Cheesteeleeshte

Pod štošta...
Neki dan na cesti Prijestolonasljednik stao kao ukopan pred plakatom za koncert Mladena Burnaća i ne miče se. Na moj upit "što je bilo, tko je to?", on upre prstom u iskeženo lice i zubeke MB-a na plakatu te izusti: "To je tata".
:(
Moram dijete odvest oftamologu ovih dana.

A ušao je već i u krizu srednjih godina, kumu Bruni fasovao novokupljeni bike...


Drugo, nikak' da s ovih gadarija iz crnih i inih kronika ovih mjeseci, skrenem na neke ugodnije teme... al nemrem ostat' baš bez komentara na sve te prebijene klince koji vire iz novina - od strane npr. onih mahnitih roditelja u Šibeniku što su djecu šibali remenjem do krvi, ili raznih čedomorki kaj nemogu ni na trenutak prestat mislit samo na sebe (onoj iz "Republike Srpske" ostavljenu bebu razvukle divlje životinje ?), mame za koje čitam da djecu zaključavaju u podrume mjesecima i godinama ili pak onaj zagorski mladi par koji se nažvegljao bambusa u birtiji i ćaća (godinama vozi naravno, bez vozačke) skrenuo u grabu, a dojenče kojeg je treštena mama držala u krilu na prednjem sicu (!), udarilo glavom prema naprijed i nažalost umrlo...
..... i onda kao šlag na tortu pročitam kako su su u Americi roditelji vegani izgladnili svoju bebu do smrti, pojeći je jebenim sokom ili čime već od soje.....

Al 'beš Ameriku, kad ja znam za jedan vegetarijanski par u većem gradu blizu ZG-a (i još k tome prilično amaterske vegetarijance plus isposnici, zanimljivo je da znam još dosta vegića koji se još dodatno i izgladnjuju) - koji imaju evidentno anemičnu a nažalost i gladnjikavu djecu. Iste njihova rodbina, kad ih se uspije dočepati, potajice trpa raznom hranom da roditelji ne vide... nažalost, tako to biva. Ni ne očekujem da razne službe mogu promptno i regirati, ali sami takvi starci....

Kaj se to dakle dešava s, vidim sad već i malo previše, roditelja? Koji im to kurcšlus u mozgu nastane pa da izgube sve instikte zaštite vlastite djece? To govorim o svima gore navedenim. Od kojih većina naravno, misli baš da smo baš mi svi ostali debili, dok se nekaj ne desi, pa npr. za medije izjave poput onog white trasha iz okolice Požege ili otkud, kojima je dvogodišnjak odlutao u šumu i skoro se smrzao: "Ee, odsad ćemo ga paziti kao oči u glavi". Dobro jutro moroni - to se radi a priori, to je standard. Uf, što bi se naoduzimao djece. Samo kad bi znao kome bi ih dao...

Vegetarijanstvo prije svega - poštujem, kao i svačiji drugi slobodni izbor. Ili isposništvo. Ali do neke etičke granice, od kojih je jedna baš ta mala djeca i eksperimentiranje s istim bićima bez slobode volje. A ne bi se roditelji savjetovali s pedijatrom ili nekim stručnim, ni u ludilu. Kako i bi - kad su svi oni valjda dio Velike Mesojedske Zavjere

A druga granica jest da jesemu, vegići, vegani i ini poštuju i moju samu slobodnu volju & uživanje činjenice da pripadam vrsti koja je već tisućama godina na vrhu prehrambenog lanca

Da me ne prepadaju više svaki tjedan na ulici, žigošu kao štetočinu ili krivca, često mi se izravno obraćajući. Ili pak ovako k'o na slici, kad se gladan i prebijen jedva vlečem s posla


Ma tada bih pojeo i njih same onak umotane, samo da ih pospem brašnom i cvrcnem na ulju....

Rekla mi jedna cura u jednoj davnoj (žučnoj) raspravi kako jesti meso nije prirodno plus nezdravo je. Glede prirodno, odvratih joj da pogleda mnoge naše srodnike sisavce, prvenstveno od čega neki (čak i isključivo) žive i to otkad je krenuo Darwinov zamašnjak, a za zdravlje i veselje - nek' pogleda afričke Masaje koji nisu promijenili način života od ranog kamenog doba. A popiju dnevno kravlje krvi ko mi onih glupih 8 čaša vode, koje nam trakturom s reklamnih panoa ulijevaju u glavu.

Štošta II
P.S. dvojici BBB-a iz Bogovićeve ulice u prošlu Svetu Nediju prijepodne, a propos roditeljskih instikata:
Iako navijam za Dinamo ima već dva desetljeća i još pride, nabijem i vas i nogomet i derbi i vučicu koja vas odgojila, pa da onog Hajdukovca, što li, ganjate po istoj ulici gdje ljudi mirno ispijaju kavicu a ja se šećem s bebom, pa ravno na nas. Da ste mi Nasljednika samo očešali, ne bih vam tek verbalno skinuo sve zvijezde i svece s neba k'o što jesam (pa ste se odjednom počeli praviti blesavi da ne privučem pažnju okolne policije) - nego bih vam pred istom policijom otvorio ove vaše prazne tikve i ponudio mozak na kusanje žličicom svim sladokuscima grada. Na užas prvenstveno hrvatske PETA-e, pa ostalih. Hvala.

Danas je počeo EU tjedan u Hrvatskoj. Još jedan pokušaj da se balonima, zastavicama i tour-busem EU približi skeptičnim građanima iste. Znam znam, politika fuj fuj, ali nisam odolio ovog puta, oprostite tko god ovo čita....

Jer, obzirom da sada čak ni dan kad će (su)građani reći svoje mišljenje, temeljeno valjda na svim višegodišnjim šeprtljavim i površnim pokušajima Vlade i EU birokrata da im nekaj kao približe - nije tako daleko, moram i ja malo gnjavit oko toga.... Ovako k'o što Mala Napast na gornjoj slici zblenuto gleda u to šarenilo, još uvijek zapravo gleda i većina ljudi. Političari naravno, sebi i drugima pojednostavnjuju stvar, ovisno o boji političkog kaputa. Pa kao "imamo mišljenje" o EU. Yeah, alrighty, naslušao sam se istih

Mislim, sve je to wunderbar moving danas bio na Cvjetnom. (Već viđene) stotine balona, krasni i prospektima i kartama bogato opremljeni turistički štandovi Češke (ah, romantični dvorci Sjeverne Bohemije...), Italije, jedri Poljaci u žarkim narodnim nošnjama, pa štand Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske (dobili smo od ljubazne engleskinje i ružu jer smo pogodili glavni grad Walesa ), orkestar svira pitki jazz, dječica crtaju u dječjem kutku, štand Ministarstva v. p. i e. i. s hostesama i prospektićima o ulasku i blje, samo je još falila ona plava tortetina što su sjekli na Trgu neki dan za roćkas EU. Možda još da su stavili i plave žonglere koji vrte žute zvijezdice? Ili obojane authotnone europske bizone, a klaunovi iza njih trče, obučeni u nošnje novih i starih članica?

Jednostavno: zakaj se onda političari još čude što i dalje veliki broj (od svih bivših kandidatkinja daleko najveći) građana pokazuje euroskeptičnost?

Ti i ostali građani (na stranu siraši i vrhnjaši i sve što se površno poteže), bih ja rekao - NEMAJU POJMA. Nažalost, niti političari nemaju pojma. Pa im uglavnom nude EU Moira Orfei show praćen prospektićima.
To da političari nemaju pojma o EU uvjerio sam se sto i prvi put u to izmjenjujući par upisa s jednim uglednim SDP-ovim političarem na njegovom blogu. O tome pak imaju pojma (a pod tim mislim da znaju malo više istinski korisnih pro i contra) samo onaj MALI dio naših stručnjaka koji su zaglibili u pregovore s EU do grla.
I to bi bilo to. Znam i previše intelektualaca i pravnika i profesora koji za the real thing što i kak funkcionira, te na konkretne teme - NEMAJU POJMA. Dobro, to počesto vrijedi i za građane EU u cjelini, ali oni su već unutra i neće imati referendum + nemaju hrpu euroskeptika u zemlji.

Jesam li ja euroskeptik? Rekao bih ne. Jesam li skeptičan oko većine tog šarenog cirkusa, baš zato kaj se sa ljudima, građanima, radnicima, poljoprivrednicima ne razgovara o istinski važnim stvarima? I pod time mislim da je ova i svaka bivša i sadašnja Vlada trebala konfrontirati s pravim pitanjima, inicirati javne rasprave na specifične teme, ako treba nositi letke na kućni prag - doslovce.
Tour bus, baloni, ogledni Boleslaw, Maržetka i Lady Lavender u nošnjama + sitne frazice mislim da ne budu dovoljni. OK, moje mišljenje

Kaj su važne stvari? Stvarno bi građanima dobro došlo da netko relevantan ne samo iznese iste, nego i za one koje mogu biti razlozi protiv - dade i plan kako ćemo iste prebroditi. I što je svakom od nas sada, ovaj čas raditi. Al' jebi ga, kad se ne priča niti o stvarima od koristi (stvarne), kamoli o tome kaj ćemo s:
- npr. poljoprivredom koja trenutačno visi o državnim poticajima a s ulaskom u EU to NEĆE MOĆI; 50 % maslinara se nije registiralo skupa sa stablima, a kvote će se raditi po zatečenom broju maslina & vinove loze kod ulaska u EU. Podizanje novih nasada maslina i loze nije moguće, osim krčenja starih i zamjene novima.
Jednako kao i kvote izlova sa zatečenom ribarskom flotom, i to dok nam još nije profunkcionirao ribarski pojas, po kojem se, obzirom da je i dalje otvoreno more, ko prasci u blatu valjaju bolje flotirani talijanski ribari. Možemo se frigat, jer ionako nemamo validni plan za ribarsku flotu ili sadnju niti na to upozoravamo. Ono potpora što će biti preko EU institucija ionako nećemo moć primit za nešto što ne postoji.

- ono što bi prosječni sindikalist u RH vidio na prvu loptu, u sklopu "harmoniziranja" sa EU, još prije 5 ili 6 godina Vlada je skinula radnička prava, rokove, otpremnine i ostalo iz Radnog zakona za polovinu, stare članice su svim novim članicama, pa će i nama, iako je jedna od deklamiranih osnovnih sloboda u EU kretanje radne snage, lupiti zabranu kretanja iste od 7 godina. Znam da je političarima teško to objašnjavati, ali neka izvole pokušati barem zaraditi plaću i iz tog šarenog autobusa radnicima prikazati i konkretne koristi koje ekskulpiraju takve postupke. Tako se dobivaju trajnije simpatije. Referendum je ljudi pred vratima, u kojem će se tražiti od građana da prepuste dio suvereniteta nadnacionalnoj državnoj strukturi koja odmah na početku pokazuje tko je stari gazda a tko mali pripravnik, a koja donosi sve više i više baš takvih propisa koji zamjenjuju državne.

- Kako funkcioniraju institucije EU za većinu odraslih stanovnika, pa nažalost i političara, je i dalje enigma. Komisija je jedna gigantska birokratska Hidra od preko 30 000 zaposlenika i tonama isproduciranih papira. Parlament (brojčano sastavljen prema veličini članica) je i danas više politička figura u EU i nema zakonodavni karakter osim što (neobavezno) sudjeluje u tek nekim postupcima odlučivanja, a Vijeće (ministara) donosi većinu za redovni život važnih zakonodavnih odluka - i to preglasavanjem, običnom većinom. Kao i Komisija, koju uopće ni ne biraju građani EU-a, nego postavljaju vlade, a oni te vlade ionako nadživljavaju. Dakle, rasni eurokrate, a najmanje predstavnici interesa građana.

- gdje je analiza koliko će dobiti, a koliko firme izgubiti liberalizacijom tržišta i kak se na to pripremaju? Hoćemo li poslužiti tek za outsourcing?
- dok svi pričaju o kulturalnoj dobiti i duhu zajedništva (to je najlakše, ali na to se prosječni Hrvat slabo pali), nitko ne priča o npr. konkretnoj koristi od vlastitog sustava poticajnih mjera i regulacije tržišta od strane EU, podizanju standarda i kvalitete koje traže Direktive, učincima monetarne politike na svakog pojedinca i rast poduzeća.....

Da znam, nabacivat se možemo do sutra s poopćenim "Pjotru i Imri je već sada bolje", zanemarujući specifičnosti svake situacije i potrebu da se ona istinski raspravi, jer očito za to ima gorući dokaz ispitivanja javnog mišljenja. NITKO nije građanima jasno i razvidno, svima dostupno, čak i onima koje to sada ne zanima, ponudio analizu pristupanja konkretno po područjima i razvidni pro i contra - niti je to ičiji plan. No, znam i zašto. Nemaju pojma.
A pregovarači su zaglibili duboko u posel i kaj bi se oni bavili pukom.

Daj im prospektić i hostesu. Pa dok ljudi o EU blebeću napamet, uz šuplje fraze koje su dobili ovisno o opciji koja im je politički ćejf - čudite se euroskepticizmu.

"Zovem se Nermin, imam 16 g., iz malenog sam mjesta kod Bosanskog Šamca. Kažu mi da ličim na Bruce Lee-a, sakupljam salvete, značke, sličice naših fudbalera i želim postati glumac. Htio bih se dopisivati sa mladima širom Jugoslavije"
Tako je, praćena slikom istog mladca sa talijankom, koji pozira u potkošulji pokraj neke štale, obično išla šema na "tražim drugare" stranicama časopisa za mlade u bivšoj državi.
I svi su nešto skupljali, pogotovo te jebene salvete, to mi nikako nije bilo jasno. U socijalizmu su čak i od stranaca odbačene limenke Fante bile školarcima interesantne kao ukras sobe, u njih su se stavljale kemijske. Socijalizam je doduše posebna kategorija, doba "reciklaže" kako ga imenuje Slavenka Drakulić u onom svom razvikanom romanu, gdje je i plastična čašica od jogurta, umjesto u smeću, završila kao sadnica za flance ili čaša za tulum.

Ali, i danas se skuplja naveliko. Ne znam nekoga koji nešto ne zgrće, ako baš ništa, onda novce. Moja generacija još i više, a najraširenija je mjuza. Sve one nekada rijetko nabavljive LP ploče danas napokon dostupne trti samtinzima pretvaraju se u brda CD-ova i MP3-jeva. Šogi je svoj mali stan, od dječje sobe na dalje, pretrpao CD-ima, DVD-ima, memorabilijama, video-kazetama i sl. sranjem koje ne može na miru preslušati ili pregledati ni za tri života. I zadnja "Tarzan boy" kuruza iz 80-ih postaje "must have". Britney je smeće, ali je Bonnie Tyler genijalka a Kim "Obrva" Wilde jedina prava sexy mačkica
Razlozi mogu biti ili kompenziranje onog što nisi mogao dok si bio teenager ili puki sentiment.
Stvarima pokušavamo oživjeti ili čak vratiti prošlost. Bolje dane.
Sam0 još nikako da uspijemo provariti sve te gomile i istinski uživati u nakupljenom...

Znam ljude koji prikupljaju materijalne artefakte k'o arheolozi, omote proizvoda, sličice, slike, stare igračke, stripove, marke, telefonske kartice, odjeću, značke, potrošnu robu, stolce, biste, stari namještaj, lampe, autiće, lutke bez glave, razglednice, SVE. Čak i inače neporočni Igor skuplja, doduše ovo je već perverzija, one slatkaste pps-ove koje dobiš u mailu od raznih sekretarica. Britanski trg nedjeljom, osim istinske antikne robe, je vašar nevjerojatnih prašnjavih pizdarija. I svi bacaju nekakve cifre da se smrzneš, svaka potrgana penkala ima velevažnu cijenu.

Kaj radimo sa svim tim stvarima? Ništ posebno, u većini slučajeva stoje ili tavore negdje u našim nastambama. Bitno da su tu. Ima naravno, emocionalno ili objektivno(?) istinski vrijednijih, no samo gazdina subjektivna procjena se tu računa. Toliko da zbog, ali fakat gluposti, ljudi postaju opsesivni. Ja npr. skupljam ulaznice sa priredbi, koncerata ili tekmi na kojima sam bio. Da me "podsjete" . Skupljam načelno i glazbu & filmove i iako sam amater prema većini manijaka koje znam, nisam i dalje uspio na miru ili čak nikako preslušati ili pregledati kolekciju. Čeka penziju, "nek' se nađe". Pogledam listu filmova i zakunem se da ću ovaj godišnji odmor odraditi neke stare klasike. Ili napokon nešto napraviti s tim gigama i gigama MP3-eva koji se povlače što po kompu, što već preprženi čekaju.
I onda odem na svjež zrak ili obavljam kućanske, roditeljske i ine poslove i ode dan, tjedan.....

U ekstremnim slučajevima kad nam se skupljena roba, papiri, memorabilije ili pak bezvrijedne tričarije toliko skupe da ispadaju van iz špajzi i ormara, nema većeg gušta nego to presjeći i pobacat u vražju mater. Ja to naravno ne mogu tako lako, ali je supruga ekspert za isto. Staro suđe, majce koje nisam obukao tek neko vrijeme, stari teniski reketi, sve do fotelja, samo misteriozno nestaju, a stančić sve prostraniji.
Dok ga ja opet ne zametam nečim.

Zakaj toliko skupljamo?

Ovaj vikend šetasmo se Trgom žrtava fašizma u punom sastavu. I prilazi nam gospođa sa smeđim psom srednje veličine. Dok je junior sa zanimanjem gledao kako mu se pas približava da ga onjuši, dotična se javi rečenicom mjeseca:

"Ne boj se mucica, neće tebi beba ništa..."

Bog vas blagoslovio gospođo na Vašoj uviđavnosti.