neverinov blogneverinov blog

Gustafi u Stereu



Image and video hosting by TinyPic


Na inat Photobucketu koji bi htio da mi naplati tamo neki upgrade samo kako bi stavljao slike na blog, e stari pa nisi mi jedina opcija.


Inače ne volim promocije novih albuma jer tada bendovi sviraju stvari koje još nisu poznati ali Gustafi su te večeri prestavili Chupacabru baš onako kako treba. Red novih pjesama i red starih uz novi, jako slušljivi hit "Sanjati ćemo žuto" koji su izveli na početku i na kraju na drugačiji način.


Image and video hosting by TinyPic


Iako sam na početku cupkao na mjestu i sa sumnjom u glavi da ću se zabavit uvjerio sam se po zna koji put kako su Gustafi bend koji jednostavno nabija štimung sa svojim divljim skakanjem, trubama i Edijevim komuniciranjem sa publikom... kako kaže moja teta "ma oni su prava štala".


Image and video hosting by TinyPic


Kako to da fotke ispadnu bolje pod plavim svijetlom?


Image and video hosting by TinyPic

Iako mi je žao što nema više one druge nadarene vokalistice moram priznat da je Barbara Munjas (ponosan sam na to što je riječanka, pari mi se) sa koje nisam skidao oči bila u elementu, pogotovo kad je zapjevala na španjolskom a da ne govorim o super dobroj pjesmi "Krava" a i starih hitova nije falilo na koje je publika skakala i pjevala.


Image and video hosting by TinyPic



Publika je dovoljno ucvrcljena i smekšana za slikanje.



Image and video hosting by TinyPic



Image and video hosting by TinyPic


A nakon što su nam podarili 4 bisa i još jedan gdje su pjevali bez instrumenata, nastavili smo plesati. Predlažem onima iz Sterea da kupe barem jedan fen da ne moramo poć van sa mokrom kosom.



Image and video hosting by TinyPic


Na putu za biru u Palach ispred Filodramatike, ponosno predstavljamo koncert na koji nema šanse da ikad odemo ni pod kojim uvjetima.



Photobucket, na, evo rogi ti nabijam!




Post info
24.11.2009. (14:05)
46 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Terrazzo alla veneziana



Photobucket



U najtežim trenucima je najbolje ne dopustiti moždanim vijugama da se prestanu vrtiti i stoga danas ću napisati post koji se već dugo spremao i proučavao.


Photobucket

Terrazzai na poslu, dok liveliraju oblutke.


Nije mi poznat hrvatski naziv za takvu vrstu poda ali je indikativno da je i na engleskom poznat kao "terrazzo" pošto su ga usavršili i dali mu prestiž vencijanski graditelji i kada budete obilazili poznate palače u Veneciji kao Palazzo Ducale, Cá Rezzonico, Cá d'Oro ili Querini Stampalia
osim umjetničkih djela po zidovima bacite i pogled na pod gdje će vas dočekati odsjaj raznih oblutka i polikromnih mramora iz cijelog teritorija kojom je vladala Serenissima: crni oblutak sa obala jezera Iseo (pokraj Brescie), crveni mramor iz Verone, rozi kamen iz Asiaga, zeleni iz rijeke Piave, sivi sa Krša (Carso) te naravno bijeli kamen iz Istre (kaže naš profor iz arhitekture da je pola povijesne jezgre Udina gdje studiram izgrađeno upravo tim kamenom, živjela eksploatacija).

Predlažem da kliknete ovdje i prepustite oči rapsodiji boja..


U helenističko doba (323-31 pr.n.e.) podovi su bili sastavljeni od kamenčića cementiranih glinom, ovaj tip podnice prednjači "terrazzu" i mozaiku (nazvan tako jer se postavljao u mjestima posvećenim kultu muza).
Jedva vrsta podnice korištena u rimsko doba je bila "pavimentum testaceum", mješavina vapna i terakote koji je radi toga imao roskastu boju; ako su se u toj smjesi dodavali i fragmenti bojanog kamena tada se to zvalo "opus segmentatum" koje je dostiglo uspon u rankršćansko i bizantsko doba.

Kasnije, radi barbarkih invazija, ta vrsta umjetnosti nazaduje iako baš u sjevernoj Italiji i Bizantu preživljava te majstori prenose tajne zanata s koljena na koljeno iako nam neke poveznice još uvijek nisu jasne (zadnji mozaici su iz samostana i crkva u sjevernoj Italiji i nakon toga ih nema sve do renesanse, pitanje je dali fali arheološke dokumentacije ili je umjetnost mozaika ponovo otrkivena).
Može se pripisati furlanskim majstorima ponovni "izum" terase koji su gradili od obojanih kamenčića iz tamnošnjih rijeka: Tagliamento, Meduna, Cellina.
Furlanski "terrazzai" privučeni ekonomskom te političkom ekspanzijom Republike donijeli su zanat u Veneciju gdje 1568 formalno biva priznata kao umjetnost u "Scuole di arti e mestieri" (zanat i umjetnost su tada bile jedno te isto a i na umjetnika se gledalo kao običnog zanatliju i iako je teško povjerovat one koji su slikali crtali svodove npr. su plaćali po kvadraturi) što znači da su već tada postojale neke vrste sindikata, čak je i Dante pripadao Spezialima (spezie=začini) u Firenci jer je to tada bio uvjet da se obnaša neka dužnost u politici. Oduvijek je ekonomska moć pandan političkoj zar ne?


Photobucket


Photobucket


Iako postoji nelimitirani broj kompozicija, ako shematiziramo, terrazzo se sastoji, krenuvši od strane od trake (fascia), potporne trake (controfascia), testata, mezzaria, kutevi i centralni rosone (ispričavam se ali nisam pronašao stručne ekvivalente na hrvatskom, ovaj zadnji je dekorativni element iz crkve tek toliko da shvatite što je to rosone).


Photobucket


Što se tiče sastavljanja, počinje se sa postavljanjem drvenih dasaka (debljina 3 cm) na gredama te na tim daskama sloj razbijenih cigli, kamena i ugašenog vapna (debljine 10-20 cm) na koji postavljamo još jedan sloj prašine od cigle i ugađenog vapna (debljina 2-4 cm) i napokon na kraju završni sloj koji će biti mramorna podnica povezana vapnom debljine 1-2 cm.


Ovi podovi su poznati po tome se teško razbijaju jer su tvrdi ko sam vrag, odlična su izolacija od buke i vlage te su estetski oku ugodni.


Photobucket



Photobucket


Photobucket


Moja je zgrada stara tek nekih 100 i kusur godina ali ja stvarno volim klizat sa čarapama i gledat u ove podove. Inače nebi napisao ovaj post.


Photobucket

A da ne spominjem kako je to i vrijedni arheološki ostatak. Ovaj je sa otoka Lazzaretto Nuovo pokraj Venecije.



Bibliografija: A. Crovato, I Pavimenti alla Veneziana, Edizioni Grafi, Resana (Treviso) 1999.


(ispričavam se i radi mutnih fotki sve je to lijepše uživo).




Post info
22.11.2009. (17:37)
28 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Jankovac


Za Carla kojeg od jučer nema više među nama, ostajemo mi koji ćemo se sjećat kako si se smijao tako zarazno... vidmo se jednog dana.
Iako smatram da nije fer što si imao samo 16 godina i imao si život pred sobom drago mi je što sam te zadnji put vidio živog i zdravo, divljih lasi





Photobucket


I tako smo se nakon noćnoh pohoda u Brodu, drugog dana nameračili za Požešku kotlinu sa željom da vidimo Požegu ali eto kako smo na kraju krivo skrenuli prema Požeškoj Koprivnici i skoro završili natrag u Brod preko Oriovca ipak smo odlučili vidjeti Jankovac na Papuku sjeverno od Velike.


Photobucket


U Koprivnici gdje su nam prišli konji željni pažnje.



Photobucket


Photobucket


Ovi tu su uživali u grickanju ograde.



Nakon što smo ih izmrcarili od maženja i slikanja nastavili smo za Veliku kroz Trenkovo gdje se nalzi dvorac baruna Trenka (u lošem stanju) i staze Baruna Trenka, mnogo birtija u tom mjestu se zove po njemu.


Photobucket


Photobucket


Do Jankovca na Papuku ima jedno 20 minuta makadama. Po putu se nalazi spomenik jednoj tragediji, 11 branitelja, od 20 do 40 leta, još mladih znači, zaustavili smo se na povratku da im posvetimo barem koju minitu i pokoje hvala.


Photobucket


Napokon Jankovac (475 m), gdje nas je uhvatila glad i žed pa smo se prijega svega morali okrijepiti a oko nas cika i dječja graja. Čak smo ja i loza onako siti šutnuli dva put balun.



Photobucket

Kristina uhvaćena kako slika.


Photobucket


Zanimljivo su postavljene grede, ovo se moralo slikat radi profesionalne deformacije.


Photobucket


Napokon se spuštamo da vidimo famozni vodopad koji ipak nije bio u najboljoj formi ali nema veze.



Photobucket


Photobucket



Photobucket


Vidljiva je akcija vode na ovim stjenama, sve je puno usjeklina i jama gdje se može uć što smo i činili.
Semiramida znam da bi nam ti znala mnogo toga ovdje objasniti kakvih sve ovdje organizama možemo naći.



Photobucket



Photobucket



Photobucket

Cijeli put je zanimljiv jer su postavljeni mostovi, stepenice i metalne grede koje drže cijelu konstrukciju.


Photobucket

Prigodan vlakić.


Vesni je pun kufer prirode oće doma natrag jer je škuro a Loza ima iskrivljen izraz lica.


Photobucket


Nedamo se mi ostali na Vesnine proteste, moramo vidjeti još Malo i Veliko jezero.



Photobucket



Ovo smo interpretirali kao "Zabranjeno hraniti ribe kukama".



Photobucket


Mislili smo da je ovo kraj uzbuđenja na cesti za Slavonski Brod auto sa pijancem unutra skrenuo je na našu traku tako da smo zblenuto gledali kako svijetla piče prema nama ali hvala Bogu tip se probudio, oštro skrenuo i završio u jarak prošišavši jedno 3 metra od nas. Kad smo krenuli vidjet dali se šta desilo, još pijan, lik je izletio iz auta i prolaznicima počeo govorit da ne zove policiju i išao odvidavat tablice sa auta. U onom trenutku sam bio u šoku ali mišljenja sam da ga je trebalo sviznuti kacotom u glavu.


Nakon toga sam sa guštom popio hladnu pivu u Stubniku, previše emocija za jedan dan.



ps, ovo ipak ide pod osobno, trebao je biti i putopis ali je putem izgubio smisao, sad sam saznao da nema više mog bratića..





Post info
18.11.2009. (17:48)
40 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Jozo



Photobucket



Znate li onaj bon koji ste garant dobili svi u vrijednosti od 75 kuna za prelazak na digitalni? E pa tog dana je otac odlučio iskoristiti taj bon i dovesti u kuću još jedan komad tehnike za poboljšanje ionako aljkavog programa na teliviziji.

Na izlazu iz kuće primjetio je u portunu jednu ostavljenu macu od nekoliko dana pa se sažalio nad tim bolesnim okama i račerupanim krznom pa nam je umjesto tog riceveira donio dlakavu kuglicu kojoj je trebala pomoć, naime živimo u centru Rijeke na glavnoj cesti i nema šanse da bi nesretnik ikako preživio.



Photobucket


Na početku mi je bilo bezveze što mu je mater nadjenula takvo ime ali sada mi je nekako jasno jer drugačije ne mogu zamisliti jednog dobročugdnog, naivnog, ponekad dišpetljivog i nezgrapnog mačora koji, uzgred rečeno pati od gigantizma i kad smo ga doveli kod veterinara začuđeno ga je gledao i rekao nam da Jozo još uvijek raste pa da očekujemo pravog malog tigrića. Naime Jozo je u dva mjeseca narasao u živinče dugo 70 centi (80 sa repom) i još gledamo dan za danom kako raste.

Počeo sam razmišljati kako bi to moga biti ona vrsta Maine Coon.


Photobucket




Ekola Jozo, baš mij e drago što si ušao u naše živote, zanimlivije je gledati tvoje zgode od bilo kakvog programa na televiziji sa digitalnim signalom.



Post info
14.11.2009. (20:05)
66 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Zašto ne priznajem intelektualce desničare



Image and video hosting by TinyPic



Definirati znači ograničavati

Oscar Wilde


"Quelc’un qui se męle de ce qui ne le regarde pas” (“onaj tip koji se mješa u tuđe poslove”)

Jean-Paule Sartre , definicija intelektualca


Već mi se neko vrijeme roji u glavi ideja o tome da napišem post zašto jednostavno intelektualac ne može biti i desničar ali kako to biva, što radi vlastite lijenosti što radi toga da mi se sada neda ulaziti u pripetavanje sa nekime tko se smatra baš takvim (intelektualnim desničarem jelte) nekako sam tu ideju stalno razvlačio unedogled ali bez da napišem išta konkretnog ali došlo je vrijeme da kažem nešto i tome.

Naravno pisat ću o onima koji sebe smatraju intelektualcima u Lijepoj nam Našoj.

Pošto na blogu nailazimo na svakakve osobnosti nemoguće nam je razmišljati o istima te se pitati kako to da imaju toliko pomaknutu percepciju stvarnosti od moje vlastite, naravno, treba naglastiti kako samog sebe ne smatram čuvarom apsolutne istine jer i ja kao i ostali percepiram ovaj svijet kroz 5 ili 6 čula.


Intelektualac (od lat. intellectus C intellectualis: intelektualni C intellegere: razumjeti) označava osobu koja je na temelju svoje izobrazbe ili djelatnosti na području znanosti ili umjetnosti obrazovana. Taj se pojam ponekad pogrješno koristi (ukoliko se odnosi na obrazovanje) kao sinonimom za akademika. U reasocijalističkoj retorici ponekad se koristio pojam „inteligencija“ za intelektualce.


Izvor: Wikpedija



Sad kad nam je Wikipedija lijepo objasnila etimologiju te riječi ja se želim izjasniti što taj koncept pobuđuje kod mene.

Intelektualac je osoba koja razlučuje ovu "stvarnost" od neke druge, ajmo kazati apstraktne, realnosti koja postoji u nadi da ovaj svijet nije posljednja postaja ljudskog bića. Baš radi toga intelektualac ne robuje prividima kao što su rasa, spol, nacionalnost, vjeroispovijest, drušvene kategorije, stupanj obrazovanja (mada bi se tu moglo i popričat jer bi mnogo naši političari mogli ponovno sjest za školske klupe pošto im očito prvi put ništa nije bilo jasno), postotak invaliditeta ili bilo koja druga razlika koju je ljudski rod izmislio kako bi zaokružio drugačijeg od sebe.

Osim toga mora se uzdignuti od bojazni da će radi rečenog ili napisanog izgubiti izvor prihoda (jer poslodavac ne djeli njegovo mišljenje) te nikako ne smije biti poslušnik nekakvog mecene kako bi njegova riječ mogla ostati izvan svake sumnje da je naručena ili uljepšana jer samim time poništava onu vjerodostojnost koju želi pridobiti kod publike ako mu je nakana promjeniti svijet.

Mnoge veličine koje smatramo najvećim umovima koje je iznjedrilo čovječanstvo su bili dvorjani poput meni bliskih Alighieria, Bocaccia i Ariosta i to im se oprašta radi mnogo važnih djela sa kojim su obogatili sve nas, no smatram da se nikad ne smije maknuti sa uma na kojoj grani sjedi intelektualac jer to je njegova slaba točka. Nažalost (za nas ne za njih), samo nekolicina ljudi na ovom svijetu je uspijela u tom naumu da bude neovisna i da komentira ono što na ovom svijetu ne valja bez straha da će im se vratiti poput bumeranga.


Intelektualac je osoba koja svojim načinom djelovanja čini sve što je u njegovoj moći da poboljša ovu stvarnost kako bi nam svima bilo lakše, na opće dobro, što znači da dizenteresirano brine o tuđim životima i ako čuje ili vidi za neku nepravdu u sistemu vođen logikom (ukazuje istu) drugim ljudima u nadi da će prihvatiti snagom njegovih argumenata sve dok je modus vivendi barem načelno demokracija u kojoj svatko ima pravo reći ono što misli i u kojoj bi, barem idealno, trebali pobijediti oni koji su vođeni racionalnošću i čiji prijedlog izgleda najlogičnija od svih zadanih opcija.


I zato kada na Dnevniku čujem da su intelektualni desničari potpisali nekakvu peticiju protiv nečijeg izručenja, protivljenja nekakvoj arbitraži ma bilo čemu ne mogu ništa drugo nego pospordno se nasmijati jer su sami sebe definirali i na taj način torpedirali bilo kakvu vjerodostojnost koju traže kod drugih.

Osim toga u našem vrlom političkom životu desničari su u dvadeset godina lijepo pokazali kada se isplati boriti se za "nacionalne interese" a kada ne, ovisno na čijoj su platnoj listi ili dali im se ne isplati radi njih samih jer robuju vlastitim "idealima" (čitaj: anahronizmima).
Prva opcija je maliciozna i tjera te ljude u rang veleizdajica a druga je iracionalna te svaka riječ o "općem dobru" sa njima pada u vodu pošto nisu u stanju vidjeti soluciju a da ju ne predvode upravo oni.

O onima koji se smatraju ljevom opcijom već smo vidjeli da ih zapravo i nema jer su vječno "aktivno suzdržani" i kada govore o zajedničkom kandidatu znamo da lažu jer se ni u čemu ne mogu dogovoriti. I zato predlažem da kukuriku koalicija promjeni ime u ono što jest: kukulele koalicija pošto nakon 20 godina još nisu naučili da da su im lijepi ideali ali da nema safta od toga ako se nastupa razdvojeno dok njihove kolege "s desnice" pare monolitno jer ih zajedno drži isti interes o profitu.


Da se razumijemo, djelim mnoge ideje sa onima koji sebe smatraju ljevičarima, komunistima ali ni te ljude koji sami sebe smatraju intelktualnim ljevičarima ne smatram prosvjetljenima jer sami sebi čine tu medvjeđu uslugu da se definiraju drugačijima nasuprot onima sa desnice pošto na takav način daju zeleno svijetlo postizanju podjela bilo to na gvelfe i gibeline, crvene i crne smatram da je ne zauzimanje niti jedno od tih definicija najbolja stvar koju možeš učiniti za sebe i druge.

To je zapravo najbolji izbor koji imamo, biti iznad tih debilnih podjela koje pogoduju nekom trećem jer su podjeljenja društva lakši prostor za manipulaciju i što to znaći osim toga da i "ljevi" i "desni" ispadaju ovce koje nisu u stanju izaći iz vlastitih okvira i uživiti se u tuđoj koži?


Najbolji primjer kako intelektualac može pomoći društvu jest kad se Emile Zola zauzeo u obranu nevinog Alfreda Dreyfusa u istoimenoj aferi sa notornim pismu tadašnjem Predsjedniku Francuske: J'accuse! (pismo je prikazano gore na slici).


Jasno mi je da sam napisao jedan mali pastiche jer je ovo tok misli a ne manifest ili deklaracija.



Post info
12.11.2009. (17:41)
55 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Kad iznenadiš samog sebe




Sigruno mnogi od vas zavire u stare datoteke, ako ste prije bloga isto pisali za sebe u wordu, pretakali ste razmišljanja koja nisu ionako za običnu konverzaciju i prisjećate se sami sebe preko dokumenta proživljavajući opet trenutak ali sa distancom, skoro pa iz trećeg lica. I tako sam ja u moru naškrabanih gluposti gdje pizdim za "ljubavi mog života" u srednjoj školi, prepričavam razne pijane anegdote koje ionako mora proći svaki tinejdžer za sebe kako bi shvatio da griješi i radi budalu ali to jednostavno tada ne možeš shvatiti, previše si opijen svojim problemima da bi ti došlo do uma kako nisi centar svijeta još i ovaj zapis je kako tako normalan:


8.07.2002

... . Ovog tjedna bio sam u Selcu na regati s Markom i Kikom, bilo je ludo, opako. Jedrili smo po suncu i pili pivu, kupali smo se, najeli, zapili, gledali strane kokice oko nas i zavijali.
Popio sam toliko tog vina da se niti ne sjećam kako sam stigao doma ni kada.
Vratili smo se doma nakon 3 i pol sata jedrenja po oluji bilo je zajebano rezali smo valove ko u filmovima. Marko je bio pijan na kormilu a ni ja nisam znao šta radim na toj barci.



I onda, jednog dana, zapadne mi pod oči tekst koji sam napisao isto u ljeto 2002. i iznenadi me na taj način jedan klinac od 17 godina u kojem pronalazim smjernice, nešto u nastanku onoga od čega se ja osjećam satkanim.

A bio sam uvjeren da je taj dečko bio bezveze i samo koncentriran na sebe te da je promjena na bolje nastupila nekoliko godina kasnije a zapravo logično je da je sve povezano i da nema nekog fatalnog trenutka u mom životu gdje sam postao bolja osoba. Već sam samo stasao onako kako to čini svatko za sebe:


Ne mogu spavati a preumoran sam ali ipak ne smijem dopustiti da se sutra ujutro probudim i da zaboravim što sam shvatio danas poslijepodne sa Kikom. Uhvatila me groznica, moram o tome napisati, neda mi mira, napisao sam to jednoj osobi ali mislim da se izbrisalo a ne smijem dopustiti da bude izgubljeno, uostalom kovati se treba dok je željezo još uvijek vruće.
Nisam siguran dali mogu iznijeti detaljno o našim spoznajama ni ako će mi to uspjeti u kronološkom redu.

Pokušat ću to sažeti u nekoliko točaka i možda dodati još nečeg moga:

1) Jedino što znam je da ne znam ništa. To je jedina sigurna činjenica na ovom svijetu. Ta činjenica je za mene kao greben za kojeg se mogu držati kako se ne bi potopio u ovom nemirnom moru.
Ja sam čovjek i u mojim je genima satkana želja za znanjem, za sve većim i boljim dostignućima. Nesavršen i smrtnik kakav jesam ipak težim savršenstvu, svatko od nas na svoj jedinstveni način. Što je to savršenstvo? To je jedan put, bez početka, bez kraja. To je nada, a ona obitava u ljudima, ljudima od krvi i mesa. Čovjek, ma koliko god bio ugnjetavan i zgažen, lišen svoje slobode, sve dok ne bude lišen života, ne gubi nadu. Nikada. Ona je besmrtna, jer ju nastavlja sljedeća generacija, slijedeći čovjek. Čovjek, taj smrtnik, ovisan o vodi, zraku, o elementima, prolazan kao voda ispod mosta koja se više ne vraća, da gaji nešto besmrtno? Da.
Nada vodi u vjeru, nada jest vjera. Vjera u pravdu, u poštenje, u ljubav. Sažeto, vjera u Boga. No tko je to Bog? U Bibliji piše da je Bog svemoguć, strašan u svom sjaju, sveprisutan. Kako sveprisutan? Kako mu to uspijeva?
Baš zato jer smo ljudi, razmišljamo limitirano. Smatramo da sve ima svoj početak i svoj kraj, zato ne možemo pojmiti beskonačnost. Mislimo da je Bog nešto tamo vani, daleko od nas, na nebu, odvojen od nas, nema nikakve veze s nama. Kada mu se obraćamo dižemo glave i gledamo prema nebu, zvijezdama, svemiru. Okupljamo se u crkvama i molimo se prilikama, ikonama, svecima, kipovima od drva i stijene. Kao magnet u kompasu koji se okreće sjeveru tako mi okrećemo našim ikonama. Zašto? Zato jer je lakše moliti se nečemu što je vidljivo i opipljivo.


Zašto nije bilo redne točke broj dva to više ne mogu znati ali ne mogu vjerovat da sam već tada tako razmišljao dok su me prali hormoni, nesigurnost i bubuljice, želja za pozornosću i prije svega za curama. Baš mi je drago da sam naišao na neobičan komadić sebe umjesto da vjerujem kako sam bio još jedan slinavi balavac (između ostalog i to sam bio).



Post info
09.11.2009. (19:54)
47 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Jedan obični radni dan


Kad sam iz vlaka za Rijeku osjetio more premda ga radi mraka i kostantne kiše nisam mogao vidjeti znao sam da sam napokon stigao doma, mjesec i pol oko Slavonskog Broda, Našica, Kutjeva i Slatine donjeli su mi pregršt lijepih uspomena a na one loše stvari se ni neću obazirati jer će selektivna memorija za lijepo ionako vremenom učiniti da padnu u zaborav.

Image and video hosting by TinyPic

Moj djelokrug manje više


Image and video hosting by TinyPic


Jedan obični radni dan na terenu. U Slavoniji na trasama za kakvu cestu bager prvo skida sloj humusa i zemlje sve do sloja gdje su ljudi živjeli a samim time ostavljali neplanirano trag iza sebe u obliku otpadnih jama, zemunica (kolegica mi je rekla kako je jedna od tih zemunica dala preko 100 vrećica keramike), koliba, bunara kao ognjišta, vatrišta ili drvenih stupova koji su bili postavljeni i koji su istrulili te na taj način potakli kemijske reakcije u tlu radi kojeg boja zemlje prima drugačiju boju (tamniju pošto je organski) od okolne zdravice koja je inače žuta.


Image and video hosting by TinyPic


Zemlja se izbacuje iz jame koja dobiva dva broja stratigrafskih jedinica (SJ), prvi predstavlja zapunu tojest zemlju sa ostacima kosti, keramike i koječega i ukop tojest negativ. Nalazi se spremaju u obične vrečice za zamrzavanje sa signaturom (papirićem na kojem piše o kojem se terenu radi i u kojem SJ su pronađeni).

Image and video hosting by TinyPic


Nakon što se zapuna pregleda i izbaci van iz sonde, radnik treba pripremiti jamu za slikanje tako što će istrugat jamu iz unutra i okolo. Neki dan smo se ja i Domagoj šalili kako smo mi stilisti za jame.

Image and video hosting by TinyPic

Domagoj se namjestio kako bi šef pomislio da nešto i radimo osim što čorimo, ločemo i jedemo.


Image and video hosting by TinyPic


Ovu bi sliku nazvao "Heroji" zato jer pošteno rade za plaću koju dobivaju.

Image and video hosting by TinyPic

Ova žaba je potražila sklonište u rupi ali čini mi se da više nije mogla izaći pa sam ju ja uvijek tako brižan prema drugim stvorenjima izbavio iz zle rupetine i vratio joj slobodu. Di je sad neko društvo za zaštitu životinja da me pohvali a?

A da ne spomenem na spašavanje dlakavih gusjenica...

Hvala Semiramidi na prepoznavanju


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Da ne budu samo fotke tla, mi arheolozi gledamo i u nebo i molimo Svevišnjeg da nam pošalje kišu kako bi dan nakon cuganja mogli nastaviti sa spavanjem. Ponekad se i preračunamo pa nas dočeka sunčan dan, razdražljivost i nestrpljenje kad će radni dan završit te ogormna želja za konzumiranjem vode.


Image and video hosting by TinyPic

Dobri stari Caddy koji nas vozi na posao. Dan bi nam počeo tako što akumulator nebi davao znakove života pa smo ga pokušavali upaliti tijekom spuštanja po nizbrdici jer smo na sreću živjeli u lovačkoj kući na otprilike 70 metara visine ali hej bili smo zaista iznad svih.
Moramo voziti sa otvorenim prozorima jer auto je imao taj problem što bi nam puštao monoksid pa nebi bilo baš zgodno potrovati se na taj način.

Kad god nam se nebi upalio ostavili bismo ga pokraj groblja koji je na podnožju brda. Baš simbolično.

Image and video hosting by TinyPic

Vlado, mladi majstor koji nam je sredio auto i spriječio raznorazne Caddyeve pokušaje da nas eliminira.

Image and video hosting by TinyPic

Jama se mora slikati sa tablom, strelicom koja označuje sjever i trasirkama kako bi se znale dimenzije. Kasnije se sve te fotke moraju obraditi i rasporediti u podfolderima svaki za svoj SJ.

Image and video hosting by TinyPic

Puš pauza, važan trenutak u našoj maloj zajednici.


Image and video hosting by TinyPic

Oko nas je često znala biti magla pa je vladao dojam da smo odsječeni od svijeta.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Mi smo radili u kukuruzištu dok su naše kolege na drugom terenu imali tu sreću da kopaju pokraj pomidora, paprika i lubenica. Srećkovići jedni.



Nadam se da sam nekako uspio približit moju profesiju ljudima koji misle da pronalazimo čupove sa zlatom i radimo sa četkicama.



btw bacite oko na Medov blog





Post info
07.11.2009. (17:23)
38 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Na putu za Jug (Makedonija 2)



Najbolje da bojkotiram ovaj snijeg u Slatini sa novim putopisom o Makedoniji pa s toga počnimo...




Image and video hosting by TinyPic

Sveti Kliment Ohridski kojem je posvećena najvažnija crkva u Ohridu.



Image and video hosting by TinyPic


U Makedoniji ima i najnovijih auti ali tako mi je drago bilo vidjeti fiće, jugiće i ostale stare aute, čak i poloneza.. . Ovo vatrogasno vozilo je meni fantastično a bit će da onima kojima gori zgrada baš i nije.


Image and video hosting by TinyPic


Kupanje u jezeru pokraj šaša...


Image and video hosting by TinyPic



Original Video - More videos at TinyPic



Nije mi bilo jasno jeli ovo borba radi hrane ili zajedničko prenošenje plijena.


Image and video hosting by TinyPic

Ležerni look jednog hedonista.



Image and video hosting by TinyPic


Galičica je planina kojom se penju glavni likovi u Karaulu (film Rajka Grlića) i zbog tih sam prizora poželio posjetiti tu zemlju..
Galičica se nalazi između Ohridskog i Prespanskog jezera te se sa njenog vrha može vidjeti obje vodene površine. Vrlo pitoreskno...


Image and video hosting by TinyPic



Image and video hosting by TinyPic


A tamo gore zatekli Mihaelu iz Češke koja studira srpski i makedonski i sva je zavedena Balkanom..


Image and video hosting by TinyPic


Vidjeli smo sa vidikovca kako se paraglajderi pripremaju na let.



Image and video hosting by TinyPic

Where eagles dare.



Original Video - More videos at TinyPic



Image and video hosting by TinyPic


I to sve iznad Sv. Nauma.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic



Image and video hosting by TinyPic


Vožnja prema Prespanskom jezeru koji nije nimalo turistički razvijeno kao Ohridsko ali siguran sam da će se i to promijeniti. Na njegovim obalama su vidljive bodljikave žice kasarne i stari derutni sindikalni hoteli poput onih gdje su me starci vodili u Rapcu.


Image and video hosting by TinyPic

- Mnogo smo danas vidjeli, zaslužili smo mesnu platu!
- Nego šta, vamo ruka!


Image and video hosting by TinyPic


Nakon obilne večere uhvatila nas je kriza ali smo ju ipak pobijedili i izašli u jazz club kojeg na fotkama nemam.



Nastavlja se....





Post info
03.11.2009. (11:14)
24 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>