color:#C00000">Razgovor blizanaca u majčinoj utrobi
- Vjeruješ li u
život poslije rođenja?
- To je glupost. Nema života poslije rođenja.
Kako bi taj život uopće izgledao?
- Ne znam točno, ali uvjeren sam da će biti više svjetla i da ćemo moći hodati
i jesti svojim ustima.
- To je potpuna glupost. Znaš da je nemoguće trčati i jesti svojim ustima. Pa
zato imamo pupčanu vrpcu. Kažem ti, poslije rođenja nema života.
- Pupčana vrpca je prekratka. Uvjeren sam da postoji nešto poslije rođenja.
Nešto posve drukčije od ovoga što živimo sada.
- Ali nitko se nije vratio od tamo. Život se poslije rođenja završava. Osim
toga, život nije ništa drugo nego postojanje u uskoj i mračnoj okolini.
- Pa ne znam baš točno kako izgleda život poslije rođenja, ali ćemo u svakom
slučaju sresti našu mamu. Ona će se brinuti za nas.
- Mama?!? Ti vjeruješ u mamu! Gdje bi po tvome ta mama bila?
- Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujući njoj živimo, bez nje ne bismo uopće
postojali.
- Ne vjerujem. Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da ne postoji.
- Da, moguće, ali ponekad, kada smo potpuno mirni, možemo je čuti kako pjeva i
miluje naš svijet.
