utorak, 16.01.2007.
Gondolijer Svago i "globalno zatopljenje"
|
Kad čujete da netko iz petnih žila piva usred gradske luke, znajte da je to Svago! Neki dan šetam na Osejavi i čujem "mušku sirenu" zbog koje se po mitologiji mornari nasukaju. Nisam mogla procijenit sluh, a ni razaznat pismu koju je piva. Sačekala sam uredno da se ribari u svojoj brodici približe. Dakle, Svago, koji je u prošlom životu 100 posto bio venecijanski gondolijer i Babić (reka bi Mate Koma jedan od mnogobrojnih jer ih ima dosta braće i mislim sestra). Svago mi je zabranio da ga stavljam na blog. A, ni prvi ni zadnji. Slučajno sam ga uslikala na Plišćevcu. "Nemoj ni slučajno. Onda će Milica (Bolanča op.a.) počet - ajme, viiiiditeeeee!", karikirao je Svago našu zajedničku frendicu koja redovno prati blog. Zalutam na drugi kraj grada, na Sv. Petar. Opet Svago i Babić. Krenili brodom prema "Dalmaciji".  (Svago: "Da nisi slučajno...!")  (Svago i Babić u luci tuku ostima) Par dana prije toga sretnem Martina na Osejavi. Često se mimoiđemo. Ja u brzom hodanju, on na putu do pozicije za lov liganja. Pitam kad ću doživit da štogod ulovi. I, nevjerovatno, dvi lignje kraj njega. Nije tio pozirat s njima u ruci. Pitam se zašto. A pitala sam i hoće li te "kapitalne primjerke" vratiti u more radi zaštite mora, podmorja i flore i faune. Mislim da je bilo bolje da ih je vratio. Ovako su se oko ručka morali u kući potuć.  (Martino u lignjolovu s kraja)  (Neki za lignjolov uz peškafondo tribaju kupit i povećalo) Srićom ovih dana ima ribe za kupit ko u priči. Ne znam ima li to veze s ovim globalnim zatopljenjem. Koča na sve strane. I štand su otvorili nasrid rive di prodaju ribu. Ali cijene su i dalje ko u ledenom dobu. Zamrznute. Onako bezobrazno visoke. Znam ja da je ribarski kruh težak, ali kad ribe ima toliko da se u luku baca, onda je stvarno vrag odnio šalu.  (Kočari prodaju ribu na rivi)  (Ali i u pajerima na suvom)  (Riba bačena u more na rivi kraj benzinske) A može se svašta ovih dana naći u moru. Čak i jedan rađipet na Velikoj plaži kraj Žute kuće. Ne znam ima li Svago ikakve veze s tim. On se stalno vrti po lukama i valama.  (Neka morska sirena je nastavila bez rađipeta, ostavila ga je u plićaku) A i uz more je zanimljivo. Nisu više samo zidovi interesantni za grafite. Jedan je osvanio na Sv. Petru, na putu prema svjetioniku. Valjda i to ima veze s globalnim zatopljenjem. Mislim da je ipak još rano za bacit se u more i zaplivat.  (Citiram: "Ajde ako imaš muda") To je samo za hrabre. I one koji ih imaju. U stalnom điru, na drugom kraju grada, upoznala grupu motorista. Zašto svaki muški čopor kad vidi žensku osobu samu ima potrebu provocirat? Uostalom, zašto ne? Valjda se nisu nadali da ću reagirat. Počela sam se dobro zabavljat i uništila im filozofiju. (Valjda je odnos snaga bio izjednačen, a i ja se "bacim" na rizik pa šta bude). I onda smo se sprijateljili. A šta su drugo mogli?! U svakom slučaju smo se dogovorili kad dođem u Hercegovinu da ih potražim. Nećete vjerovat, ali upravo preko ovakvih kontakata sam došla do možda najzanimljivijih poslovnih i privatnih uspjeha. Čista psihologija.  Naletio je Vice pa smo odlučili "opalit đir", kako on to kaže. I naišli na jednog malog smišnog pasića koji je u ovoj kombinaciji zaslužio svoje mjesto na netu.  Izmišali su mi se dani. A blog me baš i ne obvezuje na neku kronologiju. Sve u svemu bio mi je crka kompjuter. I zato sam se malo usporila s pisanjem i vijestima. Ostadoh dužna svom kolegi Kreši. On je otvorio prvu od 14 izložbi fotografija koje će se do kraja godine održat u Makarskoj. Svaka čast na volji. Svako tri tjedan će se minjat slike i autori u Pink Pantera di će izložbe uglavnom biti postavljene. Bit će tu i nekih renomiranih HR fotografa. Dođite svi! E, kad smo kod Pink Pantera, neku večer u tri ujutro dobijem poruku "Orao je u Pantera, ponavljam orao je u Pantera"!. Umrla sam od smija. Neka ovo ostane na nivou privatne komunikacije. Ipak to nije bilo dovoljno. Vecer je provedena u Rockya. Subotnja. Koji krkljanac i likovi i atmosfera i priča.... Totalno luda noć. U po večeri nestalo vina. Više ne služe. Prvi se organizirao podgorski lobi. Petar Skako je skupio lovu od sviju i otiša u drugu birtiju kupit bocu vina. Brzo se vratio i fešta je nastavljena. Inače, Mate Koma je tvrdio da su Podgorani definitivno počeli virovat u globalno zatopljenje kad se Pero Skako zaposlio. On se inače bavio samo maslinama, vinom i ribarenjem, držeći kako ti ne triba više nego imaš. Ono, ne možeš vozit dva auta, sidit na dvi stolice i tako to. Ali eto, AD Plastik nisu ni svjesni kakvog su udarnika dobili. Egzotičan lik koji na prvu privuče pažnju, a priča mu potvrđuje da je njegovo misto pod suncem s manje ladovine nego drugima. Klasa ispod 30. Nešto dalje, u neku uru, pojedinci su zaboravili na prostor i vrijeme. Usprkos Skakinoj teoriji opstanka, oni su imali svoj moto - all you need is love. I tako bi!  Nismo se, međutim, bojali da bi stvari mogle otići predleko i preduboko jer je tu bila i Gorska služba spašavanja. U Rockya su te večeri bile zastupljene sve kategorije. Nemam uopće predodžbu koliko je globalno zatopljenje izvuklo ljudi vani, ali činilo se da je pola grada došlo u ovaj birc.  Danas bila u Splitu s Editom. Kad smo se vraćale, ona će "Sve me je strah da ovo globalno zatopljenje ne izazove kakvu katastrofu". Neka mi još netko spomene to globalno zatopljenje i ISPALIT ĆU. Ali ima to i svojih pozitivnih strana. Ah, mi optimisti!!! Potrošila sam toliko šoldi na našem današnjem "izletu" da bi mi samo prirodna katastrofa mogla pomoć "da se stvari riješe bez težih posljedica". Zbog ovog zatopljenja moj minus je toliki da sam momentalno zakoračila u ledeno doba. A to su naučnici i predviđali. Pa zar nisam ispred vremena?! (Doduše, ako mogu birat, ne bih baš bila toliko nestrpljiva dokazivat svoju naprednost). |
srijeda, 10.01.2007.
Vatreni dečki na Marineti
|
Već je debelo bio pa' mrak kad je mirnu večer propara zvuk vatrogasne sirene. Vatrogasci su najvećom mogućom brzinom, pod rotacijom i sirenama, prošišali preko rive. Netko me je nazvao i rekao da se nešto događa na Marineti. Kad tamo auto na parkingu, a iz njega se dimi. Vatrogasci su ga brzo "zaprašili" praćeni pogledima okupljene mase. Ipak se sve odvija u centru grada. Vlasnik auta Frane Mucić, vjeroučitelj i voditelj plesne škole, stajao je sa strane, živ i zdrav. Ostalo i nije važno. Uzrok događaju nije mi poznat. Jer me i nije zanimo.  (Jedan od braće Dorinih na licu mjesta) Poslije toga odem u Skale. Ne znam kako mi uspije posvađat se s konobarom. Sašom, da kojim drugo?! Na pitanje imaju li čaj od naranče s cimetom, ko da sam ga ubola šestarom u oko. Ispalio! Da nikakva moja "američka sranja" oni nemaju i ako ću nešto "s cimetom da to može biti samo čaj od jabuke. I to Franckov. I kupujmo Hrvatsko". Sve je on meni to, mrtav 'ladan, tako lipo nabroja. Pitam ga jesu li njegove fensi "ala Tarik" naočale možda "kupujmo Hrvatsko" ili možda njegov "in" džemper? Da "ne može on sa mnom nikako izać na kraj" i ode po čaj. Kad ga čekaš da ti donese smeđi cukar (jer je to još uvik ekstra zahtjev) onda je to "vlak zvan čežnja", a kad pitaš "jesu li slučajno tu negdi novine", (jer ne smiš grubo ni drsko zahtjevat ništa što je izvan opisa radnih zadataka), onda ti postane jasno kako "novine mogu ubit i muhu i čovjeka". Ali dok je SS na snazi ja ću ići u Skalu. Jer drukčije to ne bi bilo to. Stvaaaarno. (SS - skraćenica za Saša gazda i Saša konobar).  (Saša: "Kupujmo Hrvatsko!" Zna posal i - gotovo!) Iz Skale sam jučer slikala našega nogometaša Matu Dragičevića s djevojkom Petrom Nižetić iz "Po ure torture". Šetali preko rive. Zvijezde i zvjezdice su uvijek zanimljive. Ma koliko mi šutjeli o tome.  Mate Dragičević i Petra Nižetić Dan-dva prije toga lunjamo Edita, Eni i ja po rivi. Taman pa' mrak. One obavile spizu, a onda smo sile na klupu ispred Mercesa. I onda smo se odlučile za foto session. Edita je reklamirala neke proizvode na klupi. Prolaznici samo što se ne krste. Mi smo im čudni jer se zabavljamo, smijemo i glupiramo. Pitamo jedan par oćemo i njih slikat (ne moraju na klupi!). Oni su "zauzvrat" pristojno predložili da će oni slikat nas sve tri. "To je naš način da nam se vi sami ponudite da nas slikate", kažem. Njima i dalje ništa nije jasno. Ljudi, moj problem i je što mi je sve postalo jasno. Pa mi dosadno.  Edita reklamira zdravu hranu  (Isječak sa snimanja reklame (pa ipak smo mi profesionalci koji uz film na DVD stave i isječke). Dobar proizvod je dobar proizvod, ma koliko mi šutjeli o tome!) I neke druge "reklame" su izložene po našem gradu. Ovo je doduše posao blogera "sick of it all"-a (ako on to već nije obradio), ali pošto je on na "privremenom odmoru" u Slovačkoj ja sam "okinila" jednu sličicu da se zabilježi djelo "gospodina" autora grafita.  (Ej, stari, ovo prvo ti je frustracija, a drugo krajnji domet. Ti očito možeš s planine, ali ona s tebe nikad neće. Pritisnila te toliko da hodaš ko neandertalac. Ili se to nikad i nisi razvio?) A malo dalje je bila i jasna poruka nama blogerima.  (Bloga mi moga, nije nam lako!) Ne mogu bez prirode i društva. Ne znam je li dica u školi još imaju predmet koji se tako zove ("Priroda i društvo"). Društvo nam je odavno otišlo da ne kažem gdje, ali priroda je puna psećeg dreka zbog kojeg imam bolove u vratnom dijelu kralježnice jer stalno gledam da ne ugazim di ne triba. Pasa, ako niste alergični, definitivno treba pomazit po glavi, a njegova vlasnika prokinit nogom -istom onom kojim si ugazio di ne triba. Nije se dogodilo meni, da ne bude zabune, ali bi dala noge da se ovaj problem dovede u red. I zato pogled u nebo. Koje je jučer bilo predivno s crvenim oblacima.  (Svaka blesa gleda u nebesa! Vi k'o ne gledate?! A šta upravo radite?) I da se vratim na problem pasa. Prije nekoliko godina su neki lokalni političari predlagali da Grad uvede odredbu po kojoj vlasnici pasa moraju imati papirnate vrećice u koje bi dotični kad izvedu pse morali u to skupljat njihov izmet. Naime, pošto bi Grad davao te vrećice na njih bi se tiskao logotip grada (da se vidi tko to financira). Ali to se može i drugačije tumačit. To je slučaj kao sa svakim proizvodom na kojem je reklama. Sadržaj vrećice je zapravo sranje, a na ambalaži piše GRAD. I tako bi mi, igrom slučaja, došli na novu verziju one stare narodne "Zlatna vrčina puna g.....". |
subota, 06.01.2007.
Policija na ispitivanju
|
Nedavno je "Slobodna" objavila kako je šef policije u Makarskoj Perkušić zataškao jedno ranjavanje u krivolovu, ali dok je još bio šef u Vrgorcu. Navodno je njegov sadašnji zamjenik Dražen Grljušić posudio svoju pušku - krivolovcu, a ovaj u lovu pucao - sam u sebe i ranio se. E je naša zvjerku za gađanje. A niti je bio registrirani lovac, niti je lovio na registriranom mjestu. I godinu i po se o tome šutilo. Od strane policije. I onda je netko podnio anonimnu predstavku protiv šefa Perkušića di je, osim toga, bilo govora o raznim podmetanjima u našoj policiji. I počelo se šuškat kako je ovih dana Grljušić suspendiran. Međutim, danas mi "odgovorni" kažu da je "samo" pod disciplinskim postupkom. A hoće li se to odraziti i na šefa još ne znaju. A navodno je on trebao na višu funkciju, za šefa PU SD. A možda se nekome svidjelo to mjesto. Ko će ti ga znat?! Eto pa vi posuđujte svoje oružje drugima! "Mir i dobro" (akcija MUP-a od 1993.). Svi vi koji imate puške, pišolje, mitraljeze, buzuke, topove i tenkove po svojim kućama vratite ih na policiju. Oni će već znati što će s tim. A vjerovatno i krivolovci.  (Tito u lovu. Čisto ilustracije radi. A da mi je znat ko ovako "posloži" ovoga medvida. Ili je upucan da baš tako padne. I di je to fucken društvo za zaštitu životinja?!) Danas su se neki naši sugrađani, ponukani suncem i bonacom, bacili na žalo. Ankica i Ture. Svaka čast. Treba znat uživat u životu. I malim stvarima.  (Žalo je zdravo za kosti, a i D vitamin koji potiče sunce. Dobro ajde, i godine igraju ulogu, pa šta sad?!!) Krenem prema Cvitački, malom raju makarske rivijere. Zovu me da je požar u Igranima. Ali naši vatrogasci su prebrzi. (Čitaj: meni presunčano za tu vijest). Gorilo je u jednom odmaralištu. Dica se navodno igrala s vatrom. Izgorila jedna soba. Vratimo se raju. Malo su ga nasuli žalom, ali i izravnali jedan plato sa strane. Možda je to slijetalište za paraglidere. Možda.  (Cvitačka okupana suncem i zasuta žalom.) Na povratku srećem mog prijatelja Perišu koji je sa svojom kćeri u šetnji. Psuje u svih šesnest. I oca i mater, i njega, i njega (znate taj vic?), viče Periša. "Opet su nasipali plaže (tj. ratove) zemljom", kaže on. "Vlast se prominila, ali idioti(zmi) ostaju", zaključujemo temu i šibamo dalje.  (Plaža ko Nutela. Pola crna od zemlje, pola bila od žala) I na rivi iznenađenje. Neki pir. Znaš da je jer trube autima ko manijaci. A na taj naš glupi običaj se nikad neću naviknit (moje pravo). Ali nije to iznenađenje. Dakle, mladence je izgleda trebalo dovest do samih vrata matičara (možda da netko ne pobjegne) i zato su auti bili parkirani ispred same općine, iliti zgrade Grada. Je li to posao za policiju? Aaaaa.... Oni sad imaju i svoga posla.  ("Pa nismo ga kitili da bi sta u redu s drugim autima. Ovako se bar vidi.") Danas je blagdan. Tri kralja. Jedan je bloger na mrzim.blogeru napisao "zvijezda dovede tri mudraca da se poklone novorođenom djetetu i donesu poklone, i to pazi poklona, mirisi, zlato i tamjan. Koji će k.... tesar i njegova trudna žena djevica radit s tim? I gdje je to zlato nestalo, nigdje se ne spominje kako su ti darovi završili, je li Josip možda tim zlatom financirao kuću. Možda uzeo knauf i malom Isusu pregradio sobu, kupio mu playstation, a sebi i ženi uredio spavaću sobu ili kuhinju? Tražim osnivanje povjerenstva za utvrdjivanje porijekla imovine.", zaključuje on. U svakom slučaju, današnjim danom se završava cila ta strka sa slavljima. I možda je zadnja prilika svijetu pokazat kako su neke naše dame napravile prigodan kalendar. Odlična ideja. Malo fotomontaže i sve može biti idealno. Ako me tete iz laboratorija (zlu ne trebalo) malo jače ubodu u prst, bar ću znati zašto je. A i vi sada znate tko je na slici.  (Kućanice u glavnoj ulozi) Lip je ovo bio dan. Nekad to sebi treba naglas reći. Ili napisati. |
srijeda, 03.01.2007.
I ja tebi...
Bijaše to najčešća rečenica zadnjih dana. Da ne bude zabune. Nitko nije spominjao ničiju mater da bi se vratilo s "i ja tebi". Radi se o apsolutnoj pozitivi. Dakle, čestitanja i dobre želje za Novu godinu. I onda šta ćeš reći nekome tko ti poželi dobro zdravlje, sreću, ljubav i ponešto novca nego "i ja tebi". Jer šta se tu više ima reć?! Čisto radi vremenskog bypassa vratit ću se u Staru. Izađem u gluvo doba, oko 6-7 sati navečer. Većina lokala zatvorena. Između ostalih i "Arbun". Ispred sjedi jedna ekipa iz Splita. Fotografiram ih, a oni pitaju za šta je to. Kad sam rekla za blog, pitaju šta ću napisat. "Samo to da ste klasa optimist kad ste došli u Makarsku slavit". "Onda dodaj i Hajduk živi vječno", kažu oni. Ma, može! Koliko vjernika u našim redovima koji vjeruju u vječnost.  (Iz Splita su došli u Makarsku dočekat Novu, na "neviđeno"). S prelaskom u Novu ko da smo zagazili u drugu vremensku zonu. Dočekalo nas sivilo i oblaci. A i neke druge "elementarne nepogode" koje dočeci donose. Kraj stadiona slupani bmw koji je u svom "pohodu" dobro izrazbijao jednog peugeota. Taman su naišli vlasnici koji su se spremali za odlazak, ali umjesto da oni odvezu svog peugeota, odvezla ga šlep služba. Sve u znaku 007 kako su neki "preimenovali" godinu u koju smo zagazili. Da je ovo vidio James Bond bio bi ponosan. Koliko krša, a svi u komadu. Filmski, nema šta.  (bmw, ili ono što je od njega ostalo, a iza peugeot razbijen usput) Jedna ekipica prati što radim i pita mogu li ih slikat za kalendar. Kažem im da mi daju povod i da nema problema. Malo podignuta majica je bila više nego dovoljna. Ostalo nek sačuvaju kad budu punoljetni za fotografije pravog kalendara.  ("Možeš li slikat nas za kalendar?" Još samo da nađem mjesece i datume) Bili su to prizori nakon jutarnje kave nakon čega se išlo na obiteljski ručak. Šokovi su odavno prestali biti moj izbor. Zapravo se čudim samo onima koji se na još nešto šokiraju. Umjesto toga samo neki tup osjećaj. Prije ulaska u kuću bacim pogled prema velikoj trokutastoj površini koju omeđuju putevi koji vode za Makar, Mlinice i Moču (3M). Nekad je bila zelena od stabala maslina. Prostor na kojem smo ko dica igrali lovice i di su nas roditelji puštali do kasnih litnjih sati "jer im se tu nema šta dogodit, a kraj kuće su". Da se još neko tu igra, roditelji bi bili zadovoljni jer bi ih sada mogli bolje vidit. Naime, netko je posjekao sva stabla. I napravio prostor za zgrade. Novi stanari će bar imat lip pogled na grad. Ko na dlanu. I vjerojanto neće imat parking. Jer ko to još u Makarskoj radi. Ma život ide dalje i nosi neke svoje promjene na koje se ne može utjecati. I nemam ništa protiv. Uostalom kad se pogledaju slike Makarske iz npr. 30-ih godina prošlog stoljeća, čija je kuća tu bila?! Ostat ću u klasi optimist i virovat da ce se kvart bar lipo uredit. Nisam dozvolila mislima da mi poremete obiteljski ručak.  (Prostor za novi Beverly Hills u Makarskoj. Kuće koje se vide nalaze se iznad ceste koja omeđuje površinu na kojoj će se uskoro gradit)  (Pogled s druge strane. S desne strane će se graditi nova stambena zona. Prostorni PLAN-NE-PLAN BIM-BAM-BUS! MOJE! Vikali su investitori u igri s gradskom vlasti. A bit će za svakoga po nešto, ajde) Prvi dan Nove ništa posebno. Prošao. Drugi pljusnilo! Kiše ko u priči. I ne bi to bio neki problem da hitna i vatrogasci nisu zajedno održali koncert u neku uru. Trube na sve strane. Zovem odmah i saznajem da je prometna u Tučepima. Ima li išta veselo u ovoj godini osim mene same koja se trudi iz petnih žila?! Sreća u nesreći je da su sudionici svi živi i uglavnom zdravi. Neki kombi se sudario s opelom kojeg je vozio fra Nediljko Šabić iz Tučepi.  (Sudar u Tučepima je prošao bez većih posljedica osim za limariju)  (S druge strane ceste tamni opel s kojim se kombi sudario) Treći dan Bondovske 007. Zapuvala bura. Ujutro u Makarskoj izmjeren udar od 145 km/h. Heeeej, narode! Bar će očistit nebo. A onda kad zasja sunce di će nam bit kraj?! Uostalom svaki 007 ima happy end, pa zašto bi ovde bilo drugačije? Možda to nije taj film. Ovde puno lakše puca. Film, mislim. Vrime čestitanja je, eto, prošlo. A kako smo ono počeli? ... I ja tebi... |
