neverinov blogneverinov blog

World Cleanup 2012


Još ima 25 dana prije nego krene organizirano prikupljanje i čišćenje otpada i divljih odlagališta.

Ima mnogo posla i do tada. Tko ima gps uređaj ili gps u mobitelu dovoljno mu je da uzme točku divljeg deponija te unese kordinate na ovu stranicu:

http://www.letsdoitworld.org/


Image and video hosting by TinyPic


Porazna je osvještenost susjednih nam slovenaca koji su se bacili u kartiranje u odnosu sa nama .Zamislite samo koliko smeća ima po našim uvalama ako ima toliko prijavljenih točka kod njih?

Mene je pomalo sram naše tromosti...


Kad već ne možemo ni tankat rezervoar na jedan dan i tako poslati vladi i naftašima poruku možemo li se barem potruditi da počistimo po našem dvorištu?


Uključene su i komunalne službe. Eto odazvale su se Opatija i Rijeka.



Forza e coraggio.

http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A28612863285A2863285A28582859285A2863287A28712863289A2891289D2893289A2863285E28582858285B2858285C2863286328632863Z
Post info
28.02.2012. (12:00)
10 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Kartiranje za Zelenu Čistku



Pridružio sam se udruzi Žmergo iz Opatije koja se bavi među ostalim i zaštitom okoliša. Jedan od tih projekata je međunarodna akcija poznata kao Zelena Čistka.



Dragi naši!

lijepo vrijeme je opet počelo! Krenite okolo i kartirajte otpad koji susrećete!

Ako još ne znate kako pogledajte video: http://www.wix.com/zmergo/jedandan_kartiranje#!kartiranje-video


Kartiranje otpada nam je vrlo bitno jer razgovaramo s lokalnim i regionalnim samoupravama da se uključe! Niti jedan od njih nam ne može reći ne ako mu pokažemo njegovo mjesto istočkano! :)


Ukoliko još imate pitanja pišite na: kartiranje@jedandan.com.hr


I ne zaboravite informacije shareati okolo!


Obrazac za volontere


KONTAKTI:
voditeljica kampanje: helena@jedandan.com.hr skype: morska.vila mob: 091 583 75 63
volonteri: volonteri@jedandan.com.hr
kartiranje i skole: ana@jedandan.com.hr skype: ana.golja mob: 091 88 55 259
web: www.zelena-cistka.org skype: jedan-dan tel: 051 271 459




Znate i sami da na ovom blogu nema mjesta za reklame ali ovdje se radi o okolišu koji je jedina garancija za zdravi život nas i naše djece.


Nemam baš vremena napisati traktat zašto je ova akcija od izuzetne važnosti.


Budite vrijedni i tražite otpad...


Update:

Je li to prva akcija takvog tipa u Hrvatskoj? Kakvi projekti postoje u drugim zemljama?
Ovo je prva akcija ovako velikog razmjera u Hrvatskoj, čiji je plan okupiti više stotina volontera. / a ipak bi[emo brojke, onda je ovo premala brojka, Akcija je inače dio globalnog pokreta Let's do it i projekta World cleanup 2012 te se provodi u 85 zemljalja diljem svijeta. Udruga Žmergo preuzela je organizaciju za Hrvatsku, ali oko sebe je već okupila pojedince i organizacije iz cijele Hrvatske, ali i dobila potporu Predsjednika Josipovića, Ministarstva zaštite okoliša i prirode, Grada Opatije, Grada Rijeke te brojnih drugih institucija. Očekuje se uključivanje sva tri sektora, civilnog, javnog i privatniog, udruge, lokalne samouprave, poduzeća, ali i pojedinci, aktivni građani te da ćemo pokazati kako svi zajedno možemo našu zemlju već u jednom danu učiniti ljepšim mjestom za življenje.

Ideja ovakvog rješavanja divljih odlagališta dolazi iz Estonije, od 2008.g. pa do danas je već preko 2.000.000 ljudi sudjelovalo u jednodnevnim akcijama. Slovenci su 2010. u akciji "Očistimo Sloveniju u jedan dan" očistili 15.000 t otpada, a učestvovalo je 270.000 volontera (15% stanovništva). U Srbiji je provedena akcija u lipnju 2011. te se uključilo gotovo 290.000 volontera, očišćeno je 150.000m3. U cijeloj regiji broj volontera koji se uključuju u akcije je impresivan, a s obzirom da će se u ovogodišnju akciju uključiti sve zemlje u regiji vidjet ćemo tko je više voljan pridonijeti ljepoti i čistoći svoje zemlje.


Koji dijelovi Hrvatske su najonečišćeniji – gdje je potrebno uložiti najviše truda odnosno koje lokacije planirate čistiti?

Nažalost otpad se nalazi posvuda. Čak i na mjestima za koja bi mislili da ga ne bi trebalo biti.Prva konferencija za medije je namjerno održana na lokaciji, u centru Zagreba gdje se nalazi jedno takvo, potpuno neprihvatljivo, divlje odlagalište otpada. Dok kartiranje ne završi i ne dobijemo točnu sliku stanja na terenu teško je odgovoriti koja su mjesta najugroženija ili gdje ima otpada najviše. I upravo zbog toga pozivamo građane da tokom svojih šetnji, putovanja ili drugih aktivnosti odvoje 2 min. vremena te kad vide otpad da ga odmah i kartiraju, pomoću GPS uređaja, fotoaparata ili pametnog telefona, za kojeg je potrebna samo besplatna aplikacija koja se može pronaći na stranici akcije.
Sve institucije, poduzeća i organizacije mogu informirati svoje djelatnike na terenu i poticati ih na kartiranje otpada. Time ćemo lakše i kvalitetnije provesti akciju. Krenuli smo u dogovor s gradovima, čiju ćemo komunalnu infrastrukturu uključiti u akciju te uz pomoć volontera doista očistiti što veći broj kartiranih područja. Ovime pozivamo sve lokalne samouprave da se priključe. Ovo je izvrsna prilika za zajedničko rješavanje problema te dijalog građana i javnih službi. Planiramo očistiti Hrvatsku od otpada, baš svaki kutak zemlje, šume, rijeke, jezera, podmorje ...



Koliko je Hrvatska onečišćena u odnosu na okolne zemlje i je li broj divljih odlagališta otpada porastao proteklih godina?
Ono što je najbitnije, i najžalosnije, je da se količina otpada koju svatko od nas stvori svake godine - povećava. Iz naših iskustava možemo reći da uvijek iznova čistimo divlja odlagališta, na istim područjima, te da se količina u najmanju ruku ne smanjuje. Na otpad nailazimo svugdje, pa čak i na stablima. Službeni podaci daju samo djelomičnu sliku pa je teško procijeniti kakvo je pravo stanje na terenu, kod nas i vani. Potrebno je prepoznati problem, suočiti se s njim i rješiti ga. Znamo da živimo u zatvorenom sustavu, Zemlja je svima nama dom i što god se događalo u jednoj državi neminovno utječe i na druge. Slovenija je imala 2010.g. iskartirano 10.000 divljih odlagališta, mnoga i na granici s Hrvatskom. Da li je i koliko važno ukoliko imamo više ili manje odlagališta u Hrvatskoj? Sve što čini otpad njima čini i nama. Jedan od ciljeva kampanje je i izrada internetske karte, javnog Registra divljih odlagališta, amaterskog, ali izuzetno korisnog alata, koji će se koristiti i nakon kampanje. Mala anegdota je da je lokacija otpada, koja se nalazila na karti, primjećena od strane jednog PP. Oni su uklonili otpad i javili nam da maknemo točku s karte. Ukoliko ova kampanja i karta budu na taj način utjecale na čišćenje otpada, onda možemo reći da je akcija uspjela. No, treba ipak veliku pažnju dati i na preventivu jer njome možemo uvelike smanjiti utjecaj na okoliš i prirodu, kao i smanjenje novčanih izdataka lokalnih samouprava. Sredstva koja se ulažu u sanaciju divljih odlagališta bilo bi nam bolje potrošiti za neka, recimo, kulturna ili sportska događanja. I zato kada vidite da netko odbacuje otpad na za to nepredviđeno mjesto, upozorite ga, zapamtite, čišćenje toga plaćate vi i vaša kvaliteta života se smanjuje. Šutnjom prihvaćate, a time ste suučesnik. Moramo biti i sami korektivni faktor u društvu. Svi stvaramo društvo i državu kakvu želimo. Pođimo od sebe, prihvatimo nve navike, ali i pokušajmo utjecati na druge.

MOLIM POMOĆ

Kako se provodi kartiranje lokacija i tko je zadužen za taj dio posla?
Svaki građanin koji posjeduje GPS uređaj, pametni telefon ili fotoaparat može kartirati, nije potreban tečaj ili predznanje. Svi mi prođemo ili smo prošli pored nekakvog nepravilno odloženog otpada. Sada umjesto da samo prođemo, možemo kartirati. I to uz pomoć mobitela za koje su napravljene aplikacije (android i iPhone) ili uz pomoć geotagirane fotografije, zatim fotoaparata i GPS-ja. Aplikacije za mobitel gotovo sve same naprave: fotografiraju i postavljaju točnu lokaciju na kartu, dok mi moramo samo opisati lokaciju. Kod drugih metoda potrebno je fotografirati i onda fotografiju s koordinatama dodati uz pomoć kompjutera na kartu otpada koja se nalazi na internetu. Tada i opisujemo lokalitet odnosno točku otpada. Bitno je opisati da li je lokacija teško dostupna, koliko je udaljena od prometnice, ako možete odrediti da li je potrebna kakva posebna oprema za izvlačenje tog otpada i sl.. Opišite količinu i sastav otpada. Sve su to vrijedne informacije koje će nam kasnije olakšati organizaciju akcije.

Radimo i na tome da osnujemo call centar u kojem bi se mogli prikupljati pozivi građana za one koji nemaju mogućnost kartirati putem tehnologije. Za sada je odaziv volontera vrlo dobar. Akciju smo predstavili prošloga tjedna i već se velik broj ljudi koji mogu i žele pomoći na ovaj ili onaj način priključuje.



OVO BAŠ NEMA VEZE S KARTIRANJEM
Naši volonteri će obrađivati lokacije, osmisliti punktove na koje će se građani moći unaprijed prijaviti. Tako da će svaki građanin koji se želi 21.4. pridružiti akciji znati točno na koju lokaciju treba doći i kako može pomoći. akciji.

Kakav odaziv na akciju očekujete?

Očekujemo da će ovo svakako biti najveća akcija ikad provedena u Hrvatskoj te je naša želja okupiti više stotina volontera. - ovo je mala brojka.
ili
Dosadašnje povratne informacije su pozitivne. Svakodnevno se broj volontera i organizacije, čak i poduzeća koji se žele uključiti u akciju povećava. To govori u prilog da, ako i u drugim zemljama, postoji interes i želja za promjenom. Svi pojedinačni napori, ponekad i nedovoljno prepoznati od strane javnosti, okupljeni u jednoj akciji zasigurno će promjeniti odnos prema otpadu, dati dobre rezultate, veliki broj volontera te očišćene velike količine otpada. Svi smo dio problema i rješenja. Svi stvaramo otpad. Svi zajedno trebamo reći DA boljoj, čišćoj i zdravoj budućnosti. Rezultati su na nama, svima.

Što svatko od nas može učiniti na dnevnoj bazi i bez puno truda kako bi doprinijeli zaštiti okoliša?
Za početak možemo smanjiti količinu otpada koju stvaramo. Već se govori o 400 kg otpada gdišnje po pojedincu. Da li moramo baš koristiti proizvode za jednokratnu upotrebu, moramo li uzeti baš svaku plastičnu vrećicu koja nam se nudi? Koristimo proizvode s manje ambalaže, koristimo ekološki prihvatljivu ambalažu koju možemo reciklirati. Odvajajmo otpad i odnesimo ga na eko otoke. Gotovo 80% otpada vrlo jednostavno odvojimo kako bi se reciklirao.Staklo, papir, plastika. Povežimo se i razmjenjujmo. Ako si se zasitio nečega to ne znači da to mora postati otpad. Daruj, učinit ćeš drugog sretnim, a sebe još i više jer si učinio dobro djelo. Razmjenjuj, pa čak i prodaj za jeftine novce ako treba, ali ne bacaj, a naročito ne u okoliš i prirodu jer to tamo ne spada. Danas se ne govori o gospodarnju otpada već o gospodarenju resursima. Promisli, koji su ti resursi važni za kvalitetni život i što sve na to utječe i znat ćeš kako se ponašati.


Preporuka: RRRR (Refuse, Reduce, Reuse, Recycle)

Refuse – odbij: ne koristi stvari koje su jednokratne, sa suvišnom ambalažom i sl.
Reduce – smanji: smanji stvaranje otpada
Reuse – ponovo koristi: tvoju odjeću i obuću mogu koristiti i drugi, jednom kada ju više ne želiš koristiti
Recycle – recikliraj: recikliranjem otpad postaje sirovina



Vašim riječima - važnost i imperativ čistog i zdravog okoliša u Hrvatskoj?
Bez održivog razmišljanja, u koji spada i odnos prema otpadu, promjene su neminovne, a ceh će biti velik za nas same. Kako se odnosimo prema Zemlji tako će nam se i vratiti. Zasigurno čist okoliš ujedno znači zdravi i ljepši život za svakog od nas. Očuvanje resursa u Hrvatskoj je naša primarna zadaća. Bez toga nećemo imati komparativne prednosti koje nam daju mogućnost kvalitetne budućnosti, ali i gospodarske neovisnosti. Mi smo zemlja koja živi od turizma i prekrasne prirode i moramo učiniti sve da osiguramo i budućim generacijama kvalitetu života koju mi danas imamo. Za to nam je potreban čist i zdrav okoliš. No, treba imati na umu da okoliš nema granica i da što god činimo na jednom mjestu utječemo na ono drugo. Ljepota ove akcije je što ona briše granice i okuplja sve zemlje u zajedničkom cilju. Na taj način pomažemo zapravo jedni drugima.


OVO JE NEPROĆIŠĆENI PREVOD, ALI JE ODLIČNA IZJAVA.
Zašto radimo ovo?
Nije sve samo u izvlačenju smeća iz šuma, gdje se je nakupljalo godinama, svugdje po Zemlji. To je samo prva faza čišćenja. Puno važnija je nada koju dajemo ljudima da jednom ujedinjeni u akciji ove vrste pozitivna vibracija će se širiti i nada će osvanuti. Nada da možemo očistiti i oceane. Nada da će doći do zelene transformacije naše ekonomije te da će ju vlade i industrije pratiti. Možda, u procesu ujedinjavanja naših napora otkrijemo da čišćenje otpada oko nas utječe i na svakog od nas, da ćemo time ojačati i očistiti čovjeka unutar nas.

Rainer Nőlvak, pokretač pokreta Let's do it!

Post info
23.02.2012. (20:28)
19 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Kad već ideš poslom onda si stvori štof za izlet

Image and video hosting by TinyPic

Ako već moram otići na šalter napraviti putovnicu kako bi imao serijski broj koji mogu upisat na papire za natječaj (ali zašto moram imati putovnicu ako mi je slobodno kretanje Slovenijom kao eu građanin to mi neće biti jasno, siguran sam da birokracija ima neke svoje sasvim neshvatljive, za nas obične ljude, ali solidne razloge).

Photobucket


Pošto mi je nono iz Milja a moramo biti upisani u registar talijana u svijetu u nekoj talijanskoj općini, tako smo se odlučili da će to biti upravo u tom istarskom primorskom mjestašcu koje ni nema tolike gužve na šalterima kao jedan Trst.


Photobucket

Muggia (po slovenskom Milje, po domaći Muja) je jedini talijanski teritoriji u Istri a uz to je najjužniji dio Furlanske pokrajne. Duge povijesti naseljavanja, već je u 8 stoljeću pr.Kr. gradina dok je pod Rimom bila utvrda koja je štitila Trst (Castrum Muglae).


Photobucket

Kao i ostatak Istre nama kova pa ga nema a da nije prohujao kroz Muggiu, među kojima su bili mlečani.



Photobucket

Ljudi su srdačni (oduševila me teta na šalteru) i imaš osjećaj da se svi manje više poznaju kada idu obavljat jutarnje rituale u kafiću (caffe e cornetto) dok penzići, koji u Italiji imaju solidnu penziju, već prije podna počinju sa decom bijeloga. Baš sam pratio jednoga koji je mijenjao šankove po gradu poput loptice u fliperu. Mnogim mještanima se već tada osjeti dah vina u zraku. Bit će zato jer se i oni pripremaju za poznati carneval muggesano.


Photobucket

Sam grad je za posjetiti u svakoj kali jer iz svake kale dopire sad miriš krafne, sad čokolade sa pršuta. Za ljubitelje povijesti postoji stara Muggia koja je napuštena u srednjem vijeku kada su ljudi odlučili preseliti se bliže moru.


Photobucket

No pošto talijani vole kratiti vrijeme sa dvokratnim tempom rada tako smo se morali požuriti u Trst da kupimo opet povoljniju hranu nego što ju imamo doma a ja ne patim od odanosti skupim domaćim proizvodima pih.


Photobucket

Bilo je zanimljivo vidjeti vlastitio prezime po parlafonima i natpisima po gradu. Tko zna kako je to moralo izgledati kad je nono bio u sirotištu. To su jedne od onih priča koje se neće saznat jer ga nisam nikad upoznao.


Ono što je manje lijepo nije sama Muggia. Ako želiš popiti kavu na rivi bit će ti lijepo samo ako gledaš prema gradu jer ako gledaš prema moru vidjet ćeš megalomansko lučko industrijsko postrojenje u Trstu.

Iako moram priznati da bi po tom postrojenju volio ići snimati sve te ciminjere ća sukljaju taj dim i vatru. Tko se vozio po tršćanskoj zaobilaznici zna o čemu pričam.


Photobucket

Voda je privlačni faktor za moje putešestvije, kad sam pregledom po kartama uvidio da između Poraga i Ilirske Bistrice postoje čak dva jezera odmah sam se odlučio da je krajnje vrijeme da se uozbiljim i skrenem malo sa već ustaljene rute Rijeka-Trst. Siguran sam da se mnogim riječanima sviđa ta cesta jer je puna kafića i restorana za okrjepu ali dali se itko sjeti skrenuti lijevo prema Čićariji ili desno a da nije za Postojnu i Pivku?


Photobucket

U gostilni Danilo nam je srdačni vlasnik iz Ilirske Bistrice lijepo objasnio gdje moram ići da bi pronašli bar jedno jezero.


Photobucket

Znači od Ilirske Bistrice na cesti za Rijeku skrenuti prema Velikoj Bukovici i od tamo za zaseok Soze pa za jezero po imenu Mola. Ono koje nismo posjetili se zove Klivnik.


Photobucket

Akumulacijsko jezero je u ovo doba godine zaleđeno i čuje se prigušeno pucanje leda.


Photobucket

Od Sozea se treba spustiti prema ribičkom domu.


Photobucket



Photobucket


Photobucket

Barke su zarobljene u ledu.

Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket

Još smo se i pitali jeli dovoljno debelo pa nam je odgovor stigao u vidu oca i djeteta koji uživaju u klizanju. Pa sam počeo bacati grote i uvjerio se da je stvarno solidan sloj zaleđen.


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket

Ovdje se već vidi razlika između leda i vode. Obale su pijeskovite.


Photobucket


Photobucket


Photobucket



Photobucket

Neke barke zaslužno počivaju.


Photobucket



Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket

Pogled iz Sozea na Molu i Harije.


Photobucket

Zvonik u Hariju.


Photobucket

Vrijeme je za pokret. Zrak biva sve hladniji. Brda iznad Ilirske Bistrice, očekivao sam da ću vidjeti Snežnik ali a ni b od njega.


Skrenite sa ustaljenih ruta i nećete požaliti. Samo vam neće biti jasno kako se niste ranije sjetili obići neko lijepo mjesto pod nosom.



Post info
15.02.2012. (19:58)
32 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

I zato ti Blože fala

Image and video hosting by TinyPic


Vjerojatno ste čuli za film ili još bolje zbirku dječjih priča "A Series of Unfortunate Events" Lemony Snicketa.

Svaki put se sjetim tog naslova kada krene lančana reakcija dobrih događaja iako unfortunate stoji za nesretno no ja olako prolazim preko te činjenice.


Da nemam blog ne bi nikad napisao post o nikako objašnjenoj želji da znanstveno istražim jedan kasnoantički rimski spomenik.
Da taj post nije pročitao gospon Anton Marolt i da mu se nije svidio moj san nikad mi nebi poslao mail u kojem me poziva da dođem istražit dio zatvarača u njegovim krajevima.

Da me nije pozvao kod sebe jako teško da bi stao u Prezidu gdje sam se našao sa gospodinom Filipom Ožboltom koji mi je rekao da napišem članak o zidu koji prolazi kroz njegovo mjesto te nebi nikad ni znao da su jedan arheolog iz SAZU-a i etnolog iz Zagreba proveli nekoliko dana u istraživanju i ne bi mi dao mail adresu tog arheologa.

Da nisam dobio mail ne bi mu išao pisati iz radoznalosti jer me živo zanimalo što su tražili tamo gore. Tada mi se ponudio za pomoć ako mi kkad što zatreba. Po riječima jednog dobrog prijatelja koji je slušao njegova predavanja shvatio sam da se radi o onim ljudima koji su voljni pomoći iako im to nije posao.

A onda sam naišao na natječaj za diplomirane talijanske građane kojima se nudi post diplomska istraživačka godina zajedno sa stipendijom za 2013 godinu.

Poput profesora Baltazara šetao sam se od jednog kraja sobe do drugog i smislio riješenje.
Pisat ću tom arheologu pa što bude jerbo ko pita ne skita.

I tako se dobri čovjek raspitao oko moje situacije i predložio da mi mentor bude arheolog koji se bavi područjem koje me zanima. Čovjek je pristao da mi bude mentor i sada smo u fazi dogovora kakve sve dokumente trebam da bi ih poslao za slovensku ambasadu u Rimu. Mentor je znalac kasne antike na području Slovenije što mene zanima radi limesa.

Da sam odlučio biti doma i očajavat kako sam jadan i kako me nitko neće ništa od ovih pozitivnih stvari koje me pune nadom se ne bi ostvarile i cijela bi lančana reakcija bila satrana od samog početka. Jer da se nisam odazvao na poziv gospona Antona niti pronalazak o natječaju mi ne bi značio ništa jer ne bi znao kome da se obratim u vezi toga.

Staviti pravu stvar na pravo mjesto kako kaže pjesma.

Digresija:

Zato smo na neki način nakon kamenog, bakrenog, brončanog i željeznog doba ušli u nešto što se nadam da će znanstvenici zvati doba informacije.



Naravno, to nije jedina dobra stvar koju je blog pokrenuo poput lavine već je spojio prijatelje koji su si voljni pomoći uz druženje. Već sam nekolicini objasnio da se ponosim tom našom malom virtulanom komunom.


I zato ti Blože fala što si mi dao te divne ljude u životu.


ps. držite mi palčeve za natječaj, ako prođem barem ću znati što će biti sa mnom ove i sljedeće godine što je luksuz za ova vremena.
Post info
10.02.2012. (20:40)
50 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Ako vam je dosta snijega...

Image and video hosting by TinyPic

Foto:Nasa

..dojdite va Istre i Kvarner da se grijemo sa pustni tanci (i sad krene harnomika od Koktelsa).

Kakva reklama za Karneval ova satelitska snimka party




Nego, jako mi se sviđa glas mlade lošinjanke i okoliš u spotu, na slovenskom krasu koji gleda na more.

Guštin me podsjeća na cimera Roka iz Izole, vedno fuknjen. :)

Mislim da ću tamo skretati u istraživanje kad ova hladnoća popusti. A samo se treba okrenut volan desno kod Podgrada i otkriti nova prostranstva.


Dobro je svako malo skrenut s kursa.

Post info
08.02.2012. (00:12)
24 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Arhiva 2012

Neki Ljudi
Linić, čovjek 20. stoljeća
O mašini
Kiselo-slatki prijedlog
Kako građani polemiziraju međusobno u vezi referenduma
Još uvijek
Moralne ništice bi povlaštenu mirovinu? Ma nemoj!
Čudni mačor
Prijave za Riječki Karneval
Istraživanje Claustre u južnoj Sloveniji
Pismo jednog stanja
U inat zimi
Kako se podnosi zima?
Dragi Karlo

I zato ti Blože hvala
Kad već ideš poslom onda si stvori štof za izlet
Kartiranje za Zelenu Čistku
World Cleanup 2012
Sakupljač blogova
Za Homs
Zavodska posla
Human slingshot
U Registraturi
U kanjonu Rječine
Izlet na Krk (Omišalj)
Slab ulov
Inspiracija
Tko te ne zna...
Platonu ovo nije palo na pamet
Hrvatski narod, sram i Zelena Čistka
Kad se male ruke slože (Zelena Čistka)
Moj Brseč
O poskupljenju
1.Maj (Kod Stare Trešnje)
Panopticon
Za svaku slučaj (Područje Hrvatske u doba Rimskog Carstva - seminarski rad
Sveci ili smutljivci
Beli s mora
Kvaliteta demokracije i participacija
Berba trešanja
Riječi povezuju
Digitalni kamenčići
Vinodol i nebeski labirinti
Nehaj
Geološka postava u Prirodoslovnom muzeju u Rijeci
Spirit of Geronimo
Krčmar Mirandolino
Izazovi i prepreke
Antistres plavo
Ovisno kako gledaš
400
Maškare u Novom
Čežnja zvana fakultet
Druga vrsta
Bologna - grad po mjeri čovijeka
Ku-ku!
Kako ukinuti potporu
Upoznavanje Rijeke - Potok
Namjerna shizofrenija
Polane
Porezni stup srama
Živio bahatluk!
Hodajući oksimoron
TED talsk & Coursera
Fališ
3.Ekološki sajam, Opatija (2.dio)
Sa Gumanca
Etnobiznis
Tatinova
Kiša
Drugi par rukava
Opet na terenu
Zadnji dan na delu i kolač od šljiva
Boljun
Plomin
Wiki loves Monuments (and what with Croatia?)
Muhammede vidi što rade!
105 godina esperanta u Rijeci
Walking ture s Neverinom
Post info
07.02.2012. (14:38)
0 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Dragi Karlo...






Photobucket

..nema smisla pametovati niti razmišljati što bi bilo da je bilo.



Photobucket

Ponekad mi dođe da onom Petru gore pošaljem kakvo pismo da ti vrijeme za otići još nije bilo.


Photobucket

Ponekad mi dođe da se začudim nad Bogom (ili onom tko odlučuje u tim stvarima) kakve nam "velikane" ostavlja do duboke starosti a kakva nam čuda tako rano oduzima.


Photobucket

Ponekad mi dođe da te opsujem di ti je bila luda glava kad si učinio to što si učinio, sebi i nama koji smo ostali.



Photobucket

Ponekad isto shvatim da sve to nema nekakvog pretjeranog smisla.


Photobucket

I zato dragi rođače sretan ti rođendan gdjegod bio.



Photobucket

Srest ćemo se još, ne sumnjam, haharu jedan.




Post info
07.02.2012. (00:14)
14 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Kako se podnosi zima?




Photobucket

Jozo to podnosi sasvim stoički uz sve muke i peripetije što donose kada vrijeme zahladi. Pogotovo uz njegovu laganu peliču.


Photobucket

Zijeva se ko da se radila dupla smjena u 3. Maju.


Photobucket

Daj Marieto pusti radni narod da počiva u miru.




Što nas čeka u budućnosti ? Nadam se da će ovi majušni letači biti iskorišteni u mirnodopske svrhe a ne u vojne.

Inače ćemo se morat braniti muholovkama i reketama za tenis.






Post info
03.02.2012. (14:32)
23 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

U inat zimi

Photobucket

Puna mi je kapa bereta, jaketa, šalova i kapa. Fale mi fešte na plaži noge bose.




Photobucket

Fali mi okus soli, mada je na fotki Ohridsko jezero.


Photobucket

Zar ima većeg gušta kada ti je jedina nužna prtljaga šugaman, a i to je suvišno?


Photobucket

A i sunce u kosi od kojeg sam prošle godine bio tako plav.


Photobucket





Photobucket

Ohridska pastrmka, zabranjena u Makedoniji, ali ju avanturisti mogu prošvercat iz albanskog dijela.


Photobucket

Na cesti Lin-Pogradec se bez ikakvih problema može odlučiti koju ćete vrstu riba i cijena je stvar dogovora. Baš volimo pazarit.



Photobucket

Plaža na albanskom dijelu.


Photobucket

Svakako preporučam napraviti krug oko jezera, iako na albanskoj strani predvaladava nečistoća, nered i siromaštvo.


Photobucket

A onda kad ste prošvercali pastrmku u šugamanu u bunkeru i napravili cariniku osmijeh od uha do uha, vraćate se sa plijenom u makedonski pitomiji dio.


Photobucket

Ovu krunicu na stolu sam stiskao kao da mi je posljednja slamka spasa kad sam se vozio sa kamiondžijom u Podgoricu nakon što nam je auto krepao kod Skadra.


Photobucket

Ako idete u Makedoniju džabe vam dijeta i izgubljeni kilogrami prije ljeta. Ah...


Photobucket

Poludivlji birc.


Photobucket

Kanili smo obići albansku obalu, ali kad smo vidjeli da se kod Drača ekipa bez problema kupa u smeću prošla nas je lagano volja.

Photobucket

A kod Lješa nam je krepao auto i tu su nastali problemi.



Photobucket

Svud oko nas nekakva napuštena, nikad dovršena novogradnja. Iz milja smo to zvali "još jedna propala investicija", a bilo ih je mnogo.
A onda je mjenjač odbio daljnju suradnju radi čega smo se zaustavili na rubu magistrale pa su nam auti počeli trubiti kako bi prolazili. Sa pulskim registracijama smo bili ko nepokretne mete, a mrak je padao.

Prijatelj je platio HAK-u onu najskuplju varijantu u slučaju da nas auto izda, ali se gospoda nije udostojila doći sa šlep službom po nas već su nam rekli da će nas čekati dan poslije na granici sa Crnom Gorom i to samo sa mjestom za dvoje putnika.

Pošto se radilo o o bratu i sestri odlučeno je da ja nađem alternativni prijevoz do granice i da se nađemo negdje u Crnoj Gori. Ja sam ustopao vozača kamiona sa Podgoričkim tablicama.

- eeee dobar dan jel pričate hrvatski?

- ne, ja ti pričam samo srpski (prkosno će tip)

- ma dobro, koga briga, samo da me razumijete, jel vozite za granicu? mogu li sa vama?

-ajd

I tako sam krenuo sa nepoznatim tipom koji je u kabini imao ležaj i držao obješene oko sebe snopove češnjaka. Pomislio sam da je to za vampire.

Pozdravio sam se sa braćom kojima sam zaželio sreću i nadu da se sutra vidimo u boljim okolnostima.

Toni i Foška su otpeljali auto, nakon raznih peripetija, pred nazovi konačište koje je bilo jedno stotinjak metara od zavoja di nam je krepao isti.

Tip koji im je iznajmio sobu je bio sumnjiv do bola i pokušao je prijateljicu hvatati za koljena na što se ova srmznula. Posljedica svega je da ne može više smisliti Albaniju.
Nisu se usudili izaći iz sobe koju su unajmili za preskupih 10 eura dok je unutra radilo grijanje, a prozori su bili zakračunani sa čavlima.

Usred rujna.

Na kraju ih je tip još izveslao tako što nije htio zvati šlep službu nego se on ponudio da će ih odšlepati za 70 eura što je za tu zemlju basnoslovna cifra.

U međuvremenu sam se ja vozio makadamom od Skadra do crnogorske granice.

Veza između Albanije i Crne Gore je na razini šumskog puta.

Kada je vozač shvatio da sam po mami Vučković i da mi je djed rođen u Podgorici splasnula je sumnjičavost prema meni. Čak mi je kupio sendvič i vodu jer sam bio švorc. Kad smo prošli tih 40-50 kilometara nakon dva sata zaustavio se u mraku ispred granice i pružio nekakvu siću u eurima korumpiranom albanskom graničaru.

A rekao mi je da nema terata sa sobom iako je nešto non stop odskakivalo. Blaženo neznanje.

Šteta mi je što se nismo slikali, ali sam mu zapamtio ime. Zove se Eto i nastavlja iz Podgorice za Pljevlju nakon spavanja na parkiralištu.

Ostavio me u albanskom predgrađu Podgorice negdje oko ponoći tako da i nisam imao neki doživljaj da sam izašao iz Albanije.

Mjesto se zove Tuzi pa sam se počeo samom sebi smijat sa rancem i torbom da ću naći kakvu karticu za mobitel i nazvati Tonia i Fošku i reć da sam u tuzi (ah koja luda igra riječi).


U Tuzi je bilo masu restorana koji su istovremeno slavili nekakva vjenčanja. Svud oko mene ljudi sa mercedesima i skupim autima i naočalama za sunce usred noći. Strah me uhvatio da se mještani igraju nekakvog Bronxa.

Ugodno sam se iznenadio kada mi je zaposlenik na tamošnjoj benzinskoj crpki dao mobitel da nazovem Tonia, pokazao mi je di je hotel u koem mogu prespavati, objasnio mi je da ima dva brata u Varaždinu i Splitu i nudio se da mi pomogne na što sam mu rekao da je i previše učinio.

Krenuo sam u smjeru hostela kad se zaustavila pored mene crna golf jedinica. Izašao je tamnoputi čovjek, izjavio da je taxist (na crno) i hoću li da me odvede negdje. Pa smo zajedno tražili povoljna prenoćišta.

Odveo me da kupim mobitel promonte karticu i da si uzmem sobu u Millenium hotelu. Mjesto baš i nije bilo luksuzno ko hotel u Opatiji, ali je bilo i preskupo, no mene je prao strah i nisam pitao za cijenu.

Noć sam proveo u prezagrijanoj sobi uz lavež pasa i tjeranje mačaka i sa slikom na zidu iznad moje glave nekakve djeve u toplesu na što sam se smijao sam sa sobom da je to Fallen Madonna with the Big bubbies od van Klompa iz Alo alo.

Nakon što sam se probudio i odlučio uteći iz preskupog hotela nazvao sam jučerašnjeg taxistu koji mi se smilovao i kupio mi čarape i na kraju me poveo do autobusnog kolodvora u Podgorici.

Iako je bio i sam švorc nije mi htio niš naplatiti.

Ispričao mi se za gramzivo ponašanje njegovih sunarodnjaka i objasnio da tamo vlada veliko neobrazovanje i neimaiština te da su ljudi spremni na svašta kako bi nešto zaradili. Isto tako mi je objašnjavao da je u Crnoj Gori brojna manjina Albanaca jer je južni i istočni dio prije pripadao Albaniji na što nisam imao ništa za reći jer ne poznajem modernu povijest ovih krajeva.

Ništa čudno, i sam dolazim iz pograničnog mjesta koje je nekoliko puta mijenjalo vlasnika.

Sav oduševljen pristojnošću i ljubaznošću taxiste insistirao sam da mu barem napunim auto sa lož uljem.

Lijepo sam krenuo autobusom za Herceg Novi i mislio da su moje nedaće gotove. U busu sam upoznao curu iz Podgorice koja studira hotelijerstvo u Budvi (?), kraj nas su sjele još dvije jako lijepe cure pa sam stekao dojam da su crnogorke zaista ugodne oku.

U čitavoj vožnji je 8 puta zaredom krenula izvedba Brad Pitt od Severine pa sam zaključio da je ona tamo jako popularna.

U Herceg Novom sam kafenisao sljedeća tri sata dok sam čekao da me šlep iz HAK-a pokupi, no problem je bio da se čovjek zajedno sa mojim prijateljima nije htio/mogao zaustaviti, a ja sam krivo razumio upute gdje me treba pokupiti.

Rezultat je bio da sam onako gnjevan pisao prijatelju u kabini poruku da kaže vozaču nekoliko lijepih stvari koje bi mi se dopale da mu ih učinim sa rukama oko vrata.

Na kraju sam morao kupiti i kartu Herceg Novi - Dubrovnik i onako sav prljav i znojan i iznerviran završio na Stradunu. U Talira su nam naplatili 25 kuna 3 deci pišljive Žuje. Onako nikakvi čekali smo u Čibači da nam automehaničar spoji dijelove oko mjenjača.



Automehaničar se non stop prevrtao hoće li uspjeti popraviti noćas ili ćemo morat čekati sljedeći dan. Na što smo očajavali jer nemamo gdje prespavati.


I desilo se čudo, auto je bio spreman za put. Onako šporki i nenaspavani krenuli smo za Split a na granici sa BiH su nas naši dragi carinici htjeli kontrolirati još jedan put nakon što su nas prvi put rastavili.

U tom trenutku sam shvatio da nam Pelješki most treba samo radi naših usijanih golobradih i ne baš bistrih carinika iz Opuzena. Bosanski carinici su bili neprimjetni sa onim nonšalantnim odmahivanjem ruke "ma samo prođi".

Te noći sam toliko bio bijesan da sam samo htio partiti u pravcu Rijeke, no drago mi je da sam se predomislio.


Photobucket


Photobucket

I nastavili smo za Komižu gdje nas je čekao još jedan prekrasan tjedan prije povratka u zbilju.


Photobucket


Photobucket






Post info
01.02.2012. (14:47)
25 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>