Problem s Hrvatskom nije ideološke, niti političke naravi, već prvenstveno kulturološke i sociološke naravi. Hrvatske partijske elite mogu se mijenjati i trusiti, ali odbacivanje balkansko-komunističkih ideja zahtijeva puno više vremena.
Najveći problem u Hrvatskoj je nedostatak građanske kulture. Pravna država ne nastaje državnim dekretom ili ukazom, već temeljitom dekomunizacijom, reedukacijom, odnosno učenjem nove državotvorne i nacionalne pedagogike. Baština komunizma leži u potpunoj likvidaciji građanskog društva i stvaranju životinjskog prirodnog stanja, stanja u kojem svatko mrzi svakog i gdje se svatko boji svakog.
Paradoks Zapada je u činjenici kako su ekonomijom zavladali kapitalisti, dočim su kulturnom hegemonijom, medijima i školstvom, zagospodarili marksistički i prokomunistički “intelektualci”.
Diktatura se u svako doba ispoljava drugačije, ali najgora je ona koja se skriva iza glazure demokracije ili patine demokratizma.
Liberalizam i komunizam počivaju na istoj vjeri u ekonomski rast i internacionalizam. Oba imaju svoj "telos": kraj povijesti u nekom promiskuitetnom multikulturalnom višeetničkom zagrljaju. Ništa više nema svoju vrijednost, jer sve ima svoju cijenu.