Bilo je oko 2 u noći, ja nisam mogla spavati, ispiti za OČI su uskoro, a ja ne stignem učiti. Možda da si dočaram vremokret i vratim vrijeme unazad kako bi učila? Ustala sam iz kreveta i obukla ogrtač, te krenula u društvenu prostoriju. Sjest ću u naslonjač kod kamina i dočarat si piće. Krenula sam do svog omiljenog naslonjača uz kamin kad sam svatila da tamo već netko sijedi. Bila je to Elisabeth Catherine Brown, Slytherinka s pete godine, znala sam je viđati tu i tamo po hodnicima. Sijela sam u naslonjač do nje.
"Ni ti nemožeš spavati?"- upitala sam je.
"Ne, nervozna sam zbog ČAS-ova."- odgovorila mi je.
"Ja zbog OČI-ju."- rekla sam i dočarala si vruću čokoladu.
"Hoćeš li i ti vruće čokolade?"- upitala sam je.
"Može, hvala."- odgovorila mi ja, a ja sam dočarala još jednu šalicu vruće čokolade.
Do zore sam joj davala savijete i vježbala s njom čarolije za ČAS-ove (mogu se pohvaliti znatno većim znanjm, ipak sam ja sedma godina).
"Mislim da je sad stvarno vrijeme za krpe."- rekla sam u zoru.
"Da, laku noć."- pozdravila me i otišla do spavaoniće petog razreda.
"Noć."- odzdravila sam joj i krenula u svoju spavaonicu.

Probudila sam se za 2-3 sata i krenula na doručak, a poslije doručka na sat (obrana od mračnih sila, ko da to meni treba). Satovi su brzo prošli i sad sam u društvenoj prostoriji i promatram kako mi moje pero samo piše zadaće (obožavam ovu čaroliju). Kasnije uvečer ću se naći s Gospodarom, smrtonoše će malo zapapriti kraj dana frikovima iz ministarstva. Ja sam još uvijek nova članica smrtonoša i još moram upoznati sve svoje kolege u zločinu. Pola osam, vrijeme za pokret, našla sam se s Spikeom u društvenoj prostoriji i s njim otišla po Petru i Draca (odkako je inferius živi s Petrom). Nije bilo nikakvih problema, otišli smo do vanjskog ruba šume (Petra, Spike, Draco i ja) i aparatirali se na unaprijed dogovorenom mjestu kako bi se sastali s ostaim smrtonošama. Tamo su već bili: Moj ujko (Snape), Narcisa, Lucius, Bellatrix i njezin muž, Amber, neki smrtonoše koje nisam znala i neka djevojka s Gospodarove desne strane. Krenula sam upoznati djevojku (zanimalo me zašto stoji s Gospodareve desne strane, mora biti važna).
"Zdravo."- pozdravila sam je.
"Ja sam Michelle Snape, a ti si?"- predstavila sam se i upitala je.
"Ja sam Avril Revenge Death Mourx, da ti nisi možda u rodu s onim Severusom Snapeom?"- odgovorila mi je.
"Jesam, zanimljivo ime, Revenge Death (Osveta Smrt)"- rekla sam.
"Da, Voldy (Voldemort) mi tetak."- rekla je i nasmijala se.
Posveda su se aparatirali vještice i čarobnjaci
"Vrijeme je za pokret."- rekao je Gospodar.

NASTAVLJA SE

Iako imate cbox morate i komentirat. Samo vi komentirajte. Ja volim kad dođem na blog vidjeti puuuuno vaših komentara . Idem ja sad bokić !


Get your own Chat Box! Go Large!

Došla sam do ruba šume, legla sam pod jedno stablo i čekala. Nakon 3 minute čula sam nešto kao puk i svatila da se to Gospodar tame aparatirao malo izvan šume (unutar šume se ne može aparatirati jer ima neku čarobnu zaštitu), došetao je do stabla ispred mene. Ponašala sam se kao vuk u snu, ali mislim da me je ipak prokužio.
Došao je do mene i rekao: "Znao sam, Michelle, da ćeš doći.".
U tren oka sam se opet pretvorila u čovijeka, "Kako ste znali da sam to ja?"- upitala sam ga.
"Koliko ja znam niti jedan vuk ne putuje uokolo sam bez čopora."- odgovorio mi je.
"To je istina."- nadodala sam.
Krenuli smo skupa pješke do Petrine kuće i usput pričali. Ispričala sam mu detaljno kako smo ubili "famoznu trojku" i kako je Draco umro, na nekim djelima bi se nasmijao, poslije toga neko smo vrijeme šetali u tišini.
Onda je on rekao: "Čuo sam da je Petra iz Azkabana oslobodila neke moje stare pristaše."
"Da"- odgovorila sam.
"Dovela je i Luciusa da ostane kod nas da vidi svog sina kad oživi."- rekla sam.
"Potrudit ću se da što više bude kao stari Draco."- rekao mi je.
"Samo se nadam da ćemo ga moći vidjeti zbog snijega."- pokušala sam se našaliti.
"Ne znam baš ja bih više rekao da ćemo vidjeti kako odjeća i njegova plava kosa lete u zraku."-odgovorio je on na moju šalu i malo se nasmijao. Sad smo bili kod onog proplanka na sredini šume kad smo čuli topot kopita, stali smo na mjestu i osluškivali, za par sekundi pred nama se stvorio Luniel (od kako sam postala smrtonoša vrlo sam ga rijetko posiječivala, pa je on došao kad mi je čuo glas)
"Luniel, prepao si me mislila sam da je netko drugi!"- podviknula sam, a on je samo spustio svoju pametnu glavu i zahrzao kao da mi se ispričava.
"To je tvoj jednorog?"- upitao me gospodar.
"Da, našla sam ga u šumi na 2. godini dok je još bio ždrijebe."- odgovorila sam.
"A tako dakle."- rekao je on i nekako čeznutljivo pogledao njegova sijajna leđa (već je On dosta star i reklo bi se da mu je dosadilo hodanje, ove mu je godine 71. rođendan!).
"Sad možemo odjahati dalje."- rekla sam pokazujući mu rukom da se popne,sjeo je Lunielu na leđa, a ja ispred njega i podbola Luniela petama, prije sam ga često jahala po šumi. Malo sam se pravila važna dok sam vješto upravljala Lunielom kroz gusto drveče, opet sam ga malo podbola kako bi krenuo u kas.

Do Petrine kuće smo stigli za nekih pola sata, spuznuli smo Lunielu s leđa i on se vratio u šumu. Došli smo do Dracova groba gdje su nas već čekali Petra, Lucius i Narcisa. Gospodar tame je napravio gotovo lijen trzaj štapićem i Draco se digao iz groba i progovorio pomalo promuklim glasom koji kao da je odavno zaboravio govoriti: "Mama? Tata?". Lucius i Narcisa su ispružili ruke da zagrle svog neobično blijedog sina koji im pohrli u susret. Pogledala sam Gospodara, a on je napravio grimasu kao da mu se to gadi. Zatim smo otišli večerati, dočarala sam meso, saft, rižu i juhu od rajčice (moja omiljena juha).
Sve smo pojeli, a onda sam ja ispratila Gospodara koji je ostao s nama na večeri, oprostili smo se s njim na vratima.
Petra je rekla: "Navratite koji put.", pa je on otišao. Potom smo Petra, nanovo rođeni Draco i ja ispratili i Dracove roditelje. Pozdravila sam se s prijateljima i krenula prema dvorcu (ja sam još uvijek spavala u spavaonici u Slytherinskoj "tamnici").


P.S. Sorry svima što se nisam dugo javljala. Banner za Michelle A.S. je u desnom box-u ispod pijesme, nadam se da je dobar. Sve vas srdačno pozdravljam i ostavite mi PUNO KOMENTARA!!!!

Valentinovo je! Želim svima puno sreće i ljubavnih poruka!

Evo malo slika za valentinovo





















Svima jedan veliki kissek!!!

Petra je rekla da će Gospodar tame doći sutra u zoru da Draca pretvori u inferiusa, pa sam ja kako sam bila nestrpljiva navečer otišla u obličju vuka u šumu malo pronjuškati. Sve je išlo kao i kod mojih ostalih posjeta šumi (Gospodar tame se najavio da će doći na rub šume) obišla sam cijelu šumu i onda se vratila na čistinu negdje u sredini šume i legla pored jednog visokog bora, pošto je još bilo snijega uopče se nisam vidjela, pošto sam bila sive boje izgledala sam kao tlo pod sjajem mjesečine. Tako sam ležala neko vrijeme, kad sam začula kako neki vučić cvili (već sam jako dobro znala raspoznati zvukove jer sam često bila u šumi, a i njuh mi je pomogao) ustala sam i pratila zvuk, to je uistinu bio vučić koji je tužno cvilio pored tijela svoje majke koja je ležala malo dalje s veilkim ugrizom na vratu, vjerojatno je naišla na čopor vukova koji nije bio njezin, pa su je zaklali. Nisam mogla to gledati (pravo čudo za mene) vučić je došao do meni i između mojih prednjih šapa potražio utoćište, nisam ga mogla ostaviti samog, povela sam ga sa sobom do onog bora ispod kojeg sam prije ležala. Ponovo sam se legla, a on do mene, bio je svijetlo smeđe boje i poprilično malen, jedva da je imao četiri mjeseca izgledao je jako gladan. Zarežala sam da ostane ovdje i da ja idem nešto uloviti kako bi jeli. Nisam dugo tražila pljen, primjetila sam jedno lane u društvu majke bio je malen i lagan plijen, prišuljala sam se i kad sam bila dovoljno blizu iskoćila iz grmlja i krenula u trk, lanetova majka je spretno pobjegla, a ja sam zgrabila lane za vrat i zaustavila mu dotok disanja i pojačala stisak, za 30 sekundi je bilo mrtvo. Odnijela sam ga nazad pod bor gdje je vučić veselo potrčao kad je vidio da sam donijela hranu, cijelog sam mu ga dala, ja ne jedem sirovo meso. Za dva sata pojeo je pola laneta, ja sam ga zakopala kako ga drugi vukovi ne bi nanjušili, krenuli smo spavati. Za jedno četiri sata probudilo me režanje, čopor vukova ipak je nanjušio moj zakopani ulov. Ja sam spustila glavu i podvila rep što kod vukova znači poniznost, maleni mi se motao oko nogu, vođa čopora (veliki crni vuk) mi se približio i ponjušio malog, dok je on to radio ja sam osijetila da mu je miris gotovo identičan mirisu malog vučića, iz toga sam zaključila da mu je otac, malo sam se udaljila on je to primijetio i počeo režati i pitati me gdje sam našla njegova sina, ja sam mu odgovorila da nekih stotinjak metara od nas leži mrtvo tijelo njegove majke i da sam vučića uzela k sebi i nahranila. On je rekao to jest zalajao da mi je zahvalan zbog toga i da mi to neče biti zaboravljeno, nakon toga se sa svojim čoporom udaljio odvodivši malog sa sobom. Već je svitalo i ja sam otišla na rub šume sastati se s Gospodarom tame.

P.S. Moju malu avanturu možete pratiti u slidu