|
Nisam htio i rekao sam neću, jer već sam ionako prezasićen i tužan čim krenu ikakva rovovska prepucavanja, da ne velim preprosijed (Kregar je nešto drugo, to je biće s planete Kripton, molim...) za aktivizam s bilo kojeg gledišta, makar i kritičnog semper contra iz stolca koje sam već ispraksirao. Ali moram pecnut vrući krumpir barem malo, Zagreb mi je tavorište, daleko najdraže mjesto na svijetu i djelomični junak ovog ventilirališta svakodnevnih mi bludnji. Makar i ne znao napraviti krumpir salatu poput Jadre i makar i ne bio Tatlinovski konstruktivan, u kojem god smislu vezanom uz ovu temu
Vrućine su dobro tempirane uz novostvoreni Varšavski geto u kojem obitava čudna simbioza policije i građevinara, pa su ljudi spremni na smjelija djela... gradom od večeras kruži upornih uvijek istih nekoliko stotina ljudi (budimo iskreni) i pokušava blokiravat' promet po Zelenom valu. Mimoišao sam se pred večer s istom povorkom koja je odlazila iz mog kvarta, začudo napaljenja jalovim protestiranjem ispred sjedišta Stranke Koja Se Pravi Toša i One Druge koja ionako ne vlada gradom. No, vidim da se dobro furaju, kao u duhu one vruće ljetne oznojene Fight the power Public Enemy-a. Malo su se prošetali, pa se inače mlaka i blijeda mitteleuropska krvca ipak zgrijala i nekako prokolala.
Jedino što im fali su ljudi. NE istih par stotina nongovermental frendova i pokoji penzić, nego masovno građani spremni za akciju, ne samo za potpis na putu do placa na neko sugestibilno "jeste li protiv devastacije grada".
Lijepo je to medijski popraćeno čak i izvedeno za potrebe medija, ali prodiranje dalje od toga u tvrda srca većine - ni njanci.
Fali i pravna pismenost, skroz su se skoncentrirali na od jutra do sutra ad hoc ležavanje po cestama, a niti jednog spretnog odvjetnika nisam vidio s njihove strane... danas je i Upravni sud zacementirao lokacijsku dozvolu.
I NE dragi kolege blogeri (koji ste se vidim raspisali), koliko god napredovala građanska prava u nas - teško je natezati tezu da se dešava "represija" u centru ZG-a, te da su na djelu "apsolutno najcrnjiji scenariji", jer i sami ste sto puta na telki vidjeli po Švedskama i Danskama i Francuskama ista takva ležanja po cesti i ispred nuklearki, te policiju koja ležače odvozi kao na traci. A nuklearka spokojno kuha svoju juhicu dalje. Tak da budimo realni, poznavajući hrvatsku policiju inače, trebali bi biti pozitivno iznenađeni, a ja jesam, da su našli cijelu bulumentu toliko suzdržanih kršnih specijalnih momaka koji sve odrađuju pred tisućama kamera koje im, iako bi možda i žele, ne mogu iskopati niti ijedan incidentić.
Prva pozitiva, da ne bude sve crno - dobili smo, barem u izoliranom slučaju, prvi iskorak dalje od tradicija stare nam
No na stranu sad to, fali u priči i cijelo more dokaza za koje mi sva vojska mojih prijatelja i poznanika zdravo za gotovo uvjerava da zapravo ne trebaju i da je sve tak jasno ko putar kako se radi o pogodovanjima i varanju. Jebi ga, blesav sam - upravo zato trebaju baš ti dokazi. Dopuštam da sam možda fasciniran Tominom frizuricom i jahaćim čizmama koje nosi čim malo zahladni i općenito stylish urban image-u koji prosvjednicima izbija pokoji inače provjeren argumenat o pastirskom kapitalizmu.
Zato i Druga pozitiva: po prvi put smo u Tomi dobili medijski promoviranog predatorskog kapitalistu zapadnog tipa  . No taman će toliko faliti za breakthrough cijele stvari (naravno - i za uvjeriti mene) ako se u svim ovim aktivističkim površnostima nastavi zanemarivati oranje i kopanje na podnošenju konkretnih dokaza o kriminalu, istraživao DORH ili ne paralelno cijelu stvar..
Jer to je jedino zbog čega bih i ja, pa vjerojatno i drugi, mogli pokrenuti svoje inertno tijelo.
Obzirom da protiv samog projekta kao takvog, kao što ovdje već rekoh - nemam baš ništa protiv. Eeek, kak se usudim! Ali o tom sam već ovdje višekratno trkeljao i već mi je glupo što i ja ovim pridonosim svom tom kokodakanju i trakavici.
No eto, štogod rekli o meni - čudim se silnom broju amatera urbanista, arhitekata i eksterijernih eksperata koji oko mene niču kao gljive poslije kiše... još davno iz doba zgražavanja nad Cvjetnim placom koje nisam nikad do kraja razumio. Poslije mi netko reče "pa ružni kandelabri, čovječe!". Što mi je otvorilo oči da uopće tamo kandelabara i ima. I da je hotel Dubrovnik svakako palac gore, neboder na Trgu dokaz da je ZG velegrad, u isto vrijeme kad je spušteni pločnik na Cvjetnom pastirsko iživljavanje nad otvorenom utrobom dostojanstva lepog našeg Agrama.
Ne kužim i ne dajem pravo istima kao ja (nemojmo se lagati, nisam niti ja baš neinformirana osoba) da glume da tobože imaju ekspertizu i uvjeravaju me, dapače, što je za mene bolje u širem kvartu u kojem živim, svakodnevno radim i bivstvujem.
Što još htjedoh...
Da sam i nabrijaniji na liberalni kapitalizam od ovog mog polukršćansko socijalnog propitivajućeg stava, ovakva kilava neriskirajuća kvazirevolucija u kojoj su salonski nonprofit udrugaši s penzićima koji se uključiše dobili još i klajburgerski površni iritantni ton, a sve skup s ovakvim povodima - ne bi me dobila. Iako je sva moja generacija i najbliži prijatelji polako otklizala u salonsku socijaldemokraciju uz finu klopicu i dobru čašicu.
Dobro, Ico je još u duši pravi revolucionar partizanskog tipa i pritajeno čeka Vođu koji bi poveo u šumu, dok najdraži Ugarin još naginje Željeznoj gardi  No, barem su konkretni, kad već hoćeš bal - nek je bal. Ne kužim što Teodor, Tomašević, Urška i Vili ne povedu više istinskim Titovskim naprijed, ako istim, već zatupljujućim, načinom guraju u Tomin zid toliko dugo?
A mogao bi se i netko drugi sjetiti više svih drugih lipih stvari što ne govore se svima, već se samo nekom šapnu...
Jer i bivša i današnja vladajuća klika, od Holdinga do Skupštine, mrtva hladna je nastavila s tisućama prečih i svakodnevno tištećih praksi meni značajnijim od Tomine šoping zone ili garaže.
-Dva put veći mastodont u Cesarčevoj još bliže zamišljenom srcu grada zidao se cijelo vrijeme bez da itko pita ili pisne otkud što - i usput samozatajno čak dotjerao do bankrota, zbog kojeg se sada cijeli projekt panično prodaje
-Unatoč odluci Ustavnog suda naplaćivanje parking kazni se samo iz šije pretvorilo u vrat ugovornim kaznama.
-Za potpuno neadekvatni pravilima struke i logike suprotni Muzej suvremene umjetnosti koji od 17 tisuća kvadrata korisnog prostora ima 4, dalo se pola milijarde kuna... i dan danas se toj potrošnji love, praznog prostora, betona i ziheraškog postava plješće  , makar imao i lijepih komada (nije to poanta)
-Holdingova nova uprava je prije koji dan došla na genijalnu ideju dići kredit od 300 milijuna kuna za podmirivanje dogorjelih investicijskih projekata, u isto vrijeme dok svi histeriziraju oko Šukera
- isti Holding je dužan 6,5 milijardi kuna
ITD.
No, izgleda da vlada osjećaj kako je nastupilo neko građansko
za koje onda kužim da pojedinci jednostavno moraju ventilirati na svaku pruženu kost za glodanje, bez da nemoć kanaliziraju u nešto drugo. Još se danas došlo i do dna bačve pravnih argumenata. I ostali su nekima tek oni politički, koliko god s gnušanjem odbijali da je to ovdje slučaj.
Samo onda kad Vili i Teodor sikću SDP-ovcima o nedozvoljavanju skupljanja političkih poena, to mora vrijediti i za njihove kompiće u vodstvu.
Mislim da je na pitanje zašto nema tisuće na akciju spremnih građana u svemu ovome i činjenica da je mnogima taman dosta simboličkih akcija otpora zbog nekog uopćenog osjećaja nezadovoljstva ovakvim ili onakvim kapitalizmom. Te da je vrijeme da se proba i s nečim što će ljudi osjećati kao skroz valjano samo po sebi. Siguran sam da i Zagreb ima svoje The referendumsko pitanje (a ovaj prolazić i garaža to nisu), makar, kako čitam, i kod nedavne peticije za Referendum statističko je istraživanje pokazalo da je samo 5 % potpisnika pogodilo zašto je uopće potpisalo, tj. da se ne ukine produljavanja kolektivnog ugovora na neograničeno dok se ne potpiše novi...
Makar neki od Varšavaša gorljivo i vjerovao da će baš večerašnjim kružnim hodom po zebri na Zelenom valu promijeniti svima nama život na vrelini asfalta, godinu dana prije konačnog bankrota koji će ionako ugasiti mnoge apetite, pa i poduzetničke...
|
