Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bluezgpain

Marketing

Nedjelja


Dogegala se i ta šugava nedjelja... Super idemo dalje...


----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
IVA

Malo sam razmišljao (ne o životu, iako i to, al nije TO bitno)... I zaključio dvije stvari u vezi cura. 1. i nije baš neki zaključak, al ono.. Imam curu. Zove se Mia i to je sve što trebate znati... A 2. je već plod mog dubokoumnog razmišljanja nakon kojeg me glava bolila, a to je da sam shvatio da ja imam najbolju prijateljicu. Valjda sam ih imao i prije al nikad o tome nisam razmišljao, onako ozbiljno-sjedeš, počneš razmišljat i onda zaspiš. I tako, lijevo-desno, ja skontao da mi je Iva najbolja prijateljica. I sad ja nju zovem da joj kažem to svjestko otkriće, koje će se neć u slijedećoj enciklopediji svijeta i tih sranja, a ono Iva u Malinskoj! Pa strašno... STRAŠNO! A ja baš htjeo da odemo na kafu, al nije bilo niš od tog... A kaj je najgore od svega! Moja najbolja Iva ide na operaciju mandula u srijedu!! Tako da (udarac šakom u stol!-au!boli šaka!) u ponedjeljak idem malo kod Ive da se viđemo... Hmmm... Što još reći? Ah, da. Ako vas zanima kako Iva izgleda, evo ona izgleda ovako nekako:








----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
SUBOTA-NOGOMET

Da sad prijeđem na jučer navečer... Zapravo počet ću od popodneva. Bio sam na nogometu! Nakon više od 2-2 i pol mjeseca, možda čak i tri, legenda je opet istrčala na teren (za one koj slabije kontaju to sam ja). U svjetskim razmjerima (Grad Zagreb) nisam baš poznat, ali zato u Republici (školsko i Sjemenište) sam vrlo cijenjen igrač. Kao što to samo meni priliči, sve utakmice sam odigrao na razini nekog, recimo Ronaldinha ili Zidana. Nisam zabio niti jedan gol, kolko se sječam, al sam se zato lijepo natrčao. He he. GAMAD JEDNA! Ja uvijek trčim! Ma šalim se... Uglavnom, bilo je zabavno. Bili smo 1.! HAHA! Podjelili smo se u 3 momčadi. I to na 5+1.

Ovako su izgledale momčadi (poslagat ću ih po redu na kraju):
1. Filip, Mišo, Leon, Nino, ja i Jurica (obje utakmice je pokazao svjetsku kvalitetu i napokon dokazao da mu je mjesto doma-nije niti jednom ušao u igru)

2. Mali bosanac, Max (ovaj x se čita onak pičkasto), Zvone (mali tovarčić), onaj u crvenoj majci, Radić (to se čita tako da se ovo ć na kraju onako poglasni), i Roumano (ex-Tenin burazer. Mislim još uvijek je, al od Tene iz ex-škole).

3. Kiki, Valentić, Bekta, Dean, Mirko, mali crnjo (imao je crnu trenirku).

Ovako je teklo prvenstvo:

Prvo su igrale 2. i 3. momčad i 2. je pobijedlia, onda smo mi igrali sa pobjednicima (2. momčadi, ako se netko izgubio u podacima).

Ta utakmica zaslužuje cijeli paragraf

Dakle, igrali smo, i mi povedemo 1:0 preko Nineka.
Oni izjednače na 1:1 preko mene (nije bio auto gol, nego sam ja branio)
Nino, igrač utakmice podiže na 2:2
Onda neko od malih pacova izjednačuje.
Regularno vrijeme završava, i dolaze penali.
Preuzimam odgovornost cijele momčadi na svoja leđa i pucam prvi penal. Lopta leti u meni lijevu stranu i ulazi!
Pacovi pucaju i zabijaju
Filip savršeno razvaljuje loptu i goool!
Pacovi pucaju i zabijaju
Nino buši mrežu u golu
Pacovi pucaju i zabijaju
Mišo zabija
Pacovi pucaju i zabijaju
Leon zabija
Pacovi pucaju i zabijaju
Juricu smo pokušali nagovorit da ode doma, al nije pa smo ga onda jednostavno preskočili, tako da je Filip pucao i zabio
I onda ja, naravno... Joj! Kako sam popizdio! Onaj mali šugavi tovar mi stoji na gol i to točno uz lijevu stativu. Ja gledam koj kurac! Odlučim se za desne rašlje pa kaj bude bude. Zaletim se a đubre stane na sredinu i baci se na desno, ali jebiga! Lopta je išla previsoko! A ušla bi 100%! Zato jer se Pletikosa bacio prema dolje! Neee! Koja tragedija! Ako Zabe-gubimo!
Filip hrabro staje na gol i skida
I tako je bilo još par udaraca, tijekom kojih je Kikuju (ko i obično) Max (ovaj x se čita onak pičkasto) digao tlak pa se Kiki derao dok su oni izvodili penale, uglavnom mi smo pobijedili. Klinci nemaju POJMA!!! HAHAHA! Kako su spušili!!!

I zadnja utakmica. Utakmica između 1. i 3. momčadi. Bilo je zanimljivo. Sijevale su prilike i sa jedne i sa druge strane. Ali da skratim priču pobijedili smo i bili smo prvi. Mislim da je rezultat bio 2:1 ili 3:1 i to su na kraju odustali. valentić je popizdio (ko i obično) a Kiki je reko da je gotovo i eto, pobijedili smo i osvojili titulu najbolje momčadi, na bivšem domaćem, sad gostujućem terenu-ŠKOLSKOM IGRALIŠTU!


----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
SUBOTA-IZLAZAK

__________________________
ALCATRAZ

Tolko o nogometu... Došlo je vrijeme za izlazak. Filipu se nije dalo, zapravo bio je umoran. Imao sam neke dogovore al sam 1. otišao u Alcatraz popit kavu. Tamo sam sreo Lauru i njene frendice Ninu i Niku. O načinu na koj sam ih sreo neću ni pričat. Previše me bruka... (He he Laura! :))) Ja sam mislio da će i Emica doć al nije jer je bila u penisu. Uglavnom, onda su došli Nino i Stipković (lol Nina!) al nije bilo mjesta pa su otišli u Melin. Onda je došao Alen, poznatiji kao Mirko, i malo smo sjedili otišli bacit stolni (ovaj put nije nikoga pogodio lopticom) i onda na Ninino nagovaranje otišli u Melin. Ubiti nije ona nagovarala nego sam ja pitao oćemo u Melin, a Nina je prva rekla DA!AJMO! :))

__________________________
MELIN

I tako, krenusmo na još jednu veliku avanturu-doć do Melina. Usput sam sreo Teu i Mašu, koje ovim putem pozdravljam, i Reu i Jurana ako se ne varam ali ni oni nas nisu uspjeli omest u našoj čvrstoj želji da dođemo do Melina. I napokon! Uspjeh! Došli smo! Došli smo do najveće rupe u gradu! ZAKON! Nino mi je poslao sliku od bare od nekog njihovog frenda:



I zamolio me da ju plasiram po Zagrebu, jer im je plan da to svi imaju na mobitelu, pa bi vas ja zamolio da si skinete sliku i onda vi koj imate Bluetooth USB ili Infrared žnoru stavite to na mob i šaljete okolko frendovima. Eto, to bi bilo to...

Po tisućiti put kažem: LJUDI, NEMOJTE SE SRAMIT! OSTAVITE KOMENTAR! NEĆETE UMRIJET!

Post je objavljen 12.02.2006. u 11:11 sati.