ODBROJANO
Ponedjeljak, prvi dan tjedna, prozvan od mene bloody monday, sati 14,00, još hrpa dokumentacije na radnom stolu.. vrijeme godišnjih, posla kao u priči.. i onda na vratima ureda lik poznat, ali za neprepoznati.
Moj bivši radni kolega, ali mršaviji 15 kilograma. Nisam mogla sakriti iznenađenje njegovom liku, pokušala sam to popraviti osmijehom, ali na kraju sam priznala, nisam te odmah prepoznala.
On je, otac, suprug, intelektualac, branitelj, dobar čovjek, poznajemo se dugo, radili smo zajedno do prije devet godina ..
Danas ga prožidre opaka bolest, dvije operacije, kemoterapija, zračenja.. sabrala sam se ubrzo i nastavili smo razgovarati o njegovoj bolesti.. obitelji.. smijali se nekim našim doživljajima.. Telefoni su zvonili, odgovarala na pozive, bežični u jednoj ruci, mob u drugoj.. , ali ništa od tog silnog posla odjednom nije bilo važno.
Nasmijao se toj zvonjavi .. i rekao da sam ista kao i prije petnaest godina.. način komunikacija.. sve sto na sat.. osmijeh mu je bio miran..
Pitala sam ga kako je prepoznao svoju bolest, što je prethodilo tomu, što mu je danas važno.. kao zaključak mi je rekao, sve mi je odbrojano, stavljam stvari na svoje mjesto, radim ono što volim.. gledam drugačije svoje kćeri, uživam u njihovim ispadima.. svaki odlazak liječniku u Zagreb supruga i ja pretvaramo u izlet, naš vikend, za sve one koje si nikada nismo dopustili jer uvijek je nešto bilo važnije od nas.. imam ponekad želju proći kroz crveno.. zabiti se u prvi auto.. učiniti bilo kakvu ludost, za sve one koje nisam činio u životu..
Isticalo mu je parkiranje, ispratila sam ga.. nismo si rekli da se vidimo.. jer svakako se vidimo ovdje ili tamo..
Ali kada je otišao sjela sam za stol i postavila si nekoliko pitanja.. nisam još našla odgovora..
Koliko sam sigurna da imam više dana od njega.. što bih promijenila da to znam.. ?
Kome bih uputila posljednje misli, riječi.. otkucaje..?
Što je sa svim mjestima koje želim vidjeti?
Je li toliko teško živjeti svoje snove?
Nisam odmah nakon posla otišla kući vozila sam se.. onako za svoju dušu, peta, pun gas i polako..
|
