Independent company®
>komentara: 10
>post čitljiv od: 16:00, 19.02.2006. (nedjelja)
Zagreb, Janica, Dinamo-Volim Hrvatsku!
|
Obečao sam da ću pisati o tulumu, pa ću to obečanje i ispuniti, ali prvo... Obožavam Hrvatsku! Imamo najbolje ljude (dobro nađe se koj debil i pokoja glupača)! Janica je definitvno najbolja na svijetu i šire!!! Kako ta žena skija... Gledao sam cijelu subotu popodne skijanje i stvarno onaj norvežanin, ne znam kako mu je ime jer inače ne pratim skijanje je živa legenda, dok Ivica nije imao baš neku ogromnu želju za pobijedom... Ali Janica, Janica, Janica, Janica! Milsim da se nikad više neće rodit takva skijašica... Janica rula! Dinamo. Dinamo Zagreb. NK Dinamo Zagreb. Svima nama najdraži klub, je kao što vjerujem svi znate pobijedio svojeg gradskog rivala NK Zagreb. Ja nisam bio na utakmici, niti sam vidio golove ali mi je Filip vrlo realno dočarao svih 5 golova. Baš sam sretan! A tek kako sam jučer bio nabrijan... Jooj... _______________________________________________________________________________________________________________ A sad o tulumu. Na tulumu je bilo dobro. Ne želim govorit super jer nije bilo tako a opet nije ni bilo baš tako loše... Populacija tuluma je bila pretežno plava. To me bacilo u bed... Osječao sam se ko crna točka na bijelom papiru. Neka se ne uvrijede cure koje su bile na tulumu ali skoro sve kad ovako pogledaš su izgledale ko neke droljice.. Ne kažem da jesu ali tako su se oblačile, ili bolje rečeno svlačile. Tulum je bio kao što znate u Apartmanu. Prvi put sam bio tamo. Fora je prostor, a pogotovo stolice-fotelje-jastuci na kojima sjediš. Bed mi je bio kaj je bila ogromna gužva. Prije nego kaj smo došli Nina mi je rekla da će bit oko 105 ljudi, a da ih stane 80. Nisam siguran dali je taj broj dostignut ali bilo je i previše rulje koja je stalno izlazila i ulazila. _______________________________________________________________________________________________________________ Tolko o tulumu, a sad malo o cijeloj večeri... Oko 15 do 7 sam došao kod starog, gledali smo telku i kometirali onog lika kaj su ga bacili sa 15 metarskog mosta a frajer je odplivao. Da ne duljim, u pol 8 sam se našao sa Filipom. Krenuli smo laganini prema trgu da se nađemo sa Laurom i Ninom. Došli smo oko 8 i 10. Vukli smo se cijelim putem i pričali o Dinamu i tako... Kad smo se našli sa njima prvo smo otišli do Melina da vidimo dal je Stipković tamo, al nije ga bilo. Onda smo svratili do Pinte, no ni tamo ga nije bilo. Završili smo u Alcatrazu, a di drugdje? :) Tulum je trebao počet u 9 a mi smo imali još pol čuke vremena. Filip i ja smo se bez nekakvog ustručavanja primili stolnog i ako me pamčenje dobro služi sveukupno je bilo 2:1 za boljeg (mene :)). Nakon dugo vremena sam opet popio Fantu, koja mi je prije bila nešto kao zaštitni znak. Nije prošao dan da je nisam popio. Ali ta prokleto fina kava sa mlijekom me natjerala da Fanta i ja prekinemo našu dugogodišnju vezu. :) Zvali smo Nineka, on je bio doma al smo ga brzo nagovorili da dođe na tulum. Pričekali smo ga u Alcatrazu i kad je došo smo otišli u Apartman 1. put. Brzo smo izašli jer nije bilo mjesta. Onda smo otišli u Alcatraz al ni tamo nije bilo mjesta, pa u M, ali isto nula bodova :)). No međutim, izlazak iz M-a je bio prijelomni trenutak večeri. Stipković je nazvao Ninu i dogovorili su se da će se nać ispred Alcatraza pa da idemo u Apartman. Dok smo ga čekali, sreli smo Zrinku, koja je ostala s nama. Došo je Stipković, otišli smo u Apartman, našli mjesto za sjest, malo sjedili, izašli van, sreli Braslava, ja otišo doma a za ostale neznam šta se dogodilo. Eto to je bio taj fensi-šmensi tulum. I kad sam se vračao doma opet sam imao bliske susrete sa janjevcima. Majke mi moje, ako me još samo jednom taknu nabavit ću pištolj i sve ih poubijat!! Pun mi je kurac! Toliko o suboti, tulumu i svim tim pizdarijama... _______________________________________________________________________________________________________________ _______________________________________________________________________________________________________________ Simple Plan Još jednom hvala Andrea, predobri su! The Pixies... Što reći, stvarno su svjeski... Napokon sam dobio neki live album od Petra, još u četvrtak :). Slušam ga cijelo cijelcato vrijeme! Predobri su mi!!! Haha! Kad se sjetim onih dana prvog razreda kad sam prvi put čuo za njih, pa sam gnjavio Peru da mi posudi cd da čujem a on je govorio da mi se zicer neće svidjet, da njih skoro nitko ne voli. Vidio sam da od tog neće bit niš pa mi je reko koje su najpoznatije pjesme pa sam si ih ja skinuo i svidjelu su mi se i tako sam dobio cd! Joj kako sam bio sretan... Pero, ako čitaš: ...if the man is five, if the man is five, if the man is five, then the devil is six, then the devil is six, then the devil is six, then the devil is six, and if the devil is six than god is seven, god is seven, god is seven, this monkey's gone to heaven... Pearl Jam Strašno, strašno, strašno... Kako dobra muzika... Ccc... Nemam šta za reć osim Ana hvala!!!! _______________________________________________________________________________________________________________ _______________________________________________________________________________________________________________ Zaključci o curama Jučer navečer nisam mogao zaspat pa sam malo svirao gitaru i razmišljao. Razmišljao sam o curama. Trenutno ne postoji ni jedna cura koja mi se sviđa da bi bio sa njom. Ali opet, stvarno bi želio imat curu. Tako bar razmišljam, no u praksi me tako puca kurac i totalno mi je svejedno i niš se ne trudim (Automatik Flegmatik :))). I baš mi je bed zbog tog. Nemrem se prisilit... Evo npr. jučer na tulumu su mi se svidle 2 cure. Izgledale su predobro. Al nekak ono kak su bile obučene mi je izgledalo ko da se preseravaju. A i čini mi se da obje imaju dečke, a u zadnjih negdje pol godine ako cura ima dečka odustajem. Jednostavno mi se neda tolko trudit. Prije je to bila druga priča. Uvijek sam se jako puno trudio oko cura, a sad mi se neda. Opće neznam zakaj... Uglavnom, sad trenutno "tražim" neku curu sličnu meni. Ali nemam nikakvog uspjeha... Možda je to zato što izlazim na kriva mjesta, možda je zato što se ne trudim, možda je zato što ne zujim oko sebe cijelo vrijeme dok sam vani. Ko će to znat? Ma joj... Čim počnem razmišljat o curama odmah se sjetim jedne od bivših i počnem pizdit. A najgore od svega je kaj sam ju volio iako to ona ne zaslužuje. To je moj problem... Prebrzo se zaljubljujem. A kaj ja mogu? Jebo ti to... Reko sam da ću sad samo barit al kurac! Neda mi se. Glupo mi je, ne vidim nikakvog smisla u tom. VAU! Zbario sam 5 cura u tjedan dana! Ja sam faca! Nikad se više nećemo čut, ZAKON! Osim možda kad me opet uhvati takva faza. To je čista glupost! Veliko sranje! Zar je tako teško naći normalnu curu koja te razumje i podržava u svim tvojim sranjima koje izvodiš, reći ću vam da je. Imao sam takvu, ali, uvijek to ali, bila je ljubomorna na sve živo i prokleto sebična! Pero i ja imamo jednu zanimljivu tezu. Temelji se na tome da nitko nije savršen. Teza je ovakva: Ako gledamo curu samo izvana, ima 3 atributa: facu, sise i dupe ali tu dolazi 4. a to je osobnost. Ajde molim vas lijepo, recite mi za jednu jedinu curu koja ima sva četri atributa! Molim vas! Ako je to ikako moguće. Ovime nebih htjeo ni na koj način uvrijediti bilo koju curu tako da vas molim da se ne ljutite. Već duže vremena gledam svoje vršnjake, dečke i cure, kako se ponašaju kad je u pitanju suptorni spol. To će uskoro i biti tema jednog posta. Uf, malo sam se raspisao... Bilo je jako lijepo od vas ako ste sve ovo pročitali, a ako niste ne zamjeram vam. Iskreno ni meni se baš nebi dalo sve ovo čitati. A imam jedno pitanje za vas. Molim vas, recite mi , zapravo objasnite mi, u čemu je štos? Imam counter na blogu, i svaki put kad se konektam na net prije nego što reloadam blog pogledam kolko je bilo ljudi i kolko ih je došlo. U zadnje vrijeme na moje opće zadovoljstvo brojka prelazi 20 ljudi dnevno. To je stvarno lijepo od vas što posiječujete moj blog, ali zašto pobogu ne ostavite komentar? Nemate što za komentirati? Ne razumjem, stvarno ne razumjem... Pa ljudi moji, ako nemate niš za reć napišite bar bok ili nešto tako. Bar za mene. Ja sam sretan kad mi netko ostavi komentar, ne zato da skidam neke rekorde u broju komentara nego jednostavno me veseli da netko nešto napiše. Eto, ako me imate namjeru učiniti bar malo sretnijim ostavite komentar a ako ne nemojte... Eto... Pozdrav svima! i evo neke slike:     |
>komentara: 15
>post čitljiv od: 22:55, 17.02.2006. (petak)
Preradovičeva
|
Za početak evo malo slika:  Botica se dešava Neredi u razredu:   rupe na zidu:   Sven  Horvat i Borna  Borna  Vitas (prvak škole u matiši!:)) i Kortag (...)  neki ljudi ispred škole  Vitas (neznam kaj je bilo, ja sam samo slikao...)  Goldfish  Moje tenisice i još ovak neke slike:    dobro, sad nakon ovih prekrasnih kadrova današnjeg dana idemo dalje. Danas smo pisatli test iz matiše. Pol razreda je predalo odmah na početku, ali ja moram priznati da sam zadovoljan svojim testom... Nadalje, dan mi je počeo tako usrano. Ona kiša ujutro me tako bacila u bed... Ali na kraju je tako bljesnulo sunce da sam skoro oslijepio! I dan je kasnije protekao savršeno!!! Nismo imali etiku zadnji sat (ko i inače...ali niko se ne žali!). To nas je nagnalo da izvršimo jednu veliku pustolovinu-odlazak u Mrzlu! Koji smo mi heroji... Kakvi pothvati... Joooj... Nemam teksta... Nakon Mrzle sam ošo kući i kasnije mi je Alen došao doma da mi instalira Linux. Da, da, sad imam i Linux i Widowse. Baš je zakon taj Linux! Još kad skužim radit na njemu bit će i bolji! :)) Poslije smo išli u Alcatraz, ko i inače i bilo je luuudo! Bili smo Alen, Filip, Borna, Sven(veliki Sven-iz Mađarije), Braslav i ja. Razmjenisli smo 40 kuna za stolni i još je Filip dodao 2 od 2kn. Nisam moga a da ne spomenem taj veliki doprinos... :) U početku smo imali u planu igrat u 3 ekipe: Braslav i ja, Filip i Alen, Sven i Borna, ali od tog smo ubrzo odustali jer smo ih Braslav i ja sve pobijedili... Kasnije smo miksali momčadi i bilo je ludo. Nismo potrošili sve žetone(ili kako to neki fanatici zovu-kovanice) tako da ćemo imat i za sutra. Iako kad malo bolje razmislim, neznam kolko ćemo sutra odigrat jer je sutra tulum u Apartmanu... Hm... Kaj se tuluma tiče nadam se da će bit dobro, u najmanju ruku-super! :p Eh, sutra je i tekma. Za one neupučene igraju Dinamo Zagreb i Zagreb. Kako li će to izgledati kad ćemo sa Sjevera vikati:Dinamo! A oni na istoku:Zagreb! ?? To će izgledat malo glupo... Al ono... Nadam se da će me moji pustit na tekmu, jer ono... Furaju se na spiku: Sad je škola, nemreš po cijele dane bit vani. Ma kaj nebi mogo?! A i ono, nisam dugo bio na tekmi... Bio bi red da malo posjetim najdraži nam stadion u Hrvata! :)) Hm... Što još reći? A niš... Eto to bi bilo to... Uživajte! E da, ako planirate doć na tulum u Apartman, prestanite planirat jer je private-party pa ono... Da uštedite svoje stare noge i kosti jednostavno nemorate doć. Eto tolko od mene za danas, a sutra, ili bolje rečeno preksutra ću pisat kak je bilo na tulumu. Eto... |
>komentara: 9
>post čitljiv od: 15:55, 16.02.2006. (četvrtak)
The day after yesterday
|
Hey ho! Let's go! Hey ho! Let's go! Hey ho! Let's go! Hey ho! Let's go! Ovo je nastavak jučerašnjeg posta. Jučer sam, hvala hvala, oborio svoj osobni rekord odlazaka u Alcatraz u jednom danu. 3 puta! Bacam se u skoro nemoguću misiju od 4 ili više odlazaka na drago mi mjesto. Iako znam da kad budu prvi preznici da ću definitvno skinuti bilo koj rekord... :)) - prvi put sam bio sa Lauricom i Bornom, kao što se može vidjet iz predhodnog posta. - drugi put sam bio sa Niksom, Pertrom, Svenom, Žicem, Alenom i Boticom prije predstave - treći put sam bio sa Niksom, Pertrom, Svenom i Bornom. Idemo dalje... Bili smo na predstavi Sinovi umiru prvi u Gavelli. Predstava je bila zakon! Pala je i jedna kolektivna slika nakon predstave (ja sam bio još uvijek u žaru predstave :))  Dođoh kućici svojoj najdražoj oko pol 11-15 do 11 i odmah se bacim u krevet. Kakti zaspat ću odmah. Kitu sam zaspao! Majku mu jebem! Usrani san! Nikak da dođe pičkica jedna... Pod tim kenjavim okolnostima sam zaspao oko 2. Kasni san je imao i svoju bolju stranu. "Imali" smo predsat. Profa iz hrvatskog nam je rekla da nemamo emik sutra predsat al smo mi rekli da bumo išli u Mrzlu na kavu i biljar. Tako sam se ja oko 7 dogegao do Mrzle, putem sreo Dmitrovića, a u Msn messenger. Kasnije su došli Vibor i Benjek. Onda sam imao radioničke (Klobučara) i pustio nas je malo ranije ko i uvijek a taman je bio veliki odmor. Pod velikim je palo nekoliko slikica: Ja "klošar"  frendica...  Nakon velikog smo imali fiziku i dobio sam komad iz testa. :( sad to moram ispravljat... Onda smo imali emik umjesto hrvatskog: Upisuje sat:  Nakon pregleda prozora, dolazi do učenika koji se prave da ih nešto zanima...  Sven i ja smo zapisivali njegove ispade, khm khm izgovore pojedinih riječi i pojedinih grupa riječi. Evo nekih koje su mi ostale u sječanju: Žičćšani (žičani) Dvije kune mogu napraviti veliku štetu To je najkomliciraniji i najčešći način rada Naslof za ostatak bi zamolio Svena da prepiše sve one izjave! Eto to bi bilo to... Ja sad idem gledat hokej. |
>komentara: 10
>post čitljiv od: 15:27, 15.02.2006. (srijeda)
JA VOLIM SRIJEDU
|
Ne volim, ali ovu volim. Mislim, ne volim srijedu kao dan nego volim ovu srijedu. Ma u kurac i sve... Danas mi je do sad bio super super dan! Probudio sam se oko pol 10. Moja najdraža baka na svijetu mi je napravila griz i najeo sam se ko zvjerka. Baš sam bio sretan! Onda sam spržio Emi Pearl Jam, Pepperse, Killerse i Pixiese. Valjda svi znate o kojoj Emi govorim... Nakon tih burnih akcija sam se obukao i otišo van. Moj cilj je bila XVIII. gimnazija (18. za one koj nisu bili u školi kad su se učili rimski brojevi). Kod Pande sam sreo Mlakaricu pa smo laganini otišli do škole. Tam su došle Mihaela, Tena i Eli koje ovim putem pozdravljam :)). I tako smo malo pričali i onda je zvonilo i one su otišle pisat test. Bla bla bla... Onda je Laura izašla iz škole pa smo otišli u Boing. Tam smo popili kafu. Zapravo ja sam pio kavu a Laurica kapučino ja mislim. Ali to nije bitno! Onda me zvao Borna da idemo na kavu u Alcatraz, pa smo platili (dobio sam kovanicu od 2 kune-to je važno za kasniju priču) i pokupili se prema Alcatrazu. Prvo smo otišli do knjižare da ja kupim 2. dio knjige iz matematike i usput smo u Masarykovoj vidli klinca koj se strgao dok je vozio romobil. Hahaha! Koj je to bio smjeh... Joooj... Došli smo u Alcatraz, tam nas je Borna čekao. Popih 2. kavu. I onda sam nagovorio Bornu da bacimo uno stolni (tu su sad ključnu igru odigrale one 2 kune iz Boinga). Pobijedio sam 5:2, na što sam ponosan jer da je bilo 4:3 to nebi bilo dobro jer to nije pobjeda. Uglavnom, onda smo otišli do sjemeništa da ja Andrei napokon vratim blutut i da mi onda da postere i Still Not Getting Any... od Simple Plan-a. Idem ja sad pogledat Simpsone. Evo me natrag. Dakle, onda sam napokon došo doma. Stavio sam rippat cede da bi skužio da već imam pol cedeja. Ma jebo ja ovaj glupi post... Ajd bok. Roštilj - Hladno Pivo je jebeno dobra pjesma! :)) Danas sam dobio zakašnjeli poklon za valentinovo:  |
>komentara: 3
>post čitljiv od: 17:38, 14.02.2006. (utorak)
Koe sranje!
|
Jučer je kao što svi znate bio koncert legendarne grupe The Bloodhound Gang a ja nisam bio na njemu. Razlozi su bili obostrani: nisam hjteo dat 230 kuna za koncert iako su mi super i iako sam znao da će bit jebeno! Naravno... Bilo je zakon, a zahvaljujem Emi koja me nazvala kad je bila pjesma The Ballad Of Chasey Lane. HVALA EMA! Uglavnom, danas sam bio baš nabrijan na Bloodhound Gang pa sam išao skinut The Ballad Of Chasey Lane na gitari i uspio sam! Kolko tolko... E sad malo o školi... Danas su bile informacije i ja onak sav strepim kaj bu mi stari srao kad dođe... I sad zazvoni zvono, ja otvorim vrata a on kaže:"Ooo pa to si ti!" i smije se lik! Ja gledam koj ti je???! A on pita kaj je to bilo sa emikom! Ha ha ha! Ja mu sve ispričam i lik se tolko smijao da je skoro sa stolca pao! Ocjene su mi super! Sve neke 5-ice i 4-vorke iz zalaganja. Ja za te ocjene nikad čuo nisam al nema veze! Dalje što se tiče škole, ja sutra nemam škole! :)) Idem malo do 18. posjetit frendice i dostavit Pearl Jam dotičnoj Emici :) Danas sam imao računalstvo na labosu i evo mog fenomenalnog programa:  nisam ovo programirao. Tu ću dodat sliku koju sad zbog tehničkih razloga nemogu prebaciti sa moba na komp... Evo to sam napravio... :) Hmmm ah da! Valentinovo... Zašto svi rade big deal oko tog događaja?! Mislim ono, to je običan dan... Ali dobro... Kad neke ljude male stvari vesele... Eto tolko od mene... bla bla bla bla bla |
>komentara: 9
>post čitljiv od: 18:50, 13.02.2006. (ponedjeljak)
Novi krevet
|
Eh, da. Znam da nikog neće zanimat ovaj post al jebiga... Ubiti nisam dobio krevet nego samo okvir. Madrac i podnicu imam već neko vrijeme, a sad sam dobio samo okvir. Kako je to sranje iz IKEA-e, morali smo to sam i slagat. A svi koj me znaju, a bome i oni koj me ne znaju mogu zaključit da to meni baš i nejde od ruke... U svakom slučaju, bacio sam se na posao. Počeo sam slagat to čudo bez da sam išao gledat upute, ko i sve što radim. Prvo krenem drkat po tom i tek dok sjebem uzmem upute. I tako sam počeo to sranje šarafit, sim-tam, lijevo-desno, i da skratim priču, došao je tata i rekao kaj treba i to smo složili. Evo ovako to nekako poprilici izgleda iz perspektive objektiva na mom mobu (baterija fotića je na punjenju)   Ali to nije sve! Napokon mi skejt može stajat ispod kreveta! YES! No takav fenomenalan izgled je ostavio svoju cijenu na mojoj desnoj ruci (ili ruki kako se kaže u mom razredu :)), naime imam frikin žulj! I to na dlanu!!! Kako ću sad baratat ručkama stolnog?! Držat upaljač?! Micat mišem?! hmmm Stajat na rukama na tjelesnom?! Dobro pretjerujem tog mi nije opće žao... Ali recimo treninga mi je malo ipak žao... Al ono... Jebiga... Ozlijedio sam se na korisnom radu. E sad, kako sam ja Hrvat, i ponosim se time, a svi znaju da mi Hrvati, pravi Hrvati (ne one pičkice), sve što napravimo moramo proslavit iliti krstit. Pa eto, tako i ja... Moram krstit krevet! :) A sutra Valentinovo! A cure sve u posebnom raspoloženju! Ajoj! Al ne, nisam ja takav... Khm, khm. Joj! Sad kad sam se već sjetio Valentinova. Hehe, danas pod velikim mi je jedna frendica koju ne želim imenovat ispričala što je sanjala, ili kako to ona voli reć "Ma to će se dogoditi!". Uglavnom, da vam ja sad ispričam ukratko što će se njoj sutra pod velikim dogodit. Dakle, zvonit će za veliki odmor i dotična će sva prestreta istrčat, zapravo dolebdit do stupa na ulazu u školu. Onda će biti nedokučiva ostalim momcima i onda će joj 3 tajna obožavatelja donjet nešto slatko. Ja sam to protumačio kao san, a ovo slatko kao svatko će donjet jednu trećinu čokolade i to one sa lješnjavcima da si polomi zube. He he he, baš sam si smješan danas! :) A da se zaštitim dok ona to pročita reći ću samo ovo: Ozlijedi me i objavit ću tvoje ime na blogu i svi će znat da si to ti! HA! Sam se ti zajebavaj samnom... Ne bojim se ja tvog "borilačkog sporta" i tih pizdarija... He he he. Uglavnom, ja sad idem do moje Ive, a vi ostavljajte komentare. Prekinuo sam sa Miom. Danas je koncert Bloodhound Gang-a i žao mi je kaj nejdem al jebeš, nemam para za kartu... I to je to. |
>komentara: 6
>post čitljiv od: 11:11, 12.02.2006. (nedjelja)
Nedjelja
|
Dogegala se i ta šugava nedjelja... Super idemo dalje... ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- IVA Malo sam razmišljao (ne o životu, iako i to, al nije TO bitno)... I zaključio dvije stvari u vezi cura. 1. i nije baš neki zaključak, al ono.. Imam curu. Zove se Mia i to je sve što trebate znati... A 2. je već plod mog dubokoumnog razmišljanja nakon kojeg me glava bolila, a to je da sam shvatio da ja imam najbolju prijateljicu. Valjda sam ih imao i prije al nikad o tome nisam razmišljao, onako ozbiljno-sjedeš, počneš razmišljat i onda zaspiš. I tako, lijevo-desno, ja skontao da mi je Iva najbolja prijateljica. I sad ja nju zovem da joj kažem to svjestko otkriće, koje će se neć u slijedećoj enciklopediji svijeta i tih sranja, a ono Iva u Malinskoj! Pa strašno... STRAŠNO! A ja baš htjeo da odemo na kafu, al nije bilo niš od tog... A kaj je najgore od svega! Moja najbolja Iva ide na operaciju mandula u srijedu!! Tako da (udarac šakom u stol!-au!boli šaka!) u ponedjeljak idem malo kod Ive da se viđemo... Hmmm... Što još reći? Ah, da. Ako vas zanima kako Iva izgleda, evo ona izgleda ovako nekako:   ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- SUBOTA-NOGOMET Da sad prijeđem na jučer navečer... Zapravo počet ću od popodneva. Bio sam na nogometu! Nakon više od 2-2 i pol mjeseca, možda čak i tri, legenda je opet istrčala na teren (za one koj slabije kontaju to sam ja). U svjetskim razmjerima (Grad Zagreb) nisam baš poznat, ali zato u Republici (školsko i Sjemenište) sam vrlo cijenjen igrač. Kao što to samo meni priliči, sve utakmice sam odigrao na razini nekog, recimo Ronaldinha ili Zidana. Nisam zabio niti jedan gol, kolko se sječam, al sam se zato lijepo natrčao. He he. GAMAD JEDNA! Ja uvijek trčim! Ma šalim se... Uglavnom, bilo je zabavno. Bili smo 1.! HAHA! Podjelili smo se u 3 momčadi. I to na 5+1. Ovako su izgledale momčadi (poslagat ću ih po redu na kraju): 1. Filip, Mišo, Leon, Nino, ja i Jurica (obje utakmice je pokazao svjetsku kvalitetu i napokon dokazao da mu je mjesto doma-nije niti jednom ušao u igru) 2. Mali bosanac, Max (ovaj x se čita onak pičkasto), Zvone (mali tovarčić), onaj u crvenoj majci, Radić (to se čita tako da se ovo ć na kraju onako poglasni), i Roumano (ex-Tenin burazer. Mislim još uvijek je, al od Tene iz ex-škole). 3. Kiki, Valentić, Bekta, Dean, Mirko, mali crnjo (imao je crnu trenirku). Ovako je teklo prvenstvo: Prvo su igrale 2. i 3. momčad i 2. je pobijedlia, onda smo mi igrali sa pobjednicima (2. momčadi, ako se netko izgubio u podacima). Ta utakmica zaslužuje cijeli paragraf Dakle, igrali smo, i mi povedemo 1:0 preko Nineka. Oni izjednače na 1:1 preko mene (nije bio auto gol, nego sam ja branio) Nino, igrač utakmice podiže na 2:2 Onda neko od malih pacova izjednačuje. Regularno vrijeme završava, i dolaze penali. Preuzimam odgovornost cijele momčadi na svoja leđa i pucam prvi penal. Lopta leti u meni lijevu stranu i ulazi! Pacovi pucaju i zabijaju Filip savršeno razvaljuje loptu i goool! Pacovi pucaju i zabijaju Nino buši mrežu u golu Pacovi pucaju i zabijaju Mišo zabija Pacovi pucaju i zabijaju Leon zabija Pacovi pucaju i zabijaju Juricu smo pokušali nagovorit da ode doma, al nije pa smo ga onda jednostavno preskočili, tako da je Filip pucao i zabio I onda ja, naravno... Joj! Kako sam popizdio! Onaj mali šugavi tovar mi stoji na gol i to točno uz lijevu stativu. Ja gledam koj kurac! Odlučim se za desne rašlje pa kaj bude bude. Zaletim se a đubre stane na sredinu i baci se na desno, ali jebiga! Lopta je išla previsoko! A ušla bi 100%! Zato jer se Pletikosa bacio prema dolje! Neee! Koja tragedija! Ako Zabe-gubimo! Filip hrabro staje na gol i skida I tako je bilo još par udaraca, tijekom kojih je Kikuju (ko i obično) Max (ovaj x se čita onak pičkasto) digao tlak pa se Kiki derao dok su oni izvodili penale, uglavnom mi smo pobijedili. Klinci nemaju POJMA!!! HAHAHA! Kako su spušili!!! I zadnja utakmica. Utakmica između 1. i 3. momčadi. Bilo je zanimljivo. Sijevale su prilike i sa jedne i sa druge strane. Ali da skratim priču pobijedili smo i bili smo prvi. Mislim da je rezultat bio 2:1 ili 3:1 i to su na kraju odustali. valentić je popizdio (ko i obično) a Kiki je reko da je gotovo i eto, pobijedili smo i osvojili titulu najbolje momčadi, na bivšem domaćem, sad gostujućem terenu-ŠKOLSKOM IGRALIŠTU! ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- SUBOTA-IZLAZAK __________________________ ALCATRAZ Tolko o nogometu... Došlo je vrijeme za izlazak. Filipu se nije dalo, zapravo bio je umoran. Imao sam neke dogovore al sam 1. otišao u Alcatraz popit kavu. Tamo sam sreo Lauru i njene frendice Ninu i Niku. O načinu na koj sam ih sreo neću ni pričat. Previše me bruka... (He he Laura! :))) Ja sam mislio da će i Emica doć al nije jer je bila u penisu. Uglavnom, onda su došli Nino i Stipković (lol Nina!) al nije bilo mjesta pa su otišli u Melin. Onda je došao Alen, poznatiji kao Mirko, i malo smo sjedili otišli bacit stolni (ovaj put nije nikoga pogodio lopticom) i onda na Ninino nagovaranje otišli u Melin. Ubiti nije ona nagovarala nego sam ja pitao oćemo u Melin, a Nina je prva rekla DA!AJMO! :)) __________________________ MELIN I tako, krenusmo na još jednu veliku avanturu-doć do Melina. Usput sam sreo Teu i Mašu, koje ovim putem pozdravljam, i Reu i Jurana ako se ne varam ali ni oni nas nisu uspjeli omest u našoj čvrstoj želji da dođemo do Melina. I napokon! Uspjeh! Došli smo! Došli smo do najveće rupe u gradu! ZAKON! Nino mi je poslao sliku od bare od nekog njihovog frenda:  I zamolio me da ju plasiram po Zagrebu, jer im je plan da to svi imaju na mobitelu, pa bi vas ja zamolio da si skinete sliku i onda vi koj imate Bluetooth USB ili Infrared žnoru stavite to na mob i šaljete okolko frendovima. Eto, to bi bilo to... Po tisućiti put kažem: LJUDI, NEMOJTE SE SRAMIT! OSTAVITE KOMENTAR! NEĆETE UMRIJET! |
>komentara: 5
>post čitljiv od: 12:13, 11.02.2006. (subota)
Činjenice
|
Nisam još uvijek našao nikakv smisao života a da vam budem iskren, nisam ga ni tražio. Ipak sam ja ja... Ujutro, kad sam se probudio, dakle negdje oko pol 11 sam imao neku inspiraciju i ideju za pisat post, ali nekaj su radili na serveru pa nisam mogo pisat post. Tek sam se kasnije sjetio da sam ga mogo u wordu napisat i onda samo kopirat, ali to sad nije bitno jer više neznam o čemu sam htjeo pisat. Ako se sjetim ideje onda ću samo počet pisat o njoj, tako da nemojte se čudit koj je sad njemu kurac?! Jučer navečer, odmah poslije škole sam bio u Alcatrazu. Bilo je trulo. Zapravo i nije tolko jadno bilo kolko sam ja bio trul. Nisam bio za niš... Bio mi je pun penis svega i tako to... Ma znate na kaj mislim. Čak sam ranije došo kući i malo svirao gitaru al i to mi je dopizdilo. I to zato jer nisam mogo skinut početak Yellow Ledbettera. Neznam opće koj mi je kurac bio da to opće probam svirat!!! Skinite si tu pjesmu pa ćete čut kako je jebeno teška a opet jebeno dobra! (Yellow Ledbetter - Pearl Jam). Nakon tog usranog događaja, pri kojem sam, meni prepoznatljivo, popizdio i skoro razbio gitaru, došao sam malo na komp. SKinuo sam si par pjesama i malo pričao na MSN-u, uglavnom-trulooo! Ovim putem molim da ovi koj nemaju MSN da si ga nabave da se čujemo, onak iz zajebancije... Danas je subota, kao što vas večina zna... Instruktorica mi je otkazala instrukcije tako da sam se danas mogao napokon malo naspavat. Planirao sam ujutro učiti (to vam ja uvijek planiram, al da ga jebeš uvijek iskrsne nekaj važnije!). Završio sam na sviranju gitare, ali ne Yellow Ledbettera. Malo sam svirao Come As You Are, Otherside, Wake Me Up bla bla bla (jebote imena!) i Fade Away. Nekaj sam malo smišljao neku melodijicu za Searching For Answers ali "nula bodova" (HAHAHAHAHAHAHA!). Upravo sam pogledao kroz prozor i ljudi moji kako je danas lijep dan! Đizs! Svjetloplavo nebo i bijeli oblaci koj doslovce klize! ZAKON! Popodne ću možda ić na sjemenište na nogomet a navečer možda van. Vidjet ću kak će mi se dat... Sutra je nedjelja, kao što vas večina zna... A o nedjelji ću sutra pisat. |
>komentara: 10
>post čitljiv od: 10:10, 09.02.2006. (četvrtak)
Zakaj?
|
Slušam Crazy-Simple Plan i razmišljam o život. Točnije prolaznosti istoga. Inače se uvijek zajebavam i kažem da kad neko onak vegetira, da razmišlja o prolaznosti života. Siguran sam da ne postoji osoba koja niti jednom nije razmišljala kako o svom životu tako i općenito. Dakle, ja bi molio ako mi netko od vas može odgovoriti na moje pitanje: Koj je razlog života? Zašto mi uopće živimo? Mislim ono, rodiš se, onda se pol života školuješ, da bi (sa nekom prosječnom srećom) našao neki posao na kojem možeš i uštedit neke pare kad se sve zbroji i oduzme, možda imaš neku obitelj (dobro tu otpada ono o štednji...), i kaj onda? E pa onda otegneš papke. I aj vi sad meni recite! Koj je to šugavi smisao? Samo molim vas nemojte mi bajat o onim sranjima da svatko ima svoju ulogu, ma kako se to kaže? To se inače uči na vjeronauku, a kako nisam išao na vjeronauk, onda ništa... Samo mi molim vas nemojte o tom bajati... Ne želim ni nabrajati kakva sve sranja možeš imati kroz život. Druga je stvar kad si mlad ovak ko mi, onda imaš strace koj se brinu za tebe i sve to, al kad postaneš punoljetan, il još gore kad ostaneš sam, onda si u banani stari moj, to je u kurcu. A najgori od svega mi je onaj tip dana: 06:00 - buđenje 07:00 - krećeš ranije na posao zbog gužve da nebi kasnio 08:15 - jebiga, ipak kasniš, al da nije bilo onog tramvaja... 13:00 - yes napokon gablec! 14:00 - opet malo na posao... 16:00 - yes idem doma! 18:30 - dolaziš kući, i mrtav umoran se sam bacaš na trosjed i pališ telku ovo je neki recimo normalan dan... I ajd sad vi meni recite, opet ono prvo pitanje! I tako svaki jebeni dan, osim nedjelje. Mislim u kurac sa takvim životom! Još jednom vas molim, odgovorite mi na pitanja: Koj je razlog života? Zašto mi uopće živimo? |
>komentara: 8
>post čitljiv od: 18:55, 07.02.2006. (utorak)
Prijeben dan!
Danas saa imao školu u 1. Imali smo prdsat eng i nije pol razreda bilo, bilo je trulo i sve kaj ide sa engleskim, onda smo imali labos iz fizike. Bili smo Dmitrović, Benjek, Englert i ja u grupi i radili smo neku vježbu da vidimo kolki je otpor žarulje, neko sranje, uglavnom na kraju 2. sata nas je pitao neš o tom i dobio sam 2 i onda nas je lik pustio jedan sat. Prvo smo Firer i ja bili ispred škole a onda smo otišli u Mrzlu, jer je tam bio dio druge grupe. I vraćamo se Sven, Firer i ja ispred škole i evo što smo vidjeli:  i dođemo mi pred školu a tam Pero, Niksa i ostatak ekipe i pokažem im sliku i Niksa i Teo nas nagovore da ga odemo zajebavat i idemo nas 4 (Teo, Niksa, Pero i ja) opet tam ali sve što je ostalo:  E, onda smo imali povijest, i bilo je trulo. Ja pisao neku novu pjesmu o dosadi al nedostatak inspiracije je završio kao ova slika gore... I da, evo našeg zadnjeg sata. Emika. Sad svi onak ajmo se pokupit sa sata i sad nekak svi nagovorimo Kortaga i Kušenića da i oni odu, i onda cijeli razred BUREK i GAS i zatvorimo svjetlo u razredu. I stojimo mi ispred škole, neki cimaju da će ić nazad u razred (Vibor je tu rulao :p) i sad odjednom vidiš pali se svjetlo u razredu! I svi u lom. HAHAHA! I sad pol njih ode u Mrzlu a mi rekli ajmo sad u razred i pravit se da smo tu bili cijelo vrijeme. Onda smo Niksa, Firer i ja otišli pogledat dal je Walker još u razredu al nije ga bilo pa smo otišli po ostatak razreda dolje i svi nazad u učionu (do tad su se vratili i ovi kaj su brijali ić u Mrzlu). I svi se sjednemo, malo sjedimo i onda Perić i Sven odu kakti nać profesora i kaže Kalša (profa iz matiše) da je lik kući otprašio i na kraju su nas pustili! HAHAHAHAHA! Koje majstorije... :))))))) |
|
Već od jučer non-stop slušam Weird Al Yankovicha i imam jedan zaključak. Koj je to lik! Đizsss... Fakat je car. Evo vam par naslova koje bi si trebali skinut: Amish Paradise Hey Mister Taliban I'm Too Sexy My Fart Will Go On My Name Is Darth Vader Oops I Farted Again What If God Smoked Cannabis? Which Backstreet Boy Is Gay? Sve su zakon, pogotovo spot Amish Paradise, al najjače su pjesme su mi Oops I Farted Again i Which Backstreet Boy Is Gay?. Kako se ja lomim dok to slušam... Uglavnom ak več skidate obrade, evo i par punk obrada koje vrijedi poslušat: Barbie Girl Country Road La Bamba Wannabe She Drives Me Crazy There She Goes Everything I Do I Do It For You YMCA Hit Me Baby One More Time This Is How You Remind Me I Would Walk 500 Miles Ima ih još, al pošto sam reko par pjesama a opet sam pretjerao neću više pisat. A znam da ni to nećete poslušat. Da sad prijeđem malo na domaću ziku. Dakle, u nedjelju sam napokon dobio cd od Svadbasa (La La). Fakat si ga već dugo želim i bio sam ful sretan kad sam ga uspio rippat (jer to Filip nije mogo AAAA KOMP TI JE U BANANI (sad si to zamisli da Teo govori i dobit ćeš intonaciju kojom sam to htjeo reć)), uglavnom cd je u najmanju ruku super. Ima nekolko odličnih pjesama, a i odličan je za uspavljivanje... Eto, to bi bilo sve... Nisam ni to htjeo pisat al hebiga... Eh, zaboravih, jučer sam bio u Warehouse-u. Popust od 45% na Antu za svu robu me natjerao da popušim nekih hiljadu kuna... Piknuo sam si DC tenisice, DC košulju, DC privjesak za ključeve i Dakine majcu dugih rukava. No, kako meni nikad nije dosta, još sam od Petra otkupio Volcom kapu za 30 kuna (inače košta 220kn, al cijena je pala zato što, ma neznam zakaj! Glavno da je moja! :)) i nažicao sam baku da mi kupi još DC traperice da imam sve od DC-a i još ću si ja piknut svoju dugoželjenu Element dasku. Eto tolko o tome... Kad dođem doma objavit ću u ovom postu i slike sveg tog.. Sad mi se neda da ga jebeš(Ivina izreka)! Kad sam se već Ive sjetio... Iva je iluzija na mom blogu. Svaki dan čita, uči napamet (tako treba srce moje!:p) al da ga jebeš nikad nije komentar ostavila (TAKO NETREBA!). Zato ju ovim putem lijepo molim da ostavi komentar! Hvala Iva :) |
>komentara: 7
>post čitljiv od: 18:17, 05.02.2006. (nedjelja)
Nedjelja
|
Nedjelja prokleta nedjelja tra la la la la. Pjesma od legendarnog Parnog Valjka. Al nije to tema posta. Zapravo ovaj post nema neke teme... Podijelit ću sa vama ovu bogatu nedjelju... Dakle, spavao sam, jeo sam, gledao najusraniju utakmicu HRR-a (Hrvatska Rukometna Reprezentacija) i totalno popizdio, kao i večina vas, nadam se... Onda sam onak nadrkan otišo u sobu malo svirat Fade Away pa mi je i tog bilo pun kurac i onda sam onak nabrijan i nadrkan na cijeli svijet napisao 2 nove pjesme. The Bitch Song i Searching For Answers. Pjesmu neću objavljivat na blogu, ako je netko želi, ima moj msn tu na blogu (bistrovic_7@hotmail.com) a ak ga nema nek si nabavi pa ću prek tog poslat. Eto tolko od mene. Sad mi dolazi Filip jer sam solo doma i tako... Komentirajte i dalje i sve 5! Bok! |
>komentara: 8
>post čitljiv od: 15:37, 04.02.2006. (subota)
Red Hot Chili Peppers-zašto ih volimo?
|
Evo malo povijesti Red Hot Chili Peppersa i dokaza da su jedan od najboljih bendova današnjice... Anthony Kiedis-biografija Objavljivanje autobiografije u 42. godini života bi značilo da niste imali neki zanimljv život al ajde, da je objavite ako ne za druge onda sebi za dušu. Ali u slučaja Anthony Kiedisa ovo je potpuno druga priča. Frontmen Red Hot Chili Peppersa, jednog od najvećih rock bendova današnjice, doista je vodio buran i razuzdan život u kojem izraz 'sex, drugs & rock'n'roll' nije bila samo otrcan klišej, već dugi niz godina jedini način života. Knjigu je odlučio napisati na nagovor prijatelja. Priča o njegovim ožiljcima (u originalu "Scar Tissue" prema istoimenoj pjesmi s albuma "Californication") priča je o ostvarenom 'kalifornijskom snu' dječaka iz provincije, ali i priča o onoj tamijoj strani slave koja često puta može biti i pogubna. Anthony Kiedis rođen je 1962. u Grand Rapidsu, Michigan. Nesređen brak njegovih roditelja jako je utjecao na njegovo djetinjstvo obilježeno čestim seljenjima. Sa 11 godina seli ocu u Kaliforniju i cijela priča počinje upravo u očevoj kuhinji gdje je već sa 12 godina pušio prvi joint, nedugo zatim i imao prvo sexualno iskustvo i to sa očevom tadašnjom djevojkom, a već u ranoj dobi stječe i prva iskustva sa švercanjem droge u koje ga je također uvukao vlastiti otac, kojemu je dilanje bilo primaran izvor prihoda. Kako sam navodi, u to doba premašivao je sam sebe u količini novih iskustava. Otac, kojeg su početkom '70-ih u zapadnom Hollywoodu znali po nadimku 'gospodar Sunset Stripa', bio je Anthonyju velik uzor kojeg je u svemu oponašao, prije nešto kao vršnjak i prijatelj, nego netko tko bi ga svojim autoritetom usmjeravao kroz život. Kao dijete se okušao i u glumi, no ulica je nudila veće izazove te se na kraju posvetio sitnim krađama i uličnom kriminalu kojima je financirao svoje prve ovisničke aktivnosti. U srednjoj školi Fairfax upoznaje Michaela Balzaryja-Fleu i Hillela Slovaka koji mu ubrzo postaju i najbolji prijatelji, a koji su u to vrijeme imali bend The Anthyms. Anthony nikada nije svirao ni jedan instrument, ali je od malih nogu znao da želi postati pjevač. Njegov prvi dodir s mikrofonom svodio se na najvaljivanje nastupa benda svojih školskih kolega, a usput je često i zabavljao publiku svojim skečevima koji su mu poslužili kao izvrsna vježba za kasnija ludiranja po stageu. Rani hip hop pokazao mu je da i oni sa ne baš savršenim glasom mogu postati pjevači, te se marljivo bacio na pisanje stihova i sklapanje rima. Red Hot Chili Peppersi nastaju 1983. (ispočetka su se zvali Tony Flow And The Miracuously Majestic Masters Of Mayhem-hvala što se promijenili ime!!!) kada počinju i sa prvim nastupima po losangeleskim klubovima. Prvotna postava uključivala je Anthonyja, Flea na basu, Hillela na gitari i Jacka Ironsa, iz Hillelovog i Fleainog prvog benda Anthyms (kasnije What Is This) za bubnjevima. Prvi album "Red Hot Chili Peppers" producirao im je Andy Gill, gitarist Gang Of Four, za drugi album "Freaky Styley" 'unajmili' su kralja funka - Georga Clintona, ali nijedan album nije postigao veći komercijalni uspjeh. Nenadana smrt Hillela Slovaka od posljedica predoziranja heroinom jako je potresla sve članove benda, a pogotovo Anthonyja koji je i sam više puta opasno visio o tankoj niti koja ga je dijelila od smrti. U 24. godini odlazi na prvo u nizu odvikavanja koja od tada postaju dio njegove svakodnevnice, no pomogli nisu ni odlasci u izolirane predjele Mexica kao niti duhovno prosvjetljenje kod Dalaj Lame. Anthony se uvijek iznova vraćao drogi, a njegov opasan hobi nemalo je puta dovodio u pitanje i egzistenciju benda. Uskoro na mjesto gitariste dolazi tada 17-ogodišnji John Frusciante s kojim 1989. snimaju album "Mother's Milk" (posvećuju ga tragično preminulom Hillelu Slovaku) s kojim i počinje njihov put ka svjetskoj slavi. Negdje u isto vrijeme Jacka Ironsa zamjenjuje Chad Smith koji ostaje u bendu sve do danas. 1991. izdaju "Blood Sugar Sex Magik" u kojem vrlo vješto spajaju funk i punk rock, a pjesma koja ih je vinula na sam vrh bila je "Under The Bridge" - pjesma o nadvožnjaku ispod kojeg se Anthony nekada drogirao s kriminalcima, ujedno i oda njegovom gradu, LA-u. Nakon izlaska albuma kreću na veliku turneju zajedno sa Smashing Pumpkins, Pearl Jamom i Nirvanom, postaju jedan od najvažnijih bendova devedesetih i pune stadione širom svijeta. No, neposredno prije početka australske turneje, iz benda odlazi John Frusciante koji više nije mogao kontrolirati svoju ovisnost o heroinu. Njegovim odlaskom bend se nakon velikog uspjeha ponovo nalazi na dnu. Frusciantea mijenja Dave Navarro iz netom rasformiranih Jane's Addiction i ostaje s Peppersima punih 7 godina u kojima uspjevaju izdati tek jedan prosječan album - "One Hot Minute". Izliječeni Fruscinate vraća se u bend 1999., a njegov povratak ujedno označava i prekretnicu u povijesti Red Hot Chili Peppersa. Novi album "Californication" prodao se u 13 milijuna primjeraka te pridonio daljnjem rastu popularnosti, dok je album "By The Way" dokazao da su Red Hot Chili Peppersi opravdano jedan od najvećih bendova današnjice! Žene predstavljaju posebno poglavlje u životu Anthony Kiedisa. Ako već nisu djelile istu strast prema konzumaciji opijata kao on, onda su mu bile glavna uzdanica u borbi s ovisnošću, a nerijetko su poslužile i kao inspiracija za mnoge od pjesama koje su se našle na albumima Red Hot Chili Peppersa. Od anonimne groupie djevojke koju je upoznao za vrijeme jedne turneje, a koja je poslužila kao inspiracija za pjesmu "Catholic School Girls Rule", pa do Sinead O'Connor kojoj je nakon raskida posvetio pjesmu "I Could Have Lied". Još kao dječak spavao je u istom krevetu sa Cher koja mu je jedne noći bila babysitterica, zaprosio je Debbie Harry i ne znajući da je udana, bio je opčinjen njemačkom punk ikonom Ninom Hagen, a na listi imena koje je uspio zavesti nalaze se i ona glumice Ione Skye, Sofie Coppole i top modela Heidi Klum. No, "Scar Tissue" nije samo priča o Anthony Kiedisu, već priča o čitavoj jednoj sceni – onoj muzičkoj američke zapadne obale – koja je osim Peppersa iznjedrila Nirvanu, Pearl Jam, Foo Fighterse, Jane's Addiction i druge manje poznate bendove. Ali prije svega to je intimna i bespoštedna ispovijest zvijezde koja sve što radi radi sa ogromnom količinom strasti, bili to sex maratoni, 'pucanje' drogom ili pisanje stihova. Možda je tu moglo biti i malo manje priča o sexu i drogama, a malo više o muzici, jer se čitajući iscrpne opise djelovanja, mogućnosti nabave i razorne snage svih mogućih vrsta droga ponekad stječe dojam da se glazbom bavio samo u pauzama između dva odvikavanja, ali nijedna od ovih 350-ak stranica nije ni dosadna ni suvišna. Privilegije ulaska u jedan tajanstveni svijet, čija vrata većini ljudi zauvijek ostaju zatvorena, njemu su oduvijek bila širom otvorena te su sa sobom donijele i ne baš zanemarive posljedice - zbog dugogodišnje ovisnosti 'zaradio' je i hepatitis C te se redovito podvrgava intravenoznoj terapiji ozonom koju je tako efektno i sexy opisao u prologu ove knjige. Prototip kalifornijskog zavodnika koji je usprkos svojim, nikad skrivanim, slabostima uvijek nekako uspijevao opstati, i dan danas izgleda kao da mu je 20 godina manje, a iako je već nekoliko godina ponovo čist i sam priznaje da ga pomisao na droge nikad ne napušta. Uz Kiedisa, autor knjige je i poznati američki novinar Larry Sloman, a hrvatski izdavač je izdavačka kuća IBS. Jedina zamjerka hrvatskom izdanju odnosi se na ponegdje nezgrapan doslovan prijevod s engleskog jezika i to na nekakav isforsirani sleng kojim teško da netko govori, ili pak pokušajima prevođenja rime na hrvatski pa onda dobijete rečenicu poput 'jednom sam čak 'figura' rimovao s 'AB kultura', a zaista nema potrebe niti svima poznate izraze kao što su 'stage-diving' prevoditi sa 'zaplivati'. tekst je sa muzike.hr, da nebi bilo... Još bi samo htjeo spomenut pjesme Peppersa koje su me puno puta bacile na razmišljanje. By The Way, Dosed, Don't Forget Me, The Zephyr Song, Tear, Parallel Universe, Scar Tissue, Californication, This Velvet Glove, Savior, Road Trippin', Fortune Faded, Under The Bridge i ostavljena za kraj, Otherside... E da, neznam dal znate al 8.5. ove godine bi trebao izaći novi album od Peppersa. Planirali su objavljivat nove pjesme dvije godine, jednu za drugom tako da podijele sav svoj rad sa publikom, ali nezna se dali će stvarno tako biti... Uglavnom Red Hot Chilli Peppersi su zakon i i i i i nemam riječi više... Jednostavno rulaju... |
>komentara: 16
>post čitljiv od: 14:23, 02.02.2006. (četvrtak)
AuToMaTiK FlEgMaTiK
|
Da ne duljim sa tim da nisam imao ideje za pisat post, jer sam imao, al su bile glupe teme nakon kojih nitko više nebi dolazio na ovaj blog pa sam onda oslučio preskočit pisanje takvih sranja. Dakle... Danas je bio jedan zanimljiv dan. Ujutro se nije moglo naslutiti što će se danas dogodit. Bilo je ful hladno i pol milimetra snijega (to tek tolko da se skliže...to je za imidž). Imao sam danas proklet predsat. Taj šugavi četvrat i još šugaviji emik... No da ne duljim sa tim glupostima, prijeći ću na stvar. Kako bi skontali o čem pričam, uputit ću vas u događaje. Dobio sam veliku želju za sviranjem svojih pjesama na akustičnoj gitari, a kako nisam imao niti jednu laganicu među pjesmama koje sam napisao, nastala je pjesma Fade Away. Koliko me moje sječanje služi, to je bio onaj petak prije dva tjedna. Već sam sutradan (dakle u subotu), počeo nekaj malo skladat neku laganu melodijicu. Svidjela mi se pa sam je snimio. Imao sam u planu snimit riječi i melodiju posebno i onda to sve sklepat na kompu do nedjelje navečer. Ali to naravno nije bilo tako... Onda je počela opet škola i jednostavno sam smetnuo pjesmu sa uma. Krajem tjedna sam opet malo uzeo gitaru u ruke i odsvirao cijelu pjesmu. Snimio sam u na mob i pustio jedan dan Petru. Svidjela mu se i dogovorili smo se da će on snimit refren na distorziji i skrpat neke lagane bubnjeve, neki ritam i onda ćemo to spojit sve zajedno. To je bilo ja mislim prije 2-3 dana i onda danas... Danas smo bili ful dobro raspoloženi i osnovali smo bend. Mislim, jednostavno sam to tu morao napisat. Ful sam presretan i ne znam kaj bi napravio od sreće! Jedino kaj me brine je to kolko bu nas držalo to "bend" vrijeme... Nadam se da to neće bit samo jedna kratka prolazna faza... Sad bi ja kao trebao reći kako se bend zove, ha? Pa ajde, onda bum reko... Zovemo se Automatik Flegmatik. To ime nam se činilo fora i tako, pa smo ga odabrali za ime benda. U bendu sviraju: Petar (bubnjevi), Sven (bass gitara) i Niksa i ja (mi sviramo gitare i pjevamo). Znam da će si sigornu većina vas mislit: "Ha ha ha koje budale! Automatik Flegmatik! Ma kak oni mogu imat bend???!". E takvima poručujem da odu u penis! Mi ne sviramo savršeno, pogotovo ja, al jebiga važno je da se trudimo i zabavljamo, tako ja mislim i to mi je dovoljno. Dakle, kad završimo pjesmu, ja ću vas obavjestit pa ak bu neko bio zainteresiran sredit ćemo da ju i dobije. Tolko od mene zasad. Nemojte biti ljeni, pišite komentare i to bi bilo to. (19:16)Kako to nije to, evo dodatka postu. Sad me nazvao Pero da mi kaže da mu je prejebena pjesma (tek je sad vidio riječi) i rekao mi je da vam kažem da ćemo ostvarit planetarnu popularnost! In addition to that sastavio je najbolju distorziju na svijetu! Hm, jel reko još kaj... A neznam, nemrem se sjetit, uglavnom, sad smo nabrijani na pjesmu, uskoro je možete očekivati u cd-shopovima diljem Lijepe Naše :)) Automatik Flegmatik rula! ;)  |
