|
Smatram društveno korisnim pisati kontra struje, jer kada se u općem klimanju glavama i medijskoj hajci skuha neupitna seljačka buna gdje se svi tek natječu koji će dodatni epitet uz "pljačka" ili "harač" udijeliti, neka barem ostane jedno zrno soli, off the record.
I kad imam napokon slobodnog vremena na poslu za kuckanje po blogu, kad me već neki prozivaju da na istom previše visim (jedanput mjesečno, sram me bilo  ).
Grad Zagreb je naime proširio zone naplate parkiranja za par tisuća mjesta. I nadležni ZG birokrata prisnažio da će se time pokušati potaknuti i promjena navika u građana, da koriste javni prijevoz.
Uostalom, nabavljeno je toliko novih i udobnih klimatiziranih tramvaja koji čak i špici poslije posla nisu puni, a nabavit će ih još više desetaka samo u narednom razdoblju. Naravno da su takva ulaganja jedini i glavni preduvjet da i dalje podržavam tu ideju, čiji je tek jedan segment promijeniti navike i ograničiti pristup u potpuno začepljeni centar grada. Dakle, govorimo uvjetno i za sada generalno. Prestati trošiti lovu na uzaludnu infrastrukturu i preusmjeriti na puno jeftinije rješenje, poboljšanje javnog prijevoza.
Kakav bih ja bio čovjek kada bih se sad pravio da upravo o tome nisam više puta pisao na ovom blogu (ne utvaram si ipak da me gradski "oci" čitaju), te zaplivao niz glavnu struju javnog sablažnjivanja - a ne da ipak podržim opću ideju koja stoji iza omražene odluke, o čijim detaljima ajde, možemo raspravljati?
Čak i makar ZG pri tome ubirao i harač i imao ne znam koju pohlepni pozadinski motiv. No svjestan sam da se uvijek i svaka odluka izvršne i lokalne vlasti mora gledati kroz ideološki okvir unaprijed zabetoniranog uvjerenja, pa zato niti ne očekujem nešto puno istomišljenika...
Ali evo, samo zato što u tome osobno vidim veću sliku ( i priliku ) i što sam slične mjere i ideje i sam iskao na ovom mjestu više puta: za razliku od većine - podržavam!
Već sam pisao da je Zagreb izgubio bitku s automobilima i da su uzaludna sva ta višestotinamilijunskokunska izdvajanja za nove podvožnjake, nadvožnjake, zaobilazišta i autopropusnu infrastrukturu. Jer svake godine opet iznova udare po našem džepu za novu, već prvi dan ionako začepljenu, petlju.
Mnogim mojim dragim sugrađanima, a toliko ih znam koji bez auta ne idu niti do kioska, a kada idu "u grad", tj. u centar žele sparkirati odmah do stolca na terasi željenog birca (dok su javne garaže koje su dvaput jeftinije od parkanja na cesti prazne, jer hebi ga treba prehodati tih par mučnih desetaka/stotina metara do cilja ) - stvarno treba promjena razmišljanja.
Onima kojima su biciklističke staze postale idealni usputni free parking želim samo najskuplje i najrigoroznije parkirne karte, ako već ne dobivaju kazne
Ponavljam što sam već trubio na blogu. Mreža udobnih javnih tramvaja s kojom se idejom (priznali to ili ne želite) krenulo, jest višestruko jeftinija od nadvožnjačko-petljansko-križanjskog nadmudrivanja s uvijek rastućim brojem automobila koji se tim investicijama smiju u facu. Naravno da treba i još javnih parkirališta i garaža oko zamišljenog prstena užeg grada, a tramvajsku prugu osigurati rubnicima od uleta automobila.
Pa ako već niste ispočetka krenuli biciklom ili javnim prometalom od kuće, sparkirajte tamo, dragi vozači - i uvezite se u centar grada u velikom stilu, u plavom željeznom konju Đure Đakovića, te usput i pročitajte novine i obavite telefon.
O mojim kolegicama s posla koje žive nedaleko Kvatrića i svejedno se autom uvlače duboko u centar grada drito na HNK, iako imaju BESPLATAN tramvaj na istom potezu, neću trošiti riječi.
Osim da su teški slučaj mazohizma, uz sve ostalo.
Meni je osobno i tužna činjenica što svako jutro dok se vozim biciklom na posao po Zelenom valu gledam u stojeće-gmižućoj koloni automobila zarobljene mlade i za sport/tjelesnu aktivnost sposobne ljude koji već kasne na posao, ter kunu jedni drugima sve po spisku, dok ja pedaliram pored njih, obavijenih plavim velom ispušnih plinova. I vjerojatno neki od njih kod kuće imaju bijesni bicikl za jedanput godišnje sa šminkerskim društvom otić' na Sljeme & jedan đir oko Jaruna vikendom. Jer i takve osobno znam.
Ali, naravno. Tu dodatnu promjenu u glavama još je teže tražiti.
U svakom slučaju oprostite na ovom kratkom intermezzu, pa molim nastavite s generalnim pljuckanjem po bilo kojoj ideji lokalnih moćnika & s parkirnim bluesom, a čije teške riffove slušam od poznanika ovih dana.
P.S. Živjela slobodna riječ i dajem ovdje moje simpatije za nestašnog "I don't need sex" snimatelja vladine sjednice, bilo to nekome uvredljivo ili ne. Premijerka je novinarka, ona bi barem trebala znati važnost tolerancije prema javnom izražavanju stavova putem parodije te vrste. Više bi društvenog dobra napravila i svoju veličinu pokazala, da je majcu komentirala bez ljutnje.
|
