ponedjeljak, 26.07.2004.

Moje lice

...moglo bi bit da je lakše umrit, nego ljudima reć...oprosti

Ne pitaj me noćas ništa, pusti me da šutim, ja noćas trebam mir...
Stare rane opet peku, moje bitke dalje teku, dušo ti nemaš ništa s tim...


Taman kad se smire sve bure i stanu svi ratovi, ratovi sa samom sobom, osvane dan poput ovog.
Nedjelja, prokleta nedjelja.... nigdje nikog, pustinja.... u našim snovima još samo čekanja....
šutimo , mi samo šutimo, kao da se više ne volimo... a nije istina, ti znaš da nije istina...
Dan u kojem nešto nedostaje, i dan u kojem je nečega previše. A ja ne znam što je što. Ma, nije to nikakva tuga. Možda samo melankolija. Možda samo strah.
Imala sam cijeli dan neki čudan osjećaj. Osjećaj suvišnosti, nepripadnosti, izgubljenosti... umor, teški umor.
Posljednjih nekoliko dana, sve je bilo u najboljem redu. Konačno sam se uspjela opustiti i uživati... ali danas, danas je sve bilo tako teško. Sumorno.
Čudno je kako je ovaj dan brzo prošao. Toliko sam stajala na mjestu da nisam ni primjetila kako vrijeme brzo prolazi. A opet, to vrijeme, svaka sekunda, bila je tako teška.

Još od jučer imam neki čudan osjećaj vezan za jednu prijateljicu.
Ona je jedna od onih ljudi koji su na neki način obilježili moj život. Ona je osoba koju želim pored sebe zauvijek. Važna mi je, jako.
Ali u posljednje vrijeme, zapravo ne baš posljednje, traje to jako dugo, kao da više jedna drugoj nismo dio života. Kao da jedna drugu polako isključujemo iz nekog neprihvatljivog razloga. Kao da tražimo izgovore da ne ispunimo obećanja, kao da se gubimo....kao da si lažemo. A laž je zapravo kraj. Kraj jedne priče.
Moje su misli danas bile tako nemirne zbog nje. Nedostajala mi je mnogo više nego inače, trebala sam ju mnogo više nego prije, a ne znam zašto. Ona je bila svaka moja misao danas. Ona je živjela u svakom mojem pokretu.
I koliko sam ju voljela, toliko sam ju mrzila u istom trenu.
Koliko sam ju željela, tolko sam i htjela da zauvijek ode...

Neko sam vrijeme zurila u telefon, ovog poslijepodneva, misleći da će zazvoniti... da će osjetiti.
I ne, nisam ju htjela zvati, samo sam htjela da ona naozve. Htjela sam da joj je stalo.
Po ne znam koji put danas, tuširala sam se dok se dan približavao svojemu kraju. Volim vodu jer s njom odlazi sva ona energija koja je u meni. Volim vodu jer zna sakriti suze koje ni ja ne želim vidjeti. I stvarno ne znam zašto sam plakala. Osjećala sam se tako...usamljeno. A nisam morala biti sama.
Vratila sam se u svoju sobu. Sobu koja je tako velika, prevelika. Voljela bih imati malu sobu, u koju bi jedva stalo sve što imam. Možda bih se tko osjećala manje samom.
Letimičan pogled na mobitel; 1 propušten poziv. Ona.
Zvala me je minutu prije nego što sam ušla u sobu.
Ne, nisam ju nazvala. Nisam sigurna ni da bi se javila da sam imala mobitel u ruci. Ne bih iz straha da ne osjeti led u mom glasu. Baš kao što je osjetila jučer. I baš kao što svaki put čita svaki moj osjećaj – umor, tugu, sreću...
Nisam osjetila ništa. Htjela sam da nazove, ali sada nisam osjetila ništa.
Jednostavno ju nisam željela čuti. Bila sam pomalo ljuta na nju. A ne znam zašto . Zapravo znam zašto, ali to je teško izgovoriti.
Zato što je sve ovo ponovljena priča. Priča u kojoj ću ja još jednom poželjeti biti iskrena, onako bolno iskrena, kad ću reći sve, kad će suze teći i kad ćemo si opet svašta obećati, a unaprijed znati da lažemo. I ona i ja. Da ćemo zaboraviti i da krećemo ispočetka. I opet kad će me trebati, ja ću biti tu za nju kao što sam bila i svaki put do sada. I nije mi žao, zapravo voljela bih da nikad nije ni osjetila bol, da me nikada nije ni trebala. Voljela bih da me više nikada ne treba zbog tuge. Voljela bih da je sretna onoliko koliko ja želim biti sretna.

Ali danas ja trebam nju. Samo da bude tu. A bojim se da je nestalo ono nešto među nama.
Zapravo postoji jedna stvar koja me jako smeta kod nje. Ona sve želi razumijeti. Svaki moj osjećaj, svaki moj razlog. A to je nemoguće. Zato što ja osjećam na svoj način i zato što imam svoje razloge. Ja samo želim da me sluša, da razgovara sa mnom, da me gleda onim svojim predivnim očima i da mi dopusti da ju volim i da ju trebam. Ja ne tražim da me razumije, ja tražim da me osjeti.
Ja samo želim da ostane dio mog života. Najljepši dio mog života.

I postoji razlog zašto ju danas nisam htjela zvati. Strah. Strah da ću je izgubiti ako joj kažem kako se osjećam. Da će joj biti svejedno. I da ću se ponovno slomiti. A tek sam ustala.
Prije godinu dana događale su se čudne stvari. Ljubav koju je malo tko mogao razumjeti, sastanci i rastanci. Vezivanje za neke izvanredne ljude i život koji me od njih nasilno odvojio. Izgubila sam ono što je najviše vrijedilo. Djelomično svojom krivnjom. Kriva procjena.... kriva ocjena.
I tek sada shvaćam koliko mi se teško vezati za nekoga, koliko mi je teško stvarati veze koje obvezuju, koje traže uzajamnost, sve zbog straha od ponovljene priče... koja se zapravo nikada ne mora ponoviti.
Ali ja ovako ne znam živjeti, jer nemam osjećaj pripadnosti.... nemam se čijom zvati. Ja ovakva ne mogu postojati.

I sada se osjećam tako malenom. Tako mrtvom, jer se bojim da je kraj još jedne od mojih najljepših priča. A ja ne znam prihvatiti ovakvo umiranje.
- 00:43 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< srpanj, 2004 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

  • Riječi...glas


    Ponekad se u mojoj glavi događaju nevjerojatne stvari. To su dijalozi koje nitko nikada neće čuti. A sve ove riječi koje pišem ovdje, samo su neke od onih koje ne govorim na glas.

    Svaku zaslugu za ovaj GENIJALAN dizajn pripisujem MIND REINSTALLATION.
    Bio je to njezin rođendanski poklon. :)
    Hvala ti draga!


    Moja e-mail adresa:

    blu_morning@net.hr

  • Mali savjeti za sreću


    Kročite smireno kroz buku i struku i ne poželite mir koji donosi vječna tišina. Trudite se, ali bez potčinjavanja da budete u dobrim odnosima sa svim ljudima. Govorite svoju istinu tiho i jasno i slušajte što vam drugi govore, jer čak i dosadni i neuki imaju svoju priču. Izbjegavajte glasne i agresivne osobe - one uznemiruju dušu! Uspoređujući sebe sa drugima možete postati sujetni i ogorčeni, jer uvijek će biti gorih i boljih od vas. Uživajte u svojim dostignućima kao i u svojim planovima. Vodite računa o svom zvanju ma kako skromno ono bilo, jer to je nešto stvarno što posjedujete u ovom nemirnom i promjenjivom vremenu. Budite svoji! Posebno ne iziskujte lažnu naklonost niti budite cinični u ljubavi. Unatoč svim prijevarama i razočaranjima, ljubav uvijek ispočetka niče poput trave. Brižljivo postupajte s iskustvom koje vam donose godine i dostojanstveno im predajte mladost. Razvijajte snagu duha da vas zaštiti od iznenednih nedaća. Ne budite sebe sumnjama i negativnim razmišljanjima, previše je strahova rođeno u samoći i premorenosti životom. Ispod zdrave discipline budite nježni prema sebi. Vi ste dijete svemira kao i stabla i zvijezde i vi imate pravo biti ovdje. I bez obzira da li je to vama jasno ili ne, svemir se razvija točno onako kako treba. Zato, budite u miru Božjem, ma što za vas on bio, i ma kakvi bili vaši zadaci u ovoj ludnici, sačuvajte mir u svojoj duši. Sa svim svojim prijevarama, svojom iskrenošću i promašenim snovima ovo je još uvijek predivan svijet. Čuvajte sebe. Uložite sve što imate i što jeste - i budite sretni.

    Pronađeno u crkvi Sv. Pavla u Baltimoreu 1692.g.




    Ne hodaj iza mene, neću te voditi.
    Ne hodaj ispred mene, neću te pratiti.
    Samo hodaj pored mene i budi mi prijatelj.
    Albert Camus

  • More Than Words

    (Extreme)

    Saying I love you
    Is not the words I want to hear from you
    It's not that I want you
    Not to say, but if you only knew
    How easy it would be to show me how you feel
    More than words is all you have to do to make it real
    Then you wouldn't have to say that you love me
    'Cause I'd already know

    What would you do if my heart was torn in two?
    More than words to show you feel
    That your love for me is real
    What would you say if I took those words away?
    Then you couldn't make things new
    Just by saying I love you

    More than words.....

    Now I've tried to talk to you and make you understand
    All you have to do is close your eyes
    And just reach out your hands and touch me
    Hold me close don't ever let me go
    More than words is all I ever needed you to show
    Then you wouldn't have to say that you love me
    'Cause I'd already know

    What would you do if my heart was torn in two?
    More than words to show you feel
    That your love for me is real
    What would you say if I took those words away?
    Then you couldn't make things new
    Just by saying I love you

    More than words.....


    Dreaming of You
    ( Selena )

    Late at night when all the world's sleepimg
    I stay up and think of you
    And I wish on a star that somewhere you are
    Thinking of me too

    'Cause I'm dreaming of you tonight
    'Til tomorrow I'll be holding you tight
    And there's no where in the world I'd rather be
    Then here in my room, dreaming about you and me

    Wonder if you ever see me
    And I wonder if you know I'm there
    If you looked in my eyes would you see what's inside?
    Would you even care?

    I just wanna hold you close
    But so far all I have is dreams of you
    I wait for the day, the courage to say
    How much I love you

    'Cause I'm dreaming of you tonight
    'Til tomorrow I'll be holding you tight
    And there's no where in the world I'd rather be
    Then here in my room, dreaming about you and me

    Late at night when all the world's sleepimg
    I stay up and think of you
    I still can't believe that you came up to me
    And said I love you
    I love you too

    Now I'm dreaming with you tonight
    'Til tomorrow and for all of my life
    And there's no where in the world I'd rather be
    Then here in my room dreaming with you endlessly

    I'm dreaming of you tonight
    'Til tomorrow I'll be holding you tight
    And there's no where in the world I'd rather be
    Then here in my room, dreaming about you and me

    Now I'm dreaming with you tonight
    'Til tomorrow and for all of my life
    And there's no where in the world I'd rather be
    Then here in my room dreaming with you endlessly


    TI KOJA IMAŠ NEVINIJE RUKE

    Ti koja imaš nevinije ruke od mojih
    i koja si mudra kao bezbrižnost.
    Ti koja umiješ s njegova čela čitati
    bolje od mene njegovu samoću,
    i koja otklanjaš spore sjenke
    kolebanja s njegova lica
    kao što projetni vjetar otklanja
    sjene oblaka koje plove nad brijegom.

    Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
    i tvoja bedra zaustavljaju bol,
    ako je tvoje ime počinak
    njegovim mislima, i tvoje grlo
    hladovina njedovu ležaju,
    i noć tvojega glasa voćnjak
    još nedodirnut olujama.

    Onda ostani pokraj njega
    i budi pobožnija od sviju
    koje su ga ljubile prije tebe.
    Boj se jeka što se približavaju
    nedužnim posteljama ljubavi.
    Iblaga budi njegovu snu,
    pod nevidljivom planinom
    na rubu mora koje huči.

    Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
    ožalošćene pliskavice.
    Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
    neće ti učiniti zla.
    I žedne zmije koje ja ukrotih
    pred tobom će biti ponizne.
    Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
    u noćima oštrih mrazova.
    Neka te miluje dječak kojeg zaštitih
    od uhoda na pustom drumu.
    Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
    svojim suzama.

    Ja ne dočekah najljepše doba
    njegove muškosti. Njegovu plodnost
    ne primih u svoja njedra
    koja su pustošili pogledi
    goniča stoke na sajmovima
    i pohlepnih razbojnika.

    Ja neću nikada voditi za ruku
    njegovu djecu. I priče koje
    za njih davno pripremih
    možda ću ispričati plačući
    malim ubogim medvjedima
    ostavljenim crnoj šumi.

    Ti koja imaš nevinije ruke od mojih,
    budi blaga njegovu snu
    koji je ostao bezazlen.
    Ali mi dopusti da vidim
    Njegovo lice dok na njega budu
    silazile nepoznate godine.

    I reci mi katkad nešto o njemu,
    da ne moram pitati strance
    koji mi se čude, i susjede
    koji žale moju strpljivost.

    Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
    ostani kraj njegova uzglavlja
    i budi blaga njegovu snu!
    Vesna Parun

    PJESNICI

    Pjesnici su čuđenje u svijetu

    Oni idu zemljom i njihove oči
    velike i nijeme rastu pored stvari

    Naslonivši uho
    na ćutanje što ih okružuje i muči
    pjesnici su vječno treptanje u svijetu
    Antun Branko Šimić

    NOTTURNO
    Noćas se moje čelo žari,
    noćas se moje vjeđe pote;
    i moje lice san ozari,
    umrijet ću noćas od ljepote.

    Duša je strasna u dubini,
    ona je zbilja u dnu noći;
    plačimo, plačimo u tišini,
    umrimo, umrimo u samoći.
    Tin Ujević