21.09.2006., četvrtak

DOMAĆI TRGOVAČKI LANCI GUŠE DOMAĆU PROIZVODNJU Moram priznati da sam već jednom nogom u Zagrebu, na velesajmu. Tamo me čeka moja prijateljica, poslovni partner, poduzetnica koja je ipak skupila hrabrosti i prije 4 godine krenula u svijet poduzetništva. Izabrala je težak put, proizvodnju prirodnih sokova, bez šećera, bez konzervansa, bez vode, dobijeni hladnim cijeđenjem..krvav je to put bio. Kaže nije požalila jer sada je došla u fazu da zna da je to budućnost i da će uspjeti.....Neki od vas su možda taj sok i probali ali pod tuđim imenom, to je sudbina malih, jer kada nemate dovoljno kapitala koristite sve moguće varijante da dođete do cilja. Cilj je sada zaista blizu, u planu je izgradnja nove tvornice, neki novi sokovi od voća i povrća su u pripremi, brand je postavljen..VRELO prirodni sokovi...samo treba pronaći prave partnere. Da li su to naši domaći trgovci ili se treba okrenuti samo onima izvan Hrvatske. Zašto to kažem? Prije nekog vremena razgovarao sam sa iskusnim poduzetnikom iz Osijeka, Živkom Ilakovcem. Čovjek koji je od rođenja u privatnom biznisu i koji sada ozbiljno razmišlja da sve zaustavi, da zatvori svoj "profitabilan" posao. Oni koji su mu najviše trebali pomoći ponašaju se kao stranci, ucjenjuju ga. On jasno i glasno kaže: Domaći trgovački lanci guše domaću proizvodnju. I sada razmišljam, iduća tri dana idem u Zagreb, paviljon 1, štand 12, VRELO..želim pomoći mojoj kolegici. A razmišljam da li će kod nje biti drukčije, hoće li je pokušati ugušiti. Iako znam da je ona žena - mačka, borac koji zna i udariti protivnika. Nadam se da je neće uspjeti uhvatiti u taj njihov zahvat. Ne daj se VRELO !!!! Trgovina određuje uvjete i vodi igru jer je gospodarstvo nestalo. Većinu roba uvoze iz inozemstva a naša domaća trgovina nije u funkciji domaće proizvodnje Još davne 1971 godine krenuo je Živko Ilakovac u obrtničke vode. Od tada se bavi proizvodnjom plastike, a jednim dijelom i ugostiteljstvom – vlasnik je popularnog kafića “Slon” koji je nedavno zatvorio. Sve do 1995.g. radio je kao obrtnik, a tada osniva tvrtku “Iplas” d.o.o. u industrijskoj zoni Osijeka. Od 1982 g. proizvodi ekstrudirane folije i tube za kozmetiku i danas u tvrtki ima 18 zaposlenika. Proizvodni kapaciteti u proizvodnji folija i tuba rade sa 70-80 %, proizvodi 45-50 tona mjesečno. Tube se rade gotovo isključivo za izvoz (Slovenija, Mađarska, Slovačka). U Hrvatskoj toga segmenta skoro više nema, nešto malo radi za Saponiu. Ukupno, financijski gledajući, 30 % proizvodnje je namijenjeno izvozu. Preko 30 godina je u toj branši i zna kako je bilo proizvođačima tada a kako danas. Proizvodnja i trgovina - Pomalo sam razočaran i ne vidim budućnost ovakve proizvodnje. Ja sam na vrijeme bazirao svoju proizvodnju na industriji poput Saponie, za razliku od drugih koji su se okrenuli trgovačkim lancima. Nešto malo radim za Patričar, Biljemerkant...Industrija je puno korektnija od trgovaca. Kada je Konzum preuzeo Alastor prestao sam raditi za trgovinu. Moji kupci koji su radili za trgovinu izlaze masovno iz toga područja. Sada u naše trgovačke lance ulaze proizvođači iz SCG, BiH, Italije...naši skoro sve uvoze. Malo je trgovaca poput Patričara iz Županje, još ih je nekoliko takvih. Dodatni je problem što nestaju mali trgovci koji su prije trebali ove proizvode, oni više ne mogu opstati. Sustav moćnih i velikih domaćih trgovačkih lanaca nas polako uništava. Naši trgovci pljuju na strane trgovačke lance, ja ne. Bolje da imamo primjera 5 Billa nego jednog velikog domaćeg trgovca. U takvog se više ne može ući i opstati. Ne znam ni jednog takvog u Hrvatskoj. Do prije oko godinu i po dana bilo je milina raditi sa stranim trgovačkim lancima, bili su korektni u plaćanju. Tada su dani plaćanja bili 30 dana, a danas kažu: Platit ćemo 15 dana prije domaćeg lanca. Tako je sada ugovoreni rok plaćanja od 180 dana pa na više, a stvarno još veći. Ja ih ne krivim. Shvatili su da se ovdje mogu ponašati kao domaći trgovački lanci i imaju pravo. Ako nas ne poštuju domaći zašto bi oni, jednostavno prihvatili su model ponašanja domaćih lanaca. Nestanak proizvodnje - Iz iskustva znam da u Hrvatskoj nestaju proizvodni kapaciteti a otvaraju se trgovački kapaciteti. Seli se novac iz gospodarstva u trgovinu, to je znak da nešto u sustavu ne štima. Potrošnja radi, a nema proizvodnje. A trgovci bi morali znati da će moći prodati svoju robu dok moj radnik ima plaću, dok radnik Saponie ima plaću i nešto proizvodi. Kome će kasnije, kad svi propadnu, prodavati robu? - Vani postoje veliki proizvođači koji vuku male. Nema razvoja malih poduzetnika bez jakih velikih poduzetnika, mala proizvodnja može uspjeti samo uz veliku. Država treba naći načina kako poticati proizvodnju i posebno male poduzetnike (male tvrtke, obrte). Da je bio drugačiji odnos ne bi silni mali trgovci propali. Sada je čak i kasno nešto mijenjati i prilagođavati uvjete prema malim proizvođačima i trgovcima. Mali proizvođači nisu mogli stasati uz velike jer ovi nisu imali korektan odnos, morali su šlepati male, stvarati ih i održavati ih a ne uništavati. U industriji više nema velikih igrača, možda Saponia, Podravka, Pliva, Franck, duhanska industrija, pa se i stranci mogu tako ponašati jer nemaju dorasle partnere. Nema nekoga tko bi njima mogao postaviti uvjete. A i ovi koji postoje, uz iznimke, ne trebaju domaću ambalažu. Ilakovac kaže da sada svi govore o poduzetničkim i industrijskim zonama i da ne vjeruje puno u njih jer za koga će ti svi mali poduzetnici raditi. Tržište je malo i sami sebe uništavamo cijenom i ostalim uvjetima. Morat će se okrenuti izvozu, a on tu nije optimista jer teško će se moći probiti u EU. - Nema više ni kooperanata za robu koju trebam. Prije si imao niz kooperanata – obrtnika i malih trgovaca i mogao si kod njih kupiti sirovine, materijale, alate, i dr. Sve se gubi jer nemaju za koga raditi. Sada sve to nabavljam u Austriji, Italiji i nešto u Hrvatskoj. Budućnost - Nažalost ne vidim rješenje za ove probleme. Dešavalo mi se da razmišljam o povlačenju iz ovoga posla. Kćerke rade sa mnom i pripremaju se za nastavka ove proizvodnje, ako budu mogle. To je moja želja. Ipak je ovo obiteljski posao. Kredita imam nešto sitno, a pitanje je kako bi prošao da sam širio proizvodnju i dizao kredite. Nemam ni želje ni volje da povećavam sadašnje kapacitete, nemam tržište. Danas jedna linija za proizvodnju traži veliku proizvodnju, veće kupce kojih više nema. Vani je teško izaći, da nisam otišao prije 12-13 godina pitanje je kako bi danas prošao. Što smo u zadnje vrijeme dobili novo u Osijeku na području proizvodnje? Ništa. Mali nemaju šanse da opstanu. IZDVAJAM Popunjenost kapaciteta i cijene gotovih proizvoda Iako mi je popunjenost kapaciteta relativno dobra imam problema. U zadnjih nekoliko godina skočile su cijene sirovina i repromaterijala, a cijene gotovih proizvoda se ne mogu dizati. Kada jedna vrećica uđe primjera u Konzum za 0,006 kn/kom ta nikada više ne može biti 0,07 kn/kom, samo može biti 0,05 kn/kom. Nedostatak vrećica za kiseli kupus Glavnina ambalaže se uvozi. Hrvatska recimo nema jednog jedinog prizvođača folije za vakum vrećice za kiseli kupus. Kada sam htio ulagati u tu proizvodnju obišao sam potencijalne kupce. Želio sam tržište za nekoliko godina unaprijed. Nitko nije htio ući u dugoročne poslovne odnose, a tu je sirovina 100 % uvozna. Na Belju su se tada smijali tome. Funkcija trgovine Svugdje u svijetu trgovina je smišljena i u funkciji je svoje proizvodnje. Mercator recimo pametno radi. Zašto mi nismo otvorili trgovačke lance u Sloveniji ili Mađarskoji prodavali dio svoje, hrvatske robe? Naša domaća trgovina nije u funkciji domaće proizvodnje. I za kraj. Da ne bi sve bilo tako crno, dođite na velesajam. Posjetite štand VRELO, probajte te sokove, napravimo feštu sa sokovima. To će biti znak da je nitko neće "ugušiti".

- 20:21 - Komentari (21) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.