Dnevnik.hr Opis bloga
Čitaj i saznaj. Blog je nastao 26.12.2009. About me Samo još jedna nebitna osoba. Puna ljubavi koju ne zna pokazati. Uživa u samoći, glazbi, knjigama, jednostavnom gledanju. Japanka u duši. Sanjar. Jednostavno ja. I sretna sam. Linkovi
Crystal Air MMS Moj blog sa pričom: Anime Freak Bella's world September Sun Beren Mrs.Morrison-Joplin Memory Museum
''A sve je spavalo. I ja sama. Samo sam šaptala u snu: Sve je u redu, zar ne znaš? Sve je upravo onako kako treba biti. I onda sam ponovno čekala - znala sam: doći će. Baš kao što je došao i prvi put.'' - Viktoria Faust "Svijet je pozornica, a život dolazak na nju: dođeš, vidiš, odeš." - Demokrit ''Najljepše što možemo doživjeti je ono što je tajanstveno. To je temeljni osjećaj koji stoji u zametku svake umjetnosti i znanosti'' - Albert Einstein ''Mnogo je lakše razabrati zabludu nego otkriti istinu. Zabluda leži na površini i s njom ćemo lako izaći nakraj. Istina počiva u dubini. Tragati za njom nije svačija stvar.'' - J.W. Goethe           |
Free? Always.
subota, 30.01.2010. - 20:51 Eto samo da javim da neko vrijeme neću posjećivati vaše blogove jer mi je komp stekao novog prijatelja(divni trojanac). Tu i tamo ću otići na nečiji blog i komentirati, ali sve zapravo ovisi o mom bratu hoće li mi dopustiti da dođem na njegov komp kao sada. Anyway koliko god da želim čitati vaše postove ovo smatram i pozitivnom stvari jer ću se opet više posvetiti sebi i dređenim stvarima. Nažalost ne mogu pisati tako da će te morati sačekati i da objavim drugo poglavlje, iako je već napisano. Eto to bi bilo to. Ako imate vremena svratite i na moj blog gdje objavljujem svoju knjigu(po ovome gore možete zaključiti da je objavljeno samo prvo poglavlje) Miyako Naoyuki I samo da još nešto nadodam. Nije li pomalo smiješno da čim se u priči spomene škola i malo misteriozniji učenik odmah vuće na sumrak?(ono ajd da i njihov odnos liči na sumrak) Stvarno ne shvaćam tu opsjednutost. Ja bih prije pomislila na Harrya Pottera. xD Ajde uživajte. ...Smrt...
subota, 23.01.2010. - 23:49 Znaš li dragi moj čemu sve ovo? Želiš da ti odgovorim? Zar stvarno želiš? Dobro, odgovorit ću ti. Moj odgovor je: Ne znam ni sama. Živim. Smijem se. Plačem. Razmišljam. Ali čemu sve to? Stvarno ne znam i to me izluđuje. Živim kao i svi drugi ljudi, ali nisam čovjek. Nisam ni anđeo. Nisam ni demon. Tko sam ja? Ja sam predvodnik smrt. Da. Jesam. Ne čudi se. To nije smiješno. Uopće nije. Rodiš se. Radiš obične stvar. I onda na kraju smrt. Začarani krug. Jedina razlika je to što ljudi postaju gluplji. U duhovnom smislu, ne znanstvenom. Njihova znanost je zadivljujuća, ali čemu sve to, kada se sva znanost protivi prastarim zakonima prirode? Dragi moj, privlači te moje razmišljanje. Moja tajanstvenost. Zar ne? Da, želiš me. U očima ti vidim. Po drhtaju tvojih usana. Vidim. Znam. Dođi. Dođi da ti dam dio sebe. Dođi…Dođi da ti pokažem…Smrt! Krv. Ta divna, slasna krv. Zbogom, dragi. Rekoh ti da sam predvodnik smrti. ------------------------------------------------------------------------------------------------ Zanima me, kako vi gledate na smrt? Smatrate li da postoji život poslije smrti? Jeste li se ikada pitali da je ovo smrt po nekim odrednicama reinkarnacija, da je ovo kazna za nas? Hamano  Imala sam anđela, koji će jednom opet doći...
subota, 16.01.2010. - 16:47 Često si dolazio kod mene i pronalazio me u mraku u kutu te razrušene sobe. Rukama bih zagrlila svoje noge i plakala. Nikada nisi ispitivao tko i kako me rasplakao. Znao si da ti neću odgovoriti. Samo bi me zagrlio i rekao da se nadaš da ćeš me uskoro vidjeti kako se smijem, ali smijem iz srca. Svaki put bih prestala plakati kada bi to rekao. Smatrala sam to smiješnim, nemogućim, tako dalekim. Dalekim kao plavo nebo koje je visoko iznad nas. Vjerovala sam da mi nije suđeno smijati se. I došao je taj dan. Znala sam da će jednom doći, jer bili su svjesni da si opasan za njih. Dolazio si kod mene, da mi pokloniš još jedan zagrljaj, jer osjetio si da sam tužna, da plačem, da te trebam. Zatim sam i ja osjetila. Miris tvoje krvi. Krv koja me opijala više nego vino. S vremenom je počela nestajati, dok je jednog dana više nisam osjetila. Tada sam se sjetila riječi koje bi uvijek izgovarao s tim nježnim smiješkom punim tuge: ''Znaš da ću se vratiti, zar ne?'' Sada, zbog tebe, a i zbog sebe uživat ću i smijati se. Smijat ću se svim srcem jer to zaslužuješ ti. To zaslužujem ja. Taj divan osjećaj. A, kada se vratiš, iako znam da neće biti skoro, smijat ćemo se zajedno. Jer znam da ćeš se jednom vratiti. Sretna sam. Da, napokon sam sretna. Napokon se smijem iz sveg srca i uživam. Bez da sam i shvatila, pustila sam to. U jednom trenu sam se osjećala tako drugačijom. Sada znam, da unatoč svim usponima i padovima što će s vremenom doći, ja to mogu, dok god se smijem iz sveg srca. Hamano  Sweet dreams my love!
nedjelja, 10.01.2010. - 11:10 Sjećaš li se kako smo zagrljeni letjeli zrakom prateći eleganciju vjetra i slušajući njegove zvuke? Sjećaš li se kako smo sjedili zajedno na vodi gledajući sa veseljem igru dupina koji bi veselo skakali oko nas? O, dragi moj. Sjećaš li se? Sjećaš li se kako smo na toj gruboj podlozi zaboravljali sve i postajali jedno? Sa tolikim žarom, sa tolikom željom? Sjećaš li se kako je vatra gorjela oko nas i gledala nas sa žudnjom i strahom? O, dragi moj. Sjećaš li se? Sjećaš li se tih divnih moćnih dana? Naših dana? Sjećaš li se kako su mi te otrgnuli pri našem najdražem uživanju u tolikom vrhuncu žara? Spavaj dragi moj. Spavaj ljubavi moja. Sanjaj. Sanjaj dok ti ne dođem opet i probudim ti sjećanja. Sanjaj dok ne dođe naše vrijeme. Sanjaj. A onda, kada se probudiš otrgni! Otrgni i iskidaj ono što su nam uzeli bez prava! Da, bit ćemo zajedno. Uskoro, dragi moj. Uskoro. Hamano  Zašto pada snijeg? Anđeli na nebu su se potukli jastucima. ^^
utorak, 05.01.2010. - 12:27 Ti krupni kristali padali su pred njenim nebesko plavim očima. Svake stotinke pokrivali već i onako bijeli svijet. Predivan bijeli svijet koji nije sadržavao ništa loše. Samo bjelina i dobrota, ali ponekad i neka čudna praznina. Lagana kao perce, plesala je po tim kristalima ne ostavljajući ni traga. Najednom zastane u okretu. Snijeg ju je pratio i također zastao. Vizija. Crvena noć. Ljudi. Ona grozna bića. Dođe na najvišu planinu. Raširi ruke. Umjesto suza iz očiju počne curiti krv. Zvonkim glasom reče 'Ne uništavajte nas, vi grozna bića. Ne uništavajte kristale.' Pade na koljena i istog trena se skameni, potrošivši svoju energiju na sada vječno zaleđenu zemlju spriječivši Crvenu noć. Nastade vječna ljepota sa sada upotpunjenom prazninom. Skamenjena je gledala, ali nikada više i dotaknula. ''Kakvog većeg prokletstva ima do biti u svijetu u kome si živio možda i stoljećima, podsjećati se, željeti, imati istu tugu i radost kao i onda, a ne moći ga dotaknuti? Nije li to pravo i puno značenje pojma prokletstvo?''-Viktoria Faust Hamano |
