Jankovac
Iako smatram da nije fer što si imao samo 16 godina i imao si život pred sobom drago mi je što sam te zadnji put vidio živog i zdravo, divljih lasi
I tako smo se nakon noćnoh pohoda u Brodu, drugog dana nameračili za Požešku kotlinu sa željom da vidimo Požegu ali eto kako smo na kraju krivo skrenuli prema Požeškoj Koprivnici i skoro završili natrag u Brod preko Oriovca ipak smo odlučili vidjeti Jankovac na Papuku sjeverno od Velike.
U Koprivnici gdje su nam prišli konji željni pažnje.
Ovi tu su uživali u grickanju ograde.
Nakon što smo ih izmrcarili od maženja i slikanja nastavili smo za Veliku kroz Trenkovo gdje se nalzi dvorac baruna Trenka (u lošem stanju) i staze Baruna Trenka, mnogo birtija u tom mjestu se zove po njemu.
Do Jankovca na Papuku ima jedno 20 minuta makadama. Po putu se nalazi spomenik jednoj tragediji, 11 branitelja, od 20 do 40 leta, još mladih znači, zaustavili smo se na povratku da im posvetimo barem koju minitu i pokoje hvala.
Napokon Jankovac (475 m), gdje nas je uhvatila glad i žed pa smo se prijega svega morali okrijepiti a oko nas cika i dječja graja. Čak smo ja i loza onako siti šutnuli dva put balun.
Kristina uhvaćena kako slika.
Zanimljivo su postavljene grede, ovo se moralo slikat radi profesionalne deformacije.
Napokon se spuštamo da vidimo famozni vodopad koji ipak nije bio u najboljoj formi ali nema veze.
Vidljiva je akcija vode na ovim stjenama, sve je puno usjeklina i jama gdje se može uć što smo i činili.
Semiramida znam da bi nam ti znala mnogo toga ovdje objasniti kakvih sve ovdje organizama možemo naći.
Cijeli put je zanimljiv jer su postavljeni mostovi, stepenice i metalne grede koje drže cijelu konstrukciju.
Prigodan vlakić.
Vesni je pun kufer prirode oće doma natrag jer je škuro a Loza ima iskrivljen izraz lica.
Nedamo se mi ostali na Vesnine proteste, moramo vidjeti još Malo i Veliko jezero.
Ovo smo interpretirali kao "Zabranjeno hraniti ribe kukama".
Mislili smo da je ovo kraj uzbuđenja na cesti za Slavonski Brod auto sa pijancem unutra skrenuo je na našu traku tako da smo zblenuto gledali kako svijetla piče prema nama ali hvala Bogu tip se probudio, oštro skrenuo i završio u jarak prošišavši jedno 3 metra od nas. Kad smo krenuli vidjet dali se šta desilo, još pijan, lik je izletio iz auta i prolaznicima počeo govorit da ne zove policiju i išao odvidavat tablice sa auta. U onom trenutku sam bio u šoku ali mišljenja sam da ga je trebalo sviznuti kacotom u glavu.
Nakon toga sam sa guštom popio hladnu pivu u Stubniku, previše emocija za jedan dan.
ps, ovo ipak ide pod osobno, trebao je biti i putopis ali je putem izgubio smisao, sad sam saznao da nema više mog bratića..