Kamo si odlutala Djevojko čarobnog pogleda?
Kome Djevojko, vladarice Riječi?
Niz litice sive i tmurne grada imenom Prošlost
raspustila si kose.
Siva kao napuštena tvrđa, nevidljiva, sklopljenih vjeđa
miluješ Lunu.
Miriše jesen, mirišu sjećanja ...
Kaplja zaustavljena u padu...
Zaboravljena suza ovlaš obrisana rukom...
„Pusti,
zalud pokušavaš,
poput rijeke poteći će riječi,
preko napukle brane ..."
|