Totalitarie ideologije

nedjelja , 18.03.2018.

Problem s Hrvatskom nije ideološke, niti političke naravi, već prvenstveno kulturološke i sociološke naravi. Hrvatske partijske elite mogu se mijenjati i trusiti, ali odbacivanje balkansko-komunističkih ideja zahtijeva puno više vremena.

Najveći problem u Hrvatskoj je nedostatak građanske kulture. Pravna država ne nastaje državnim dekretom ili ukazom, već temeljitom dekomunizacijom, reedukacijom, odnosno učenjem nove državotvorne i nacionalne pedagogike. Baština komunizma leži u potpunoj likvidaciji građanskog društva i stvaranju životinjskog prirodnog stanja, stanja u kojem svatko mrzi svakog i gdje se svatko boji svakog.

Paradoks Zapada je u činjenici kako su ekonomijom zavladali kapitalisti, dočim su kulturnom hegemonijom, medijima i školstvom, zagospodarili marksistički i prokomunistički “intelektualci”.

Diktatura se u svako doba ispoljava drugačije, ali najgora je ona koja se skriva iza glazure demokracije ili patine demokratizma.

Liberalizam i komunizam počivaju na istoj vjeri u ekonomski rast i internacionalizam. Oba imaju svoj "telos": kraj povijesti u nekom promiskuitetnom multikulturalnom višeetničkom zagrljaju. Ništa više nema svoju vrijednost, jer sve ima svoju cijenu.

Oznake: komunizam, liberalizam, Fašizam, nacizam

Jugoslavenski naci-fašizam (1. dio)

nedjelja , 13.11.2016.

Već sto godina Hrvatsku i Hrvate razdire i uništava pojava kojoj povjesničari, političari, politolozi, filozofi, analitičari i svi ostali ne mogu ništa. Ta pojava nekim čudom odolijeva svakoj analizi, svakom razumnom objašnjenju i svakom osvjetljavanju. Pojava se zove “jugoslavenski fašizam i nacizam”.

Analogno Sotoni, najveća obmana i snaga jugoslavenskog naci-fašizma jest činjenica kako uspijeva uvjeriti ljude da ne postoji. Jednako, najveća obmana i snaga jugoslavenskog naci-fašizma je činjenica kako Jugoslavija ne postoji, ni kao nacija, a u posljednjih 25 godina niti kao država. Pa se stoga ni ne razmišlja o tome bi li jugoslavenski naci-fašisti mogli biti samo obični fašisti i nacisti

Dodatno, kao što se Sotona čovjeku uvijek prikazuje kao prijatelj, tako i jugoslavenski naci-fašisti sami sebe proglašavaju antifašistima. Je antifašizam je najbolji štit i mimikrija kako bi se opravdao pokolj gotovo 600.000 nevinih u bivšoj Jugoslaviji i k tome to pokazalo kao superiornost nad svim desetkovanim, pokorenim i porobljenim narodima bivše Jugoslavije.



Fašizam u užem smislu predstavlja “autoritarni oblik vladavine”. Zato uopće ne treba dokazivati kako je vladao Josip Broz, ali se može dodati kako se isti vratio u autoritarnom obliku vladavine jednog Zorana Milanovića. Koje su ukratko odlike fašizma i fašista:
- Pacifizam je trgovina s neprijateljem …
- Prezir prema slabijem, elitizam …
- Selektivni kvalitativni populizam gdje vođa tumači volju naroda …
- Opsesija zavjerom koju npr. vođa vidi zavjeri ustaške guje …
- Neslaganje kao izdaja, jer tko ne vrijedi ne leti, a tko vrijedi leti …



Kod fašista je osnovna ideja država, dok je kod nacista narod. Komunizam, iz koga je potekao i nacizam i fašizam kao ideju nosi internacionalizam. Nacizam rasu definira kao kvalitetu, pa je tako u Njemačkoj sredinom prošlog stoljeća germanska rasa se smatrala superiornom drugim rasama, te si je kao takva dala pravo i obavezu širiti se na račun ostalih, po njima nižih rasa. Iako na prvi pogled možda izgleda paradoksalno kako nacizam nalazi svoje opravdanje kao izdanak ideologije nikog drugog doli samog Karla Marksa, čovjeka koji piše recepturu po kojoj jugoslavenski naci-fašisti potkraj i poslije WW2, neusporedivo primitivnije od nacista, istrebljuju gotovo 600.000 “protivnika”:
- Klase i rase preslabe su snaći se u novim uvjetima života, pa zato one moraju nestati u revolucionarnom holokaustu. piše Karl Marx.



Jugoslavenski nacizam definira Jugoslavene kao rasu odnosno naciju superiornu svim ostalim rasama ili nacijama, od kojih on oduzima život i na čiju se štetu on širi. Imajući svoj uzor u nacizmu, Jugoslavenski nacizam u svakom je pogledu i bio i ostao okrutniji od svog uzora i on je vrlo stvaran. Baš kao što su i stvarne njegove žrtve, stotine tisuća likvidiranih bez suđenja, bilo kakvih prava ili optužnica. Imovina im je rekvirirana i podijeljena je najokrutnijim egzekutorima.

Danas se jugoslavenski naci-fašizam očituje u zagovornicima “Regiona”, a potajno i nove Jugoslavije, Velike Srbije, minus Slovenija. Jugoslavenski naci-fašizam očituje se i preko politike difamiranja svih koji nisu za “Region”, svih onih koji se osjećaju Hrvati, a ne Jugoslaveni. Protiv svih onih koji zagovaraju istinu o WW2, protiv svih onih koji iznose bilo kakvu istinu o lažnom antifašizmu jugoslavenskih naci-fašista kao i svih onih koji im stoje na putu. Jugoslavenski naci-fašizam djeluje preko raznih, gotovo paravojnih, takozvanih “udruga civilnog društva”, udruga koje rade samo i jedino na difamiranju Hrvata i to na lako dokaziv i primitivan način.

Jugoslavenski naci-fašizam se očituje preko svih SDP-HNS-SDSS-ovih portal, uključujući i ovaj, redom svih preplaćenih novcem Hrvatskih građana. Svi ti portali rade na istom cilju, rade na povratku bastard tvorevine zvane Jugoslavija. Svi oni nemaju niti jednu lijepu riječ za Hrvatsku, pa čak i kada su na vlasti njihovi. Tada oni priču prebacuju u takozvanu “zločinačku prošlost” Hrvata i Hrvatske. Pobijedi li na izborima neka druga opcija, ti isti portal se natječu prebacuju priču u zločinačku budućnost Hrvatskoga uma. Jedino su njihovi puleni dovoljno dobri i dovoljno pametni voditi Hrvatsku, ali sve to samo u jednom jedinom pravcu: Region -> Jugoslavija -> Velika Srbija.
Ti portali, čak i kad su njihovi puleni na vlasti, Hrvatsku nazivaju “rvacka”, Hrvate “rvatima”, “rvatinama”, “ustašama”, “fašistima”, “klerofašistima”, “katolibanima”, “ognjištarima”, …

Jugoslavenski naci-fašizam ismijava Hrvatsku himnu. To je OK kaže Saša Leković, dok vijeće za elektroničke medije na čelu s Mirjanom Rakić istovremeno kažnjava Z1 zbog objavljivanja video snimki na kojima srpske vladike i popovi, koji javno djeluju u Hrvatskoj, s oduševljenjem pjevaju četničke pjesme, opravdavajući time i veličajući njihove zločine (”junaštvo”). Dakle, pjevanje četničkih pjesma može, a objavljivanje takve sramote, e to ne može.

Hrvatima se lijepe kukasti križevi po zastavama, crtaju im kukaste križeve po nogometnim travnjacima. Ciljano. Jer je Hrvatska nogometna reprezentacija simbol i Hrvatstva i Hrvatske, te je u svjetskim razmjerima postala brand po kome se Hrvatska poznaje, prepoznaje i identificira širom svijeta. Pa je zato treba izbaciti s europskih i svjetskih natjecanja.

Ne postoji pojavnost u kojoj Hrvatska i Hrvati naci-fašistima nešto vrijede. Jugoslavenski naci-fašisti vrijeđaju Hrvatsku i Hrvate kako i gdje god stignu i umiju. Nema te riječi ili poruge koju oni nisu spremni ili koju nisu upotrijebili. Kao što nema ni jedne optužnice protiv bilo koga tko vrijeđa Hrvate i Hrvatsku. Jednostavno, u očima jugoslavenskih naci-fašista Hrvatska nema pravo na život. Gledajući povijest i sadašnjost, ta je pojava izuzetno rijetka i nema je, osim u Hrvatskoj. Zato danas u svijetu ne postoji narod koji je, kao Hrvati, ovako prljavo ponižen u vlastitoj državi.

(nastavlja se)

Oznake: nacizam, Fašizam, jugoslaveni, hrvati

Svjedočanstva

subota , 14.05.2016.

Još nekoliko sati i bit će kraj moga života. O, Bože, o žalosna majko, majko moja., ti znaš da umirem nevina, kao što je umirao tvoj sin.

Ivanka Škrabec (25) umrla od ruke “oslobiditelja”, tukli su je do krvi i zapovijedili da sama sebi iskopa grob. Zatim su je zadavili i bacili u plitku jamu. Pronađena je slučajno. Uza nju bilo je pismo svom nerođenom djetetu koga trebaju pročitati svi dobri ljudi ovog svijeta, kako bi spriječili da zločinci više nikada ne bi išli zlim, Kainovim putem. Je li to u današnjoj Hrvatskoj u kojoj “antifašisti” sad već otvoreno rade posljednje pripreme za obračun “Mi ili Oni” moguće?

O moje dijete, moj nježni anđele, kako bih voljela vidjeti tvoje nasmijano lice, koje bi me razveselilo! O moje dijete, moj nježni, bijeli cvijete.
Nikad ne ću vidjeti tvoje bijele ručice. Nikad mi ne ćeš uzvratiti nježni zagrljaj. Nikada te ne ću moći stisnuti na svoje srce, premda si tako blizu. Nikada, moje dijete. Tamo negdje u zagrljaju šume, naš će biti dom, krasit će ga proljetno cvijeće.
Moja usta nikad ti ne će pjevati uspavanku. Tvoja postelja bit ću ja, premda hladna i tako tvrda. Grane iznad nas pjevat će ti uspavanku. A ti, samo mirno spavaj, dijete moje. Blizu si mog srca, koje te mnogo voli, na žalost, premda te ljubim, od smrti, koja nas čeka, ne mogu te spasiti.
Samo mirno spavaj. Ne možeš slutiti što te čeka. Sa mnom ćeš umirati, kao i ja u mislima s tobom. i tada će biti kraj stradanja i muke, naše borbe. Zajedno ćemo poći k Bogu.
Kad sam te prvi put osjetila, osjetila sam tvoj nemir, počela sam sanjati, kako ću te prvi put donijeti u Božju blizinu, da te oblije krsna voda. Nažalost, oblit će te moja krv. S majčinom krvlju pune ljubavi bit ćeš kršten. Gledala sam te kako se prvi put klanjaš Kristu u hostiji. Na žalost, moje tijelo će ubrzo biti ciberij. Ti moje dijete, pa hostija u njemu.
Iz mog ciberija uzet će te ruka puna ljubavi, položit će te u svoje božansko srce ... Tada, dijete moje, prvi put ću te vidjeti, o moj nježni anđele, ondje ću vidjeti tvoje lice. Tamo ćeš prvi put vidjeti svoju majku i prvi put izgovorit ćeš: “O, Mama!”

Ivanka Novak Škrabec, Celje, svibanj 1945.



Svjedočenje Britanskih vojnika o pokoljima koje su Partizani činili nad Hrvatima. Britanci potresno plaču kad se sjete tih nemilih scena…

Michael Palaich, iz filma Bleburška tragedija, razgovor s časnikom Britanske vojske pod zapovjedništvom feldmaršala Alexander-a.

Michael Palaich, iz filma Bleburška tragedija, razgovor s britanskim tužiteljem iz doba Nuernberškog procesa, poslije istaknutim pravnikom i savjetnikom Britanske vlade.

Oznake: Bleburška tragedija, komunistički zloćini, antifašizam, Fašizam