srijeda, 03.01.2007.
I ja tebi...
Bijaše to najčešća rečenica zadnjih dana. Da ne bude zabune. Nitko nije spominjao ničiju mater da bi se vratilo s "i ja tebi". Radi se o apsolutnoj pozitivi. Dakle, čestitanja i dobre želje za Novu godinu. I onda šta ćeš reći nekome tko ti poželi dobro zdravlje, sreću, ljubav i ponešto novca nego "i ja tebi". Jer šta se tu više ima reć?! Čisto radi vremenskog bypassa vratit ću se u Staru. Izađem u gluvo doba, oko 6-7 sati navečer. Većina lokala zatvorena. Između ostalih i "Arbun". Ispred sjedi jedna ekipa iz Splita. Fotografiram ih, a oni pitaju za šta je to. Kad sam rekla za blog, pitaju šta ću napisat. "Samo to da ste klasa optimist kad ste došli u Makarsku slavit". "Onda dodaj i Hajduk živi vječno", kažu oni. Ma, može! Koliko vjernika u našim redovima koji vjeruju u vječnost.  (Iz Splita su došli u Makarsku dočekat Novu, na "neviđeno"). S prelaskom u Novu ko da smo zagazili u drugu vremensku zonu. Dočekalo nas sivilo i oblaci. A i neke druge "elementarne nepogode" koje dočeci donose. Kraj stadiona slupani bmw koji je u svom "pohodu" dobro izrazbijao jednog peugeota. Taman su naišli vlasnici koji su se spremali za odlazak, ali umjesto da oni odvezu svog peugeota, odvezla ga šlep služba. Sve u znaku 007 kako su neki "preimenovali" godinu u koju smo zagazili. Da je ovo vidio James Bond bio bi ponosan. Koliko krša, a svi u komadu. Filmski, nema šta.  (bmw, ili ono što je od njega ostalo, a iza peugeot razbijen usput) Jedna ekipica prati što radim i pita mogu li ih slikat za kalendar. Kažem im da mi daju povod i da nema problema. Malo podignuta majica je bila više nego dovoljna. Ostalo nek sačuvaju kad budu punoljetni za fotografije pravog kalendara.  ("Možeš li slikat nas za kalendar?" Još samo da nađem mjesece i datume) Bili su to prizori nakon jutarnje kave nakon čega se išlo na obiteljski ručak. Šokovi su odavno prestali biti moj izbor. Zapravo se čudim samo onima koji se na još nešto šokiraju. Umjesto toga samo neki tup osjećaj. Prije ulaska u kuću bacim pogled prema velikoj trokutastoj površini koju omeđuju putevi koji vode za Makar, Mlinice i Moču (3M). Nekad je bila zelena od stabala maslina. Prostor na kojem smo ko dica igrali lovice i di su nas roditelji puštali do kasnih litnjih sati "jer im se tu nema šta dogodit, a kraj kuće su". Da se još neko tu igra, roditelji bi bili zadovoljni jer bi ih sada mogli bolje vidit. Naime, netko je posjekao sva stabla. I napravio prostor za zgrade. Novi stanari će bar imat lip pogled na grad. Ko na dlanu. I vjerojanto neće imat parking. Jer ko to još u Makarskoj radi. Ma život ide dalje i nosi neke svoje promjene na koje se ne može utjecati. I nemam ništa protiv. Uostalom kad se pogledaju slike Makarske iz npr. 30-ih godina prošlog stoljeća, čija je kuća tu bila?! Ostat ću u klasi optimist i virovat da ce se kvart bar lipo uredit. Nisam dozvolila mislima da mi poremete obiteljski ručak.  (Prostor za novi Beverly Hills u Makarskoj. Kuće koje se vide nalaze se iznad ceste koja omeđuje površinu na kojoj će se uskoro gradit)  (Pogled s druge strane. S desne strane će se graditi nova stambena zona. Prostorni PLAN-NE-PLAN BIM-BAM-BUS! MOJE! Vikali su investitori u igri s gradskom vlasti. A bit će za svakoga po nešto, ajde) Prvi dan Nove ništa posebno. Prošao. Drugi pljusnilo! Kiše ko u priči. I ne bi to bio neki problem da hitna i vatrogasci nisu zajedno održali koncert u neku uru. Trube na sve strane. Zovem odmah i saznajem da je prometna u Tučepima. Ima li išta veselo u ovoj godini osim mene same koja se trudi iz petnih žila?! Sreća u nesreći je da su sudionici svi živi i uglavnom zdravi. Neki kombi se sudario s opelom kojeg je vozio fra Nediljko Šabić iz Tučepi.  (Sudar u Tučepima je prošao bez većih posljedica osim za limariju)  (S druge strane ceste tamni opel s kojim se kombi sudario) Treći dan Bondovske 007. Zapuvala bura. Ujutro u Makarskoj izmjeren udar od 145 km/h. Heeeej, narode! Bar će očistit nebo. A onda kad zasja sunce di će nam bit kraj?! Uostalom svaki 007 ima happy end, pa zašto bi ovde bilo drugačije? Možda to nije taj film. Ovde puno lakše puca. Film, mislim. Vrime čestitanja je, eto, prošlo. A kako smo ono počeli? ... I ja tebi... |
