"To je to"- pomislila sam ustajući i odlazeći u predvorje praznog dvorca, tamo su već bili ostali profesori i likovi iz ministarstva, skoro će zora, a svi smo znali što će onda biti.
"Nadam se da ste spremni na ono što dolazi."- rekla je McGonagallyca svima nam upučujući ohrabrujuće poglede.

Izašli smo u perivoj, imali smo što vidjeti: Hrpu smrtonoša, divova, dementora i drugih stvorenja kako nam stupaju ususret kako se dizalo sunce. Stali smo u linije poput vojske s podignutim štapićima poput mačeva. Sve se događalo u razmacila od stotinki, svi smo se razilazili amo-tamo svako se hvatajući u koštac s po par smrtonoša i ostalih "neprijateljskih jedinica" odjednom. Kletve su letjele na sve strane, smrtonoše su padale, ali i mi smo imali žrtvi (ubiti one nesposobljakoviće iz ministarstva), bili smo malobrojni i činilo se kao da vodimo izgubljenu borbu. Tu i tamo bi vidjela koje poznato lice, tjerali smo ih prema šumi.
Kada smo došli do šume iz nje su počele šikljati strijele kentaura, krda hipogrifa, testrala i jednoroga svi su bili odlučni u nakani da pobijede neprijatelja koliko god se to teško činilo.
"Pobijedit ćemo Mich."- hrabrio me Michael dok smo se borili leđa uz leđa. Ni od kud prema meni je letjela smrtonosna kletva, nisam se mogla oduprijeti, bila sam okružena, nisam imala kamo pobijeći. Okrenula sam se taman da vidim kako se Michael stao pred mene kako bi me zaštitio od Bellatrixine avada kedavre. Činilo mi se kao da je svijet stao, ispred mene je umrla osoba koju sam voljela, jedino što sam znala i osječala je bio bijes. Potrčala sam prema Bellatrix koja je stajala u čudu dok sam se ja pretvorila u vuka dok je štapić ostao na podu zaboravljen, zgrabila sam je za vrat, bilo je u trenutku gotovo. Ustala sam i ogledala se oko sebe, pobijeđivali smo, protivnika je bilo sve manje. Ugledala sam Petru na rubu šume i svog ujka nedaleko od nje.....

(PETRIN DIO)
"Dark, opozovi Smrtonoše odmah!" govorio je Snape, na što sam ja odvratila:
"Nećeš mi ti govoriti što da radim! Ja sam Voldemortova nasljednica!" tada sam prvi put izgovorila njegovo ime.
"Premlada si! Nisi sposobna za to!"
"O, itekako jesam! AVADA KEDAVRA!!!"
Snapeovo tijelo je palo na pod, a ja sam vidjela kako me Michelle očajno gledala. Potrčala je do Snapea i gorko je plakala. Viknula je na mene:
"Koja si ti hladna kuja!"
Znala sam da me moja jedina prijateljica zamrzila i bez pozdrava sam, shrvana, napustila borbu. Ušla sam u svoju kućicu i uzela otrov u bočici za napitak. Sjela sam na naslonjač i tražila razlog da ga ne popijem i ubijem se. Nisam ga našla, život mi je bio totalno uništen. Otvorila sam bočicu i, sva u suzama, naglo ispila sadržaj tako divnog, slatkog okusa. Legla sam na krevet i sklopila oči........

(Mich-nastavak)
Nisam mogla vjerovati, Petra je ubita dio moje familije koja je tako i onako bila malobrojna (sad smo ostale sam ja i mama). Oko mene borba se privodila kraju, neprijatelj je bio poražen, ubijen ili zarobljen. Ja sam jednostavno stajala tamo plačući, shrvana...ni u snovima nisam mogla zamisliti da ću izgubiti dvije osobe, jedne od rijetkih kojima sam uistinu vjerovala i bila spremna bilo na što sve dok su oni samnom, u jednom danu. Kad sam došla k sebi otišla sam potražiti Petru (nisam htjela izgubiti još nekoga a i htjela sam se ispričat što sam je uvrijedila kad sam vidjela kako je ubila Ujka), nije je nigdje bilo....napokon sam se sjetila potražiti je u njenoj kolibi i našla sam je....na njenom krevetu....mrtvu. Suze su mi ponovo krenule, ovo je bio fatalan dan, bila sam očajna.

******************

Uspjela sam nastaviti život, i dalje sam radila kao profesorica obrane, ponekad bih samo legla na krevet i mislila o prošlosti. Novim naraštajima sam nastojala prenijeti svoje životno iskustvo iako bih ponekad kao u dobra stara vremena partijala s njima u Slytherinskoj društvenoj XD.
Petru sam pokopala iza njene kolibe. Kolibu sam ostavila na miru (mislila sam je srušit al nisam) ona će bit skrovište novih naraštaja buntovnika ^-^.
Snapy-dudla smo kremirali i posipali po njegovom starom uredu/sobi u Hogwartsu i tako dobili novog školskog duha XD.
Michaela sam pokopala u šumi (ne pitajte zakaj).


FINITO

Prošlo je tri dana otkako sam ubila Voldya, moj se život koliko toliko počeo vračat u normalu sve je bilo kao prije mnogo ,ili mi se tako samo čini, godina a možda čak i bolje. No nesmijem se još sad opustiti za četiri dana, četiri kobna dana smrtonoše će napasti Hogwarts.

Jutro je normalno počelo, otišla sam na doručak sjela na svoje mjesto za učiteljskim stolom zajedno s ostalima. No ipak je taj miran dan morao narušiti On.
"Užasno, užasno, ravnateljice On, On je... morate doći samnom vi i ostali profesori."- Hagrid je govorio trčeći do profesorskog stola izgledao je kao da je vidio duha. Svi učitelji su poustajali i sljedili Hagrida, on nas je odveo u šumu, na onaj proplanak na kojem je još bilo Voldyjevo tijelo (bila sam preljena da se vratim i uklonim ga).
"Voldemort je mrtav, što je tu toliko strašno?"- upitala sam hladno pogledom prelazeći s Hagrida na Voldya i nazad.
"Istina je da je nevjerojatno dobro za nas što je mrtav ali biče koje ga je ubilo vjerojatno je još snažnije od njega i može nam biti velika prijetnja."- rekao je u jednom dahu.
"Istina."- rekla je Anna Potter saginjući se nad tijelo i promatrajuči njegovu kobnu ranu na vratu.
"Po rani bih rekla da ga je ubio vuk ili vukodlak ali to nije moguće u praksi, sam vuk nije sposoban ga ubiti a vukodlaci su na njegovoj strani."- rekla je pridižući se.
"Sumljam, što ako je bio animagus koji se pretvara u vuka."- rekao je Michael s "imaju pravo znati" pogledom, to bi me inače pogodilo, ali ne sada, osječala sam se drugačije otkad sam ga se (Voldya) oslobodila.
"Ali vi ste jedini registrirani animagus koji se pretvara u vuka na ovoj školu očete reči da..."- počela je McGonagallyca.
"Istina je da sam ja jedini registrirani animagus koji se pretvara u vuka ali među nama postoji jedan neregistrirani."- presjekao ju je Michael.
"To je dovoljno Michaele."- rekla sam tamnim glasom.
"Gđice Snape..."- rekla je McGonagallyca slabim glasom.
"Istina je...ja sam neregistrirani animagus, pretvaram se u sivog vuka i prije tri dana sam bila na ovom mjestu gdje sada stojimo."- rekla sam mirnim glasom, nemam više ništa za skrivati.
"Kako si znala da On dolazi kako bi ga mogla ovdje ubiti?"- pitala je Gabrielle sumljičavim glasom i pogledala moju lijevu podlakticu, svi su ostali bez riječi, mogla sam se kladit da su svi ispod pelerine stiskali drške svojih štapića. Povukla sam rukav s lijeve ruke i otkrila kožu bez Tamnog znamena.
"Postoji način na koj sam to saznala, poznajem jednu smrtonošu koja mi je prijateljica, znala sam točno kada će doći i gdje što je bila savršena prilika da ga uhvatim u zamku."- rekla sam jednoličnim glasom.
"Tako, ovdje si profesorica obrane od mračnih sila a prijateljuješ s smrtonošama..."- počela je McGonagallyca.
"Nije važno s kim i iz kojih razloga prijateljujem, važno je da nisam na njihovoj strani, On je sad mrtav no smrtonoše će napasti Hogwarts za četri dana i na to moramo biti pripravni i uhvatiti ih sve kako bi ovaj svijet napokon riješili muka."- prekinula sam je govoreći odlučnim glasom.
"Ima pravo, slažem se."- stao je Michael na moju stranu, pogledala sam ga zahvalnim pogledom. Malo pomalo svi smo se složili ga čemo Voldyjevo tijelo zapaliti školu spremiti za obranu, obavijestiti ministarstvo i učenike poslati kućama. Mene će uvijek pratiti jedan profesor ili duh kako bi bili sigurni da neću učiniti ništa nenadano što bi moglo imati gadne posljedice dok im se ne vrati povjerenje u mene.

Evo, ovo je predzadnji post, tako je, privodim ovu priču kraju.
Next time: Hogwarts vs. Voldyeva armija