Prošlo je tri dana otkako sam ubila Voldya, moj se život koliko toliko počeo vračat u normalu sve je bilo kao prije mnogo ,ili mi se tako samo čini, godina a možda čak i bolje. No nesmijem se još sad opustiti za četiri dana, četiri kobna dana smrtonoše će napasti Hogwarts.

Jutro je normalno počelo, otišla sam na doručak sjela na svoje mjesto za učiteljskim stolom zajedno s ostalima. No ipak je taj miran dan morao narušiti On.
"Užasno, užasno, ravnateljice On, On je... morate doći samnom vi i ostali profesori."- Hagrid je govorio trčeći do profesorskog stola izgledao je kao da je vidio duha. Svi učitelji su poustajali i sljedili Hagrida, on nas je odveo u šumu, na onaj proplanak na kojem je još bilo Voldyjevo tijelo (bila sam preljena da se vratim i uklonim ga).
"Voldemort je mrtav, što je tu toliko strašno?"- upitala sam hladno pogledom prelazeći s Hagrida na Voldya i nazad.
"Istina je da je nevjerojatno dobro za nas što je mrtav ali biče koje ga je ubilo vjerojatno je još snažnije od njega i može nam biti velika prijetnja."- rekao je u jednom dahu.
"Istina."- rekla je Anna Potter saginjući se nad tijelo i promatrajuči njegovu kobnu ranu na vratu.
"Po rani bih rekla da ga je ubio vuk ili vukodlak ali to nije moguće u praksi, sam vuk nije sposoban ga ubiti a vukodlaci su na njegovoj strani."- rekla je pridižući se.
"Sumljam, što ako je bio animagus koji se pretvara u vuka."- rekao je Michael s "imaju pravo znati" pogledom, to bi me inače pogodilo, ali ne sada, osječala sam se drugačije otkad sam ga se (Voldya) oslobodila.
"Ali vi ste jedini registrirani animagus koji se pretvara u vuka na ovoj školu očete reči da..."- počela je McGonagallyca.
"Istina je da sam ja jedini registrirani animagus koji se pretvara u vuka ali među nama postoji jedan neregistrirani."- presjekao ju je Michael.
"To je dovoljno Michaele."- rekla sam tamnim glasom.
"Gđice Snape..."- rekla je McGonagallyca slabim glasom.
"Istina je...ja sam neregistrirani animagus, pretvaram se u sivog vuka i prije tri dana sam bila na ovom mjestu gdje sada stojimo."- rekla sam mirnim glasom, nemam više ništa za skrivati.
"Kako si znala da On dolazi kako bi ga mogla ovdje ubiti?"- pitala je Gabrielle sumljičavim glasom i pogledala moju lijevu podlakticu, svi su ostali bez riječi, mogla sam se kladit da su svi ispod pelerine stiskali drške svojih štapića. Povukla sam rukav s lijeve ruke i otkrila kožu bez Tamnog znamena.
"Postoji način na koj sam to saznala, poznajem jednu smrtonošu koja mi je prijateljica, znala sam točno kada će doći i gdje što je bila savršena prilika da ga uhvatim u zamku."- rekla sam jednoličnim glasom.
"Tako, ovdje si profesorica obrane od mračnih sila a prijateljuješ s smrtonošama..."- počela je McGonagallyca.
"Nije važno s kim i iz kojih razloga prijateljujem, važno je da nisam na njihovoj strani, On je sad mrtav no smrtonoše će napasti Hogwarts za četri dana i na to moramo biti pripravni i uhvatiti ih sve kako bi ovaj svijet napokon riješili muka."- prekinula sam je govoreći odlučnim glasom.
"Ima pravo, slažem se."- stao je Michael na moju stranu, pogledala sam ga zahvalnim pogledom. Malo pomalo svi smo se složili ga čemo Voldyjevo tijelo zapaliti školu spremiti za obranu, obavijestiti ministarstvo i učenike poslati kućama. Mene će uvijek pratiti jedan profesor ili duh kako bi bili sigurni da neću učiniti ništa nenadano što bi moglo imati gadne posljedice dok im se ne vrati povjerenje u mene.

Evo, ovo je predzadnji post, tako je, privodim ovu priču kraju.
Next time: Hogwarts vs. Voldyeva armija