Marketing
Kolekcionarstvo
"Zovem se Nermin, imam 16 g., iz malenog sam mjesta kod Bosanskog Šamca. Kažu mi da ličim na Bruce Lee-a, sakupljam salvete, značke, sličice naših fudbalera i želim postati glumac. Htio bih se dopisivati sa mladima širom Jugoslavije"
Tako je, praćena slikom istog mladca sa talijankom, koji pozira u potkošulji pokraj neke štale, obično išla šema na "tražim drugare" stranicama časopisa za mlade u bivšoj državi.
I svi su nešto skupljali, pogotovo te jebene salvete, to mi nikako nije bilo jasno. U socijalizmu su čak i od stranaca odbačene limenke Fante bile školarcima interesantne kao ukras sobe, u njih su se stavljale kemijske. Socijalizam je doduše posebna kategorija, doba "reciklaže" kako ga imenuje Slavenka Drakulić u onom svom razvikanom romanu, gdje je i plastična čašica od jogurta, umjesto u smeću, završila kao sadnica za flance ili čaša za tulum.
Ali, i danas se skuplja naveliko. Ne znam nekoga koji nešto ne zgrće, ako baš ništa, onda novce. Moja generacija još i više, a najraširenija je mjuza. Sve one nekada rijetko nabavljive LP ploče danas napokon dostupne trti samtinzima pretvaraju se u brda CD-ova i MP3-jeva. Šogi je svoj mali stan, od dječje sobe na dalje, pretrpao CD-ima, DVD-ima, memorabilijama, video-kazetama i sl. sranjem koje ne može na miru preslušati ili pregledati ni za tri života. I zadnja "Tarzan boy" kuruza iz 80-ih postaje "must have". Britney je smeće, ali je Bonnie Tyler genijalka a Kim "Obrva" Wilde jedina prava sexy mačkica 
Razlozi mogu biti ili kompenziranje onog što nisi mogao dok si bio teenager ili puki sentiment.
Stvarima pokušavamo oživjeti ili čak vratiti prošlost. Bolje dane.
Sam0 još nikako da uspijemo provariti sve te gomile i istinski uživati u nakupljenom...
Znam ljude koji prikupljaju materijalne artefakte k'o arheolozi, omote proizvoda, sličice, slike, stare igračke, stripove, marke, telefonske kartice, odjeću, značke, potrošnu robu, stolce, biste, stari namještaj, lampe, autiće, lutke bez glave, razglednice, SVE. Čak i inače neporočni Igor skuplja, doduše ovo je već perverzija, one slatkaste pps-ove koje dobiš u mailu od raznih sekretarica. Britanski trg nedjeljom, osim istinske antikne robe, je vašar nevjerojatnih prašnjavih pizdarija. I svi bacaju nekakve cifre da se smrzneš, svaka potrgana penkala ima velevažnu cijenu.
Kaj radimo sa svim tim stvarima? Ništ posebno, u većini slučajeva stoje ili tavore negdje u našim nastambama. Bitno da su tu. Ima naravno, emocionalno ili objektivno(?) istinski vrijednijih, no samo gazdina subjektivna procjena se tu računa. Toliko da zbog, ali fakat gluposti, ljudi postaju opsesivni. Ja npr. skupljam ulaznice sa priredbi, koncerata ili tekmi na kojima sam bio. Da me "podsjete" 
. Skupljam načelno i glazbu & filmove i iako sam amater prema većini manijaka koje znam, nisam i dalje uspio na miru ili čak nikako preslušati ili pregledati kolekciju. Čeka penziju, "nek' se nađe". Pogledam listu filmova i zakunem se da ću ovaj godišnji odmor odraditi neke stare klasike. Ili napokon nešto napraviti s tim gigama i gigama MP3-eva koji se povlače što po kompu, što već preprženi čekaju.
I onda odem na svjež zrak ili obavljam kućanske, roditeljske i ine poslove i ode dan, tjedan.....
U ekstremnim slučajevima kad nam se skupljena roba, papiri, memorabilije ili pak bezvrijedne tričarije toliko skupe da ispadaju van iz špajzi i ormara, nema većeg gušta nego to presjeći i pobacat u vražju mater. Ja to naravno ne mogu tako lako, ali je supruga ekspert za isto. Staro suđe, majce koje nisam obukao tek neko vrijeme, stari teniski reketi, sve do fotelja, samo misteriozno nestaju, a stančić sve prostraniji.
Dok ga ja opet ne zametam nečim.
Zakaj toliko skupljamo?
Post je objavljen 03.05.2007. u 14:39 sati.