Blue Pearl

More, o more

Napokon sve gotovo i za more spremni. Samsonite je zatvoren jer bih mogla doći u napast i još nešto nagurati, što mi naravno neće trebati, mali ruksak dopunim ujutro prije samog polaska.. vremenska prognoza dobra, a na R+ još jedna predivna pjesma Svadbasa, sigurna sam kad se Ljube vrati i posluša, samo će pjevušiti

Pricaj mi o ljubavi

Proslo je dugo vrijeme
Proslo je zauvijek
Sve se pomijesalo
Nekud nestalo
I nemam pojma gdje sam sad
Ne razumijem ni rijec
Pijano vrijeme, kasni sat

Pricaj mi o ljubavi
Slatke rijeci do jutra
Da me bace do sutra
Negdje daleko
U neku bolju noc

Netko nas vreba u mraku
I kvari nam cestu
I stavlja nam krive
Znakove na put

Pamti!
Istok je lijevo
A zapad je desno
Otraga je sjever
A naprijed je jug
Tamo idemo
I nemam pojma gdje sam sad
Pijano vrijeme, kasni sat
Pricaj mi...

Pricaj mi o ljubavi
Slatke rijeci do jutra
Da me bace do sutra
Negdje daleko
U neku bolju noc


Vrijeme u kojem ću zaroniti u more i sebe.. možda ima još nekih skrivenih bisera
u moru, naravno:)

Google Earth

Nedavno sam otkrila na Googlu program Google Earth i onda sam danima putovala ulicama Rima.. gledala svoju omiljenu plažu na kojoj ću se za .. 48 sati kupati, yes.. a onda sam to prodala klincima mojih radnih kolegica i sad me nazivakavaju kako ovo, a kako ono.. btw posljednji radni dan pred godišnji, na stolu dokumenata.. idem još samo jednom pogledati svoju plažu, mol .. i više neću..
p.s. mislim da mi raste nos

Danas pripremam
gozbu tihu poput zraka
od mirisa, riječi, dodira
Pozvan si samo ti

Mojom stranom srca
Spusti se
Do one kamene kuće
gdje pušu topli
Vjetrovi juga
Na bijelim prozorima
Pozdravit će te
Zaustavljeni mirisi mora

Na stolu te čeka dinja
Malo bijelog vina
Moji prsti okrenutog dlana
Pogledi od komadića neba

Ovog kolovoza
dvadesetpetog
koji se više ne broji

PRINC /eza/

Već nekoliko večeri kada otvorim ulazna vrata kuće jedna sićušna, svjetlozelena žabica pokušava ući u hodnik. Danas joj je i uspjelo. Desetak minuta sam žabicu usmjeravala prema izlazu i kada je preskočila prag brzo sam zatvorila vrata. A onda sam pomislila, pa to je možda moj princ.. i sjetih se jednog maila koji sam dobila od moje prijateljice prije nekoliko mjeseci..


Jednom davno, prije mnogo godina, živjela je jedna prelijepa i nezavisna
princeza, puna samopouzdanja. I jednog lijepog dana, dok se šetala
parkom, u bari je vidjela žabu. Odjednom, žaba joj počne govoriti: - "Jednom
davno, bio sam lijepi princ, ali je zla vještica bacila čini na mene i
pretvorila me u žabu. Da bi se čarolija razbila, potrebno je da me neko poljubi.
Zato, molim te, poljubi me i vrati me u ljudski oblik;
Onda ćemo se moći vjenčati i preselit ćemo se u zamak sa mojom mamom. Ti ćeš mi kuhati, čistiti i čuvati djecu a ja ću te voljeti i bit ćemo sretni do kraja života .."
Navečer, dok je večerala žablje batke, princeza se još uvijek
smijala i ponavljala: "Ne bih rekla" ..




Tko još vjeruje u bajke?

VRTLOG

Posljednjih dana borim se sa nedostatkom slobodnog vremena, sna, razapetosti između obveza na radnom mjestu, bitke sa majstorima koji su mi okupirali kuću, razgledom i nabavkom materijala.
Volim svoj dom, u njemu skupljam snagu, tu se osjećam sigurnom i zaštićenom. Svojom.
Svake godine, propustila sam prošlu, nešto preuređujem, privodim prostore namjeni, na svoj način. Volim uređene prostore, talijanske casse guštam..
I kao posljednja veća investicija dugo željena kuhinja, ja ju od milja zovem kujina. Tri dana sam se mailala sa čovjekom koji će mi izraditi kuhinju, popularnog imena Pero Scavollini. Naravno da je tome prethodio susret «na terenu» razmjer kuhinje, moje podloge, idejno rješenje, ali naravno, kad je on to obradio na računalu imala sam izmjena.. danas sam ostavila polovicu € od ukupno ugovorene cijene, za početak radova. Odabrala sam vrstu materijala, boju, talijanska - nocci, držači su inox, ladice široke, duboke .. svi oni predivni ugaoni dodaci.. velika radna ploha.. ma ne znam čemu se više radujem, kujini ili bolidu. Rok dovršenja je 30. rujna, ove godine
Kupila sam perilicu posuđa, pećnicu, ploču za kuhanje, onu staklo keramičku, napu..
To je onaj ljepši dio priče.
Onaj ružniji je u tijeku . Spavaonicu preselila u potkrovlje, prije toga sam imala majstore koji su skidali lamperiju, postavljali novu izolaciji i rigips, onda ličioc koji je prostore pretvorio u saharu, a sada sam ispratila parketare koji ponovno bruse.. lakiraju..
Ono što bih htjela prespavati to je rušenje zidova u kuhinji, izbijanje starih pločica, premještanje instalacije: plina, vode, odvoda, grijanja ..
Sav prostor postaje malo gradilište. Oaza je nova radna soba, spavaonica, kupaonica.. sanjam dan kad ću doći domu svomu, a majstora nigdje.

Ali još sam danas nešto kupila - avionsku kartu ( povratnu ) za moje posebno mjesto na Jadranu i posljednjeg dana ovog mjeseca ću nestati.
Mislim da sam prošlog ljeta tamo u valovima nešto zaboravila, moram provjeriti

Nisam se htjela žaliti samo sam umorna, umorna.. btw pod antibioticima.

Zato ću sutra poći na izvorište.. života.
Srest ću Dunav i Nebo.
Usprkos vrtlogu.

ODBROJANO

Ponedjeljak, prvi dan tjedna, prozvan od mene bloody monday, sati 14,00, još hrpa dokumentacije na radnom stolu.. vrijeme godišnjih, posla kao u priči.. i onda na vratima ureda lik poznat, ali za neprepoznati.
Moj bivši radni kolega, ali mršaviji 15 kilograma. Nisam mogla sakriti iznenađenje njegovom liku, pokušala sam to popraviti osmijehom, ali na kraju sam priznala, nisam te odmah prepoznala.
On je, otac, suprug, intelektualac, branitelj, dobar čovjek, poznajemo se dugo, radili smo zajedno do prije devet godina ..
Danas ga prožidre opaka bolest, dvije operacije, kemoterapija, zračenja.. sabrala sam se ubrzo i nastavili smo razgovarati o njegovoj bolesti.. obitelji.. smijali se nekim našim doživljajima.. Telefoni su zvonili, odgovarala na pozive, bežični u jednoj ruci, mob u drugoj.. , ali ništa od tog silnog posla odjednom nije bilo važno.
Nasmijao se toj zvonjavi .. i rekao da sam ista kao i prije petnaest godina.. način komunikacija.. sve sto na sat.. osmijeh mu je bio miran..
Pitala sam ga kako je prepoznao svoju bolest, što je prethodilo tomu, što mu je danas važno.. kao zaključak mi je rekao, sve mi je odbrojano, stavljam stvari na svoje mjesto, radim ono što volim.. gledam drugačije svoje kćeri, uživam u njihovim ispadima.. svaki odlazak liječniku u Zagreb supruga i ja pretvaramo u izlet, naš vikend, za sve one koje si nikada nismo dopustili jer uvijek je nešto bilo važnije od nas.. imam ponekad želju proći kroz crveno.. zabiti se u prvi auto.. učiniti bilo kakvu ludost, za sve one koje nisam činio u životu..
Isticalo mu je parkiranje, ispratila sam ga.. nismo si rekli da se vidimo.. jer svakako se vidimo ovdje ili tamo..
Ali kada je otišao sjela sam za stol i postavila si nekoliko pitanja.. nisam još našla odgovora..
Koliko sam sigurna da imam više dana od njega.. što bih promijenila da to znam.. ?
Kome bih uputila posljednje misli, riječi.. otkucaje..?
Što je sa svim mjestima koje želim vidjeti?
Je li toliko teško živjeti svoje snove?
Nisam odmah nakon posla otišla kući vozila sam se.. onako za svoju dušu, peta, pun gas i polako..

Boje tvojih riječi

Ponekad poželim okupati misli, prebrati sve moje radosti pa i sve moje poraze, za koje zapravo više i ne marim jer mi ništa u odnosu na vrijeme nježnosti ne izgleda kao poraz.
Sprema se oluja negdje u oblacima .. vjetar raznosi mene, vraća vremenu kada nisam doticala zemlju zbog tvojih riječi .. i bila bolja nego ikada.. kapi istine u sjećanju..
Istine pisane bojama izdajice.
I moja nezagrljena ljubav.
Zavedena nasmiješenom osmicom tvog imena, godina ili dvije u slovima, moja skrivena blaga, danas bezvrijedni svjedoci pucnja u leđa.
Riječi, kukavice, nestaju jednim delete dodirom, stranica po stranica.. neće me više zavesti.. ni u snu.