Ku ku, ku ku, ku ku, ku ku!!
23.06.2005., četvrtak
Naslov prije posta
 Samo da vam kažem... Eto, tek toliko da ne budete opet gledali... I, mislim, da vam oduzmem malo pažnje od prije... Mislim, kaj god. Je, i takvu finu češku pivu bi se sad htel popiti. |
11.06.2005., subota
Ma kakav naslov!!!! Kakve slike!
|
Jeste li se ikad zapitali zašto čovjek može biti budala, i to ogromna, vlastitom krivnjom? Ja se jesam, jer sam, naime, došao u škripac s vremenom uoči kolokvija koji mi je od velike važnosti. Pa, pitam se (sad najednom pametno) PA ZAŠTO SAM SI JA DOPUSTIO TAKVO SRANJE?! E, pa eto zašto: malo kasnije sam počeo razmišljati o posljedicama koje slijede. Ako ne napišem kako spada taj kolokvij, tj. ako ne dobijem zadovoljavajuću ocjenu, jer mi to utječe na ocjenu iz ispita (naime, prosjek mi je važan jer imam obvezu – opet vlastitim sposobnostima nametnutu – podići prosjek iznad 3.5 da bih se riješio plaćanja akademske godine), imam PROBLEM. A jel se Mujo kasno sjetio! Pa sad opet – iz kojeg ispita? Pa Rimsko, naravno – e, a jesam budala. Imao sam 2 tjedna od pada i sve bih stigao, ALI!, ja moram otići kući preko prošlog vikenda umjesto da učim u Zg-u. I, naravno, sad zakrdašim ovu noć do 4 ujutro s učenjem i propadne mi cijeli drugi dan prijepodne. Da li uopće moram spominjati mogući glas i izraz lica moj majke kad bude čula da sam pao? Ne moram, jer ipak postoje lijepe riječi i facijalne geste. Još, što je najgore, dosad nisam pao ništa bitnoga, ali moram i to probati, jelte? Pa gdje mi je pamet (nadam se, bila)?! Eto, tako vam je to kad morate podnositi budalu u sebi. Nije da nemam samopoštovanja, naprotiv, imam utoliko što sam svjestan priznati si kardinalnu grešku i najrađe bi si ošamario jednu onako dobru roditeljsku obrazovnu pljusku!!! Nego, krenimo dalje: stiže ljeto, more (koje, onako uzgred rečeno, nisam vidio – kao odmor – već 5 godina), ALI!, moram si ja usositi i ostaviti si učenje preko ljeta – naravno – zašto ne biti originalan. Uostalom, možda i bude ipak na kraju sve ružičasto, jer mi je kolokvij tek u utorak. Neću se dati pobijediti od jedne knjige – ipak, nada umire posljednje, ali, opet, kažu, Nada je kurva. Hm. |
10.06.2005., petak
Pantera, Ping pong, krevet, rimsko i ja. Možda ručak uskoro.
 Riči iz naslova su sastavni dio radnje koju sam radil prije pola sata jer sam već 3. dan zatvoren u sobu u domu i gledam u slova koja su malo složena na rimski način, malo na hrvatski. I nisu nimalo jednostavno posložena. Ak nikaj drugo, kupil sam si bona pa se morem čuti s ljudima. Do prije 2 dana mi je bilo nezamislivo užasno. I tako, spremam se oboriti rekord u učenju pa sam malo kontempliral na krevetu i dodaval se ping pong lopticom. Lijepo se igrati sa samim sobom. Usto mi je društvo činila grupa Pantera, nažalost, samo u discmanu. Čak razmišljam o tome da i ne idem na ručak, jer mi je lepo biti zatvoren u sobi pa ono. Malo nisam čisti i tako to. Pita me neki dan cimer: Kaj ako, recimo neki lik ostavi sve kaj ima svojoj ljubavnici, a klincima nikaj ne da? Reko, Ivica, gledaj - kaj se tiče nasljeđivanja, prednost ima oporuka; znači, ako lik sastavi oporuku i sve da ljubavnici, u prvom trenutku sva ostavina ide ljubavnici, ali da bi se namirila nepravda, može se takva oporuka utužiti pomoću querella inofficiosi testamenti. Sad ne znam da li je tako i u modernom pravu (tek sam na prvoj godini pa još nisam vidio zakone, ali moji pravični principi mi kažu da je to jedino pravedno), ali onaj nužni dio koji ostavitelj mora prenijeti na svog nasljednika, mora pripasti nasljedniku(cima). Da bi bilo jasnije, ako ostavitelj (osoba koja je umrla i prepušta svoje pravo na imovinu nekoj drugoj osobi) ima krvne srodnike, tj. obitelj, određeni (nužni) dio mora pripasti njegovoj djeci. Da bi pravica bila zadovoljena, mogu onda ti nasljednici, tj. djeca, utužiti takvu (ljubavničinu) oporuku i pobiti je. Ista vam je stvar, kaj se tiče pobojnosti oporuka, ako oporuku sastavi luđak ili minorXXV (tj.) maloljetnik. Sve u svemu i uzgred ogromnoj mentalnoj muci, zanimljivo je pravo (kao znanost) u svakom pogledu, doduše ima izreka "Fuenf Juristen, sechs Meinungen" ("Pet pravnika, šest mišljenja"), ali to su čari s kojima se mora uhvatiti u koštac (lijepa fraza ;)) svaki poslu predan pravnik. I nadasve pošten i čestit. Imam odlične prijatelje. Svaka im čast. U to ime dižem čašu u zrak Mojem društvu (onima koji su u čk-u i u zg-u) Za pokojnog Dimebag Darrella!  |
08.06.2005., srijeda
Žurno, AŽurno
|
Zamislite da ste riba. I da vas tako zovu vaši prijatelji. I da se ponosite time što ste riba i da svima dajete do znanja da ste riba i da veselo mlatarite perajama i uzbuđeno otvarate škrge;jer ste uzbuđeni i ushićeni. Znate, s druge strane, da postoje ljudi, što vi također jeste kao riba, koji jedu ribe. Dakako da mora biti jasno da je Riba, zapravo, čovjek, ali je taj alter ego "ribe" dominantan u osobnosti. Da se vratim ribama u jelima. Nešto najgore je kad riba bude obrađena (termički pa fizički) pa se pretvori u riblje štapiće. Mislim da su štapići nešto jako loše za "einwohnere" (njem.= stanovnik) riblje osobnosti. Slika br.1:  Nadalje. Takve gurmanu primamljive pojavnosti oblika hrane, mogu biti jako ukusne, ali pita li se ta stanovita osoba koja uživa blagodati riblje osobnosti, što proživljava riba u štapićima? Ja se pitam. Prvo, riba u štapićima je jako izmučena riba: Upotrijebit ću terminus technicus za takvo stanje - forsirana riba. Nadalje, kako se tek osjeća osoba ljud, koja je alter ego "Riba"? Moj stanoviti i naš stanoviti prijatelj riba je u velikoj opasnosti. Moj prijatelj (Slika br.2 - na kraju posta*) je izložen diskriminaciji: Upotrijebit ću terminus technicus za takvo stanje - riba u mreži. Još jedan problem ima simptome isparavanja mora (čitaj riba na suhom), a to je da tada riba u štapićima mijenja svoje izvorno stanište, i to novo stanište sad posstaje vruće ulje. Ne dao Bog nikome tako veliku ljutu sabljarku (čitaj nesreću). Zato, pomolimo se svi zajedno za mog prijatelja ribu jer više to tako ne može! Pojmovi koje smo danas naučili: Der Einwohner, terminus technicus (i ne tako novi pojam), forsirana riba, riba u mreži, isparavanje mora, velika ljuta sabljarka. Hvala *Slika br.2:  |
07.06.2005., utorak
Loše, Loše
 Eto, umjesto da učim nasljedno pravo iliti ga intestatno i testamentarno nasljeđivanje, ili da barem ponovim zaštitu posjeda, ja si nadjem dragocjeno vrijeme za trošit na pisanje, nakon dugo vremena, novog posta. I kaj da vam napišem? Da bi se mogel primiti knjige jer za tjedan dana imam kolokvij i to seminarski koji ne smijem pasti, a i smatram da ga i ne bum. Tak. I još sam malo čital nečije blogove i brskal po intermreži i sad mi je sve super. Je, bil sam i na moru krajem svibnja i tako to. Malo sam se na brodu ljuljkao i tako to. Nego, tak se ja šećem po velegradu, na putu do doma, uđem u tranvaj i vidim u tramvaju nekvog klinca s retkom bradicom i smešan mi je bil. Neznam zakaj sam ga zapazil, možda jer je neki Papa metalac. I tak, odem ja dole s tranvaja i porine mi s neka bakica od 116 godina jer se žuri i htel sam joj glavu ftrči jer mi se nije ni ispričala! PIČKA JOJ NJENA STARA "UHR ALTES" PIČKA DA JOJ JOJ PROSTO JE OVO! Pa kaj si ti starčeki dopuštaju - misle da ak su stari da bi im mi mlađi sve trebali dopuštati! Jok Muto! Bombu hitim! Nego, štel bi iti doma. Pa tako to. U biti, htel bi jako finoga graha jesti kojega zna skuhati jedna osoba muškog spola iz mog društva koja radi, i kad je potrebno i kad je nepotrebno, jako posebno zanimljive izraze lica. I još ima zanimljivu baku i familiju. I cucka ima. Nego, tak je nekak slinavo vrijeme da mi se niti posrati ne da. Malo sunca, malo oblaka, malo vlage u zraku i tako to. Nego, htel bi napokon nekaj finoga naći u menzi u domu za ručak, ali ne vjerujem da bu se ostvarilo. Znate kaj? Htel bi si ugraditi JEDNU DOJKU negdje u predijelu kuka, tak da kad stavim ruku u džep, morem dirati, druzgati i mjesiti sisu. Samo svoju. Kaj, god vi rekli na to, to uopšte nije ludo jer opet, da vam to nisam rekel, ne biste mi mogli srati da sam lud, jer to ne biste ni znali. Zato poštujte moju odluku i nemojte me zadirkivati (eufemizam za "srati"). Uostalom, poštujte moju želju. Prikupljam novac za tu operaciju na žiro račun 53599287016-97871750981-7584-907176105186-kako-loše-to-jeste. I još uvijek neznam zakaj se Saddam Hussein tak kiselo smije. Dobro, dobro, dosta! Loše, loše! |
