Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
31.05.2007., četvrtak
In love and hate
|
Dakle evo post koji je trebao biti na blogu prije no nije jer je bilo tehničkih problema s kompjutorom no to je sada sve nadam se dobro i evo mene pišem post. Dakle pisati ću vam o 27mom i 28mom. To je kada sam bio u Zagrebu s ekipom dok su išli na koncert a ja naravno vidjeti svojeg anđela. U subotu je kod mene došao Mario, jedan prijatelj iz Osijeka tj. Moj nerođeni brat. Spavao je kod mene a u nedjelju ujutro smo krenuli u Zagreb. U vlaku smo odmah počeli s pijenjem. Popili smo malo piva, radili gluposti cijelim putem i jednostavno se zabavljali. Došli smo napokon tamo kuda smo krenuli, jedva sam čekao da vidim svoju ljubav. Isto kao i prvi puta kada sam dolazio, isti osjećaj. Vidio sam je, približavala mi se je. Srce je opet zakucalo brže, zagrlio sam je, osjetio je.. opet. Krenuli smo odmah da moja ekipa jede i po nove zalihe cuge. Ok u biti neću vam pisati o cugi toga je bilo toliko puno da bi se zgražali da vam napišem koliko smo popili. Sve u svemu bilo je dobro, hoti je morala malo doma i tako… Onda mi je bilo možda malo i dosadno.. Oprostite mi prijatelji, ali ne možete uzeti mjesto koje pripada njoj, nitko ne može. I da je ne znam kakva ekipa uvijek će mi nedostajati nje. No došla je i ona kasnije. Vidjeli smo moga prijatelj Vjeku tj. Za njega isto vrijedi što i za Maria. Njega smo posjetili doma Mario, moja seka Lidija, moja ljubav Hoti i ja. Vidio sam kiwi i troleka čije linkiče također imate u mojim linkovima moje dvije sekice. Ja sam uživao u hoti. Svaki trenutak s njom bio je tako lijep i vrijeme je tako nemilosrdno brzo prolazilo. Sjedili smo na klupici, uživao sam njezine divne meke usnice, njezin mek vrat, tu divnu mirisnu kožu. Osjetio sam divne joj meke rukice kako me dodiruju, uživao sam u tome. Osjetivši dio nje na svome tijelu osjetio sam koliko živ mogu biti, za razliku od svega vremena kada sam bez nje. Ljubav koju osjećam prema njoj prevladala me je, osjetio sam kako doslovno izlazi iz mene, kao da je to nešto duhovno vezano duboko u meni, osjetio sam da doista imam dušu. Kiša nas je potjerala pod nešto ( wtf je to bilo?).. u biti nešto kao neka pozornica što god i nas troje smo bili tamo. Hoti, Lidija i ja. Držao sam u njezinom krilu glavu, ona nije ni zamišljala koliko lijepo mi je bilo, osjetio sam je blizu sebe, osjetio sam kako me voli.. Ono što najviše volim od nje, ono što najviše priželjkujem svaki dan, samo da vidim da me voli. Da mi iznova to pokazuje. Slušali smo glazbu, evanescence.. Kiša je tako divna bila, svuda oko nas. njezin bijeli gotovo magloviti zastori su se spustili, smočili sve, dali im dublje boje. Dublje su bile i moje emocije. Hoti, opet je ostala duže nego je smjela sa mnom. Otišli smo kada je nestalo lijepe kiše do kolodvora. Ležali smo tamo, Lidija je spavala. Čekali smo da se moja ekipa vrati s koncerta. Htio sam da hoti ide doma zato jer je kasnila a i zato jer je ujutro imala školu, htio sam to kao racionalna punoljetna osoba, nisam htio to kao ono što sam doista.. Blacken the angel.. on to nije htio. Htio je biti uz nju što dulje, sebično bez obzira na sve. Htio je samo nju, gledati njezine divne oči i šaptati im kako su predivne. Ljubiti njezine prstiće, njezinu kožu. Dvije su osobe u meni, različite a opet zajedničko im je da je vole. Vole ju oboje. Jedno je voli ali je racionalno a drugo je voli i ne želi biti racionalno ne želi razmišljati o ničemu samo o ljubavi. To je ono što sam ja sve više, racionalno mi je postalo strano. Oživio sam staroga sebe uz nju, ljubav je opet na tronu kada gledam u njezine oči, kada dodirujem prstima njezine usne, lijepa je, lijepa je. Divim se svojoj divi, zavidio bi bilo kome da je ima, oteo bi je najboljem prijatelju, no ne moram, ona je moja.. moja je.. moja je!!!! Čini me sretnim  Bilo mi je divno, najdivnije no kao i uvije, ona je morala otići. Moja ekipa je u međuvremenu došla a i upoznali smo još neku novu curu. No nitko i ništa nije bilo bitno, bitna je bila samo ona. Odlazila je. Legao sam na tlo, torba pod glavom i rakija u ruci. Nategnuo sam bocu koliko god je tijelo izdržalo. Zakašljao sam se i ponovio. Forsirao sam se da popijem sve no nije išlo. Kasnije sam osjetio kako me rakija oduzima. Eh da, i onda sam nakon nekog vremena gluparija klonuo i zaspao. Spavao sam 1 sat.. Ujutro me je boljelo koliko me je peklo tijelo iznutra od rakije. Bila je stvarno jaka rakija.. No i to sam preživio. Doma sam bio u 10 sati, izmoren i potrgan od svega. Nedostajala mi je ona no bio sam previše umoran za išta pogotovo za plakanje. Pokušao sam upaliti komp kako bi napisao post no nije išlo i tako eto, do danas. Sada znate i zašto nisam pisao postove i to. U međuvremenu sam pisao nešto, nešto ne određeno u svome.. nazovimo to dnevniku.. pisao sam pjesme za hoti.. jednostavno sam je trebao i još je trebam, molim vas, dajte mi je..  I da, osoba koja mi šalje poruke svaki put s drugoga broja, netko tko kaže da živi u mome gradu, čita moj blog i da me jako voli. Ne razumijem, nakon što vidiš sve te postove koje pišem jednoj curi, nakon što vidiš koliko je volim, pa zašto mi šalješ takve poruke? Nije lijepo, ne diraju me tvoje poruke. Lijepo pišeš istina, no ne dira me to jer tvoje emocije prema meni tko god ti bila, ne znače mi ništa. Ne znam tko si, rekla si da čitaš moj blog, pročitaj ovo i znaj, zbog toga što mi pišeš bez obzira na to što ne znam tko si ti, mrzim te! možda ne mogu mrziti nekoga koga ne poznajem ali mrzim energiju koja si ti, mrzim ti dušu! Ne možeš me voljeti ti ni ne znaš kakav sam ja, nitko ne zna.. ne znam ni ja. No eto, pošto mi je pun kurac poruka takvog sadržaja morao sam ovo napisati, nadam se da će tvoje dosadne porukice napokon prestati stizati na moj mobitel. Zbogom tko god bila! Rekao bih vidimo se u paklu no u njemu živimo, vidimo se u snovima, tamo ću sanjati kako te ubijam.  Eto, sada još samo jednu od pjesama što sam napisao za hoti i gotovo je s postom. Morska vilo moja Živi sam život kroz more emocija Teško se je borila moja lađa Posada je umrla. Samo kapetan ostao je, to sam bio ja Ogorčen gubicima, poželio sam i sam potonuti do dna Noći te kada najveća je bila oluja. Noći te nevrijeme je bilo jače nego prije Svaki val udarao je u moju lađu da me ubije Ovaj put boriti sam se stao Valovima smlaviti dao A more emocija topilo me je u svojoj tami Kao sol u rani Bol je sve veća bila Dok nije došla mora vila. Topio sam se, u gorčini gušio Svijet moj i život se srušio A moj put doživio je kraj Nisam ni sanjao da on vodi u raj Vodio je do nje Voljenje. Držala me ja na površini mora što me ubiti htjelo Ona je govorila: to se dogoditi nije smjelo Držala me je dok oluja stala nije Otkrila mi svoje lijepo ime. Učila me je u moru disati Naučila me o ljubavi pisati S površine hladne povukla u tople dubine Gdje sam glasom punim ljubavi slušao svoje ime Kako doziva ga ljepota moja A to sam joj ime dao ja Jer ona je od svih žena najljepša. Sada nakon oluja svih i oluja tamnih Ja sada sam uz nju Ljepotu svoju najdražu Oj ti krasna vilo moja Što bi bilo da ne postoji duša tvoja Nema lađe koja bi se tako boriti mogla Za mene si samo ti to učinila, stoga Nikada te povrijediti neću Boriti ću se za tvoju sreću Još samo jednom ovo reći ću Volim te i s time umrijeti ću.  |
Problem
|
E ljudi ovo ovam pisem od svog frenda moj je komp u velikim problemima ne znam kada cu ga popraviti danas je na popravku ali ne znam tocno sto mu je. nadam se da ljudi tipa Eli s kojima se puno cujem me nece zaboraviti a i vi koji cesto dolazite na moj blog. Cim popravim komp pokazati cu vam par slika od onoga ponedjeljka u zg tj nedjelje i tak to. evo ljudi ovaj put ot bi bilo to od mene što se tiće posta sve je sprmno samo da popravim komp. pozdrav svima, voli vas blacken. PS. volim hoti :P |
24.05.2007., četvrtak
Black rose dying #3
|
Nastavak, 3. dio Sjedio je na rubu kreveta. I ove noći. 4 dana je prošlo. Nije se oporavio. Sjedio je u stanu i plakao. Osjetio je okrutnost ljubavi na vlastitoj koži. U tih 4 dana razmišljao je, razmišljao o tome što se je dogodilo onim curama koje su spavale s njime. On je mislio da to što im on daje da je dovoljno a sada je osjetio koliko je to bolno bilo za svaku od njih a toliko puno ih je bilo. Klin se klinom izbija, naišao je na nekoga poput sebe a baš onda kada se je to dogodilo ta osoba bila je ista kao i on. Znao da gdje će je vidjeti, isto tamo gdje ju je vidio i prošli vikend. Odlučio je sada nakon 4 dana otići van. Morao je. Hodao je gradom izgubljen u ljudima kao kapi u rijekama i morima. Kosu je pustio preko lica kako se ne bi vidjeli podočnjaci njegovi od plakanja. Ugledao je na ulici jednu lijepu curu, sva u crnome. Crna je bila kao zadnji tračak noći preživjeli u danu. Bila je jedna od njegovih avantura. Pitao se je, kako je njoj. Prvi put u svome životu pitao se je, kako je toj curi. Siječanja su ga ubijala, počinjao je shvaćati koliko je odvratan bio. Imao je toliko prilika a on ih je doslovno iskoristio i to na najlošiji način. Teška bol u prsima. Probila ga je kao mač, pobudila veliku bol i izazvala suze u očima. Grčenje prstiju u kostima, primio se je za klupu koja mu je prva bila pri ruci, sjeo je na nju i spustio dugu svoju kosu u koljena s glavom. Ponavljao je njezino ime šapatom i slao ga u vjetar, nestajao je s vjetrom glas njegov i doziv njezinoga imena. Podigao je glavu, bila je noć. Spavao je onako zgrčen i osjetio kako njegovo tijelo trpi veliku bol na koju se nije navikao. Dovukao se je natrag do svoga stana. 4 dana se nije kupao, 4 dana nije jeo. Pio, pio je. Alkohol, tablete.. ono što mu je godilo i pomagalo u tome vremenu kada je htio biti sve samo ne on. Sjedio je na dasci prozora, svijetlo svijeća razlilo se po njegovom papiru punom pjesama. Odlučio je i posvetiti jednu njoj: Sjećanje, zar je to tvoj dar Za noć jednu što uzela si srce Slomila.. Sunce mi nije izašlo od noći te Za mene je stalno noć Boli me mjesto u krevetu gdje bila si ti Bole me ožiljci koji su ostali Zašto pokušavaš slomiti me Slomiti možeš me Ali molim te, preklinjem da ne Da ne slomiš me, ja volim te Noć jednu s tobom kada proveo sam ja Znam sam, to je moja prava. Odeš li od mene zauvijek ja ću nestati Svoje ime izbrisati s liste živih Postati dio zemlje S zadnjim mirisom tebe Trebam te, trebam tvoju ljubav A ti oduzela si mi sve Ostavila samo sjećanje na noć Na noć koja oduzela mi je moć I gdje god da sada odem ja Bez tebe nema mi spasa. Došla je i ta subota. Znao je točno gdje će je pronaći. Standardno je proveo većinu dana u uređivanju samoga sebe dok već i samome sebi nije postao lijep. Otišao je u klub u kojemu su se upoznali, sjeo je na mjesto gdje je i onda sjedio. Sjedio je i ispijao svoje crveno vino koje se je svršeno ljuljalo u elegantnom zahvatu njegove ruke. Ljudi koji bi ga vidjeli vjerojatno su mu zavidjeli na izgledu, no on je ovaj puta zavidio njima na srcima ispunjenima ljubavlju. Prolazilo mu je tako polako vrijeme, imao je osjećaj kao da ona neće doći no prevario se je. Nakon treće čaše vina, osjetio je meke ruke na svome vratu, prepoznao je dodir njihov dopao, tu meku kožu. Ustao se je, nagnuo prema njezinoj ruci i poljubio je. - dobro veće lijepa Gabriela, očekivao sam te. – rekao je to izvukavši joj stolicu i ponudio da sjedne dok ju je držao za vrške prstiju. - Bok Damjane, vidim i dalje si ostao isti, nikada ti nije dosadilo? – rekla je to nekako sarkastično dok je skidala s ramena kaput. - Nije mi dosadilo biti ono što jesam jer mi to očito donosi velike privilegije u životu, no reci mi, što želiš popiti? - Ništa ne želim popiti dragi moj, danas je dan bez alkohola moram ostati pribrana za svoj večerašnji lov. - Kakav lov? – pravio se je da ne sluti na ono najgore no vidjelo mu se je u izrazu lica. - Lovac nikada ne lovi istu žrtvu, nit je žrtva uvijek lovina. Lovac je uvijek lovac a lovina je samo jednom lovina. - Ah da, želiš mi reći na blaži način da si me iskoristila samo za jednu noć? – zadrhtao mu je glas kada ga je pokušao povisiti. - Zar sam te iskoristila ili ti samo pružila nešto što ni jedna prije nije? - To što si mi pružila u meni je pobudilo veliku ljubav i jako sam te zavolio, ne možeš mi reći da si hladnokrvna. Osjetio sam kada sam te dirao da nisi! - Nisam hladnokrvan, ti si doista dobar i doista znaš s ženama no dragi moj, ponovit ću ti, lovina nije dva puta lovina, jednom si bio moja lovina i sada je gotovo. Pobjesnio je. Udario šakom u stol i spustio glavu na njega. Ramena su mu se tresla, plakao je. Spustila je svoje predivno lice do njegovog uha, pozvala ga je da prošeću i da popričaju malo bolje o tome svemu. Hodali su uz rijeku blizu parka. Ona mu je objašnjavala stvari koje su ga zgražale, pokazale da dok je mislio da on igra igru da je bio samo jedna figura u nečijoj igri. Zastali su, a ona je dodala: - da dragi moj Damjane, zbilja si lijep momak no to što si ti radio curama netko je morao prekinuti. Učinio si to davno prije mojoj sestri, pokušao si meni no nisi znao, u ljepoti dive leži duh kurve. A ti dragi moj ne voliš kurve, ne voliš me zapravo, prezireš me kao i ja tebe. Učinila sam to samo kako bi osvetila sestru. On je pao na koljena. Plakao je i bio je slomljen. Gubio se je u svojim suzama i mislima. Njezine riječi sve su teže dopirale do njega. Pomišljao je u glavi, što sam to učinio, ponavljao je to ali to nije moglo poboljšati stvari. Odlučio je izgovoriti - ali ja tebe doista volim i ne mrzim te, tvojoj ću se sestri ispričati, ne moraš me zato uništiti. - Ispričao bi se mojoj sestri, ti prokleti bijedni crve! Dok je moja sestra patila za tobom ti si spavao s brdom drugih cura no moja sestra te nikada nije preboljela, pripadaš njoj i tamo gdje je ona, a ona je romantičaru tamo gdje i romantika umire. Na groblju. - Umrla je? Zar, zar zbog mene? – bio je tako iznenađen, nije smatrao da ga ljudi toliko mogu zavoljeti tj. Žene s kojima je provodio noći. - Nije umrla nego se je ubila, zadnje riječi koje mi je rekla bile su tvoje prokleto ime! – zatrčala se je prema njemu i počela ga udarati. Primio ju je čvrsto u zagrljaj, osjetio je kako se ona slama na slomljenom mu tijelu i u slomljenom mu naručju. - Smiri se, smiri se.- ponavljao je dok ju je polako puštao iz zagrljaja. Iznenadna bol. Pao je na tlo. Gledao je njezine bijele ruke sada krvave s nožem u ruci. Stavio je ruku na svoju utrobu, osjetio je mjesto gdje ga ja ubola, žalac njen bio je u njemu sada. Nije vjerovao svojim očima, tresao se je, polizao krv s usana, ustao se iako teško. Tiho je šapnuo njezino ime: '' Gabriela, zar si mi to ti učinila, moja ljubavi vječna, ne možeš me u smrt poslati, ne možeš me ubiti jer moja ljubav prema tebi zauvijek će postojati.'' Plakala je, gledala je onu predivnu prikazu kako krvari, okrenuo joj je leđa, krenuo prema svome domu. Rekao joj je još samo: '' odlazi od mene, dopusti mi da te nazovem ljubavi jer volim te, odlazi ne želim da vidiš kako od tvoje ruke umirem, jedine koju sam ikada volio, moja prva ljubavi.'' Dovukao se je do svojega stana, nije bio daleko od njega. Već je podosta krvi izgubio. Osjetio je smrt u sebi, osjetio je kako prevladava život. Palio je zadnji put ove noći svijeće u svome stanu, ovaj puta nije bilo žene uz njega samo smrt koja je čekala da se do kraja preda. Posu je latice ruža oko sebe, njima ispisao njeno ime. Poljubio je ruku i stavio na ranu. Skinuo se je, odbacio je odjeću. Legao je u sredinu svijeća na podu, mazio laticom ranu na svojoj utrobi. Rekao je onda, na glas: '' ljubavi me nikada nisu učili samo u ljepoti žene uživati, ona koja me je ljubavi naučila, naučila me je da ljubav ubija. A ako je ljubav to što mi je ona dala i s time umirem, sretan umirem, moja duša mirno će spavati jer me njezina ruka naučila što ljubav će mi učiniti.'' Počivao je prvu noć u svojem novom domu, u svome krevetu koji trebao je biti njegovo vječno sklonište od svijeta. Na njegovom su pogrebu na želju njegovu svirali sve najljepše ljubavne klasike, violine i klavir. Otpratile su ga u vječan san. Bio je mrtav. No, nije to bio njegov konačan kraj. Miris zemlje je osjetio, otvorio je oči. Vidio je opet lice bijelo, njeno. Gabriela je bila tu. Krvarila joj je ruka. Pogledao ju je, ništa mu jasno nije bilo, no ona mu je samo rekla: ''psst prinče moj, romantika kao ti na groblju neće umrijeti, ona će se tamo roditi kako bi zauvijek mogla postojati.'' Blacken the angel  POST Evo kraj još jedne moje priče kao što ste mogli pročitati, nadam se da vam se svidjelo hehe. Sada ću početi pisati malo još jedan post, možda i zadnji ovaj tjedan. Pošto u nedjelju ujutro idemo u Zagreb a u ponedjeljak kada se vratimo doma vjerojatno ću prespavati cijeli dan pa do utorka izgleda ništa od posta. Naime, ne znam što bih vam pisao jer sam sinoć iscrpio svoju maštu da završim ovu priču. Stvarno bi volio da i oni koji je nisu pročitali pročitaju pa komentiraju no kako god vi želite. Ono o čemu bi mogao stalno pisati je naravno moja neizmjerna ljubav prema mojem najmilijem biću na svijetu, ono biće koje obožava i ono kojim se ponosim. Moj ponos, moja ljubav moj zrak i moja krv. Svim srce, zauvijek voljena. Hoti. Uživajte dragi moji u životu, znam da nije lako no tko želi taj uspije. Ne dajte se jer svi ste predivni i ne želim vas vidjeti slomljene ili tužne, povrijeđene. Sve vas voli blacken, see ya.  Ja sam nakaza Ne boj se umrijeti To je samo novi način na koji ćeš živjeti Ne boj se umrijeti S smrti se grliti. Ti možeš sve, ti možeš letjeti Ti možeš zauvijek lijepa biti A što mogu ja Ja sam nakaza. Ne boj se umrijeti Nikada bolje biti neće Ja sam nakaza nisam lijep kao ti Anđeli su me odbacili. Ti možeš plakati lijepe suze boje neba Ti možeš lice kupati u kristalnoj vodi A što mogu ja Ja sam nakaza Ne bojim se umrijeti jer znam da tamo će mi dobro biti Anđeo sam tame nisam kao ti Mojoj se ljepoti nitko ne može diviti. Ne bojim se nestati Krila ću odbaciti zauvijek se pokopati Ne želim postojati Nisam lijep kao ti Nisam lijep kao ti Zauvijek ću te voljeti Ali moram umrijeti Moja ljepota s tvojom se ne može mjeriti Ja moram umrijeti.  |
22.05.2007., utorak
Black rose dying #2
|
NASTAVAK Sjedili su neko vrijeme tako spojeni u dugome nježnom poljupcu. Njezine oči gubile su se u tami pred njegovima a on je bio zaslijepljen njenom ljepotom. Osjetio je kapljicu kiše na svome licu, pogledao je u nju i odmah joj rekao primivši nježni i elegantno njezinu ruku: - otpratit ću te do doma, ne želim da se tvoje predivno tijelo uprlja ovom kišom. Ustali su se, pogledala ga je i pasivno poljubila, zagrlila ga oko struka i krenuli su. - ne moraš me pratiti doma, mogu ja i sama. - Možeš, ali ja te molim za dopuštenje da mi dopustiš da te odvedem. - U redu je, ako ti tako želiš – odgovorila je i stisla se uz njega. Hodali su oni tako ulicama brzim korakom kako bi se što manje smočili kada, prolazili su pokraj njegovog stana. - Tu ja živim. – rekao je tek toliko da joj da do znanja gdje živi. Ona ga je pogledala, nasmiješila se i upitala: - Zašto se onda ne bi smjestili kod tebe? Naravno da je prihvatio to, ušli su u njegov stan. Mrak. Upitala ga je gdje je pali svijetlo no onda je shvatila, on ne koristi svijetlo. Palio je svijeće posvuda po sobi. Uskoro se njihov plamen stopljen njihovim crvenim voskom razlio u predivno crveno svjetlo po sobi. Izuli su se i odbacili kapute, odjeća na njima potpuno je bila mokra. - dali ti je zima možda . zastao je jer joj nije znao ime. – Jao, pa ja ne znam kako se ti zoveš! - O lijepo od tebe što si zamijetio da si još ne znamo imena, pa eto da ja započnem, moje ime je Gabriela. - Predivno ime nosiš kao i ljepotu svoju, duša ti je poput anđela tog koji imenom tim se je nazvao. Moje ime je Damjan. - Jao Damjane, ponašaš se doista kao lik iz knjige zar si uvijek takav? - Onakav sam, kakvoga me ti vidiš. – približio se je usnama njezinom vratu, poljubio ga i mazio. Njihova tijela srušila su se na mekani '' čupavac'' ( vrsta tepiha izuzetno mekan i debeo). Odjeća je klizila s njihovih tijela lakše nego one kapljice znoja. Svijetlo svijeća odavalo je prelijepe crte njezinoga divnoga tijela dok je on, savršeno nježno postupao s njim. Usne im se nisu razdvajale, raširio je polagano rukom njezine meke, glatke noge. Puzio vršcima prstiju prema njezinim bedrima, osjetio je kako se njezino tijelo pod njim grči od užitka, osjetio je da uživa u tim dodirima. Spuštao se je usnama niz njezin vrat, ljubio ga, išao sve niže i niže. Dolazio je do onoga dijela tijela koji je obožavao, njezine predivne bijele grudi. Dok je ona ruka i dalje lutala njezinim bedrima, u drugoj je bio taj predivni dio njezinog tijela, njezine grudi pod njegovom rukom i usnicama. Znao je pronaći mjestu u njezinoj palači, gdje je bio najveći dragulj. Stenjala je pod njegovim rukama, vrištala je i grebala njegova leđa. Povukao je svoju kosu polagano njezinom kožom u spuštao se je niže do njezine palače, do palače užitka. Znao je da je u njegovim ustima ključ riznici njezinoga orgazma, znao je da je G točka za njega mali korak, mogao je puno više jer sve što joj je radio, radio je onako kako je znao da je najbolje. Pomicanje jezika, stisak njegovih noktiju u njezinim bedrima, krv na bijelom tepihu ispod njihovih tijela. S leđa njegovih i usana, osjetio je krv iz njezinih bedara. Vrištala je a u vrištanju osjetio se je užitak, slatka bol koju joj je davao. Lizao je krv s njezinih bedara nakon što je njegovu glavu odmaknula od dragulja orgazma. Uhvatila ga je nemilosrdno za kosu, povukla njegovu glavu k svojoj, poljubila ga i šapnula mu na uho: '' gdje je krevet?'' Odveo ju je u sobu, srušila ga je na krevet. Otišla je na sekundu do svoje torbe, vratila se je s lisicama u ruci. Vezala je njegove ruke za krevet, gledala ga je tako prokleto hladno, budila je glad za njom u njemu. Bio je vezan a iznad njega bila je ta predivna diva, uzela je svijeće i lijevala polagano vosak po njegovim prsima. Kako se ne bi usredotočio na vrući vosak na koži, njegov pun krvi razbojnik palača bio je sada žrtva njezinih doslovno vampirskih usana. Tjerala ga je da stenje, maknula je svijeću na pod. Stavila je svoje ruke na vosak koji se je već stvrdnuo na njegovoj koži. zarezala je noktom po njemu. Ovaj puta, ona je njemu ljubila vrat, njezini ugrizi nisu bili nježni kao njegovi. Osjetio je kao da je u krevetu s božicom, uvijek je on bio taj koji je dominirao, sada se je tu narušilo. Izazivala ga je, stavljala je svoje grudi blizu njegovih usana, tik do njih nije mu ih davala u potpunosti, znala je da će ga izludjeti. Zarila je nokte u njegova prsa, povlačila je polagano dok su crvene crte krvi ostajale na njegovoj bijeloj koži. osjetio je kako je u jednom trenutku bio u njoj. More između njezinih nogu, zaronio je u njega. Ona je ljubila njegove rane, lizala iz i nadraživala. Kako se je pomicala tako su dijelili more njezino, slijevalo se niz njegova bedra. Znoj i krv, to su dijelili te noći u toj postelji. Užitak je odisao sobom u kojoj su oni bili te noći, bogovi su im zavidjeli jer ovakav seks ni bogovi ne mogu osjetiti. Duboko u njoj i duboko u njemu, onaj kraj, finalno najjači orgazam. Osjetili su ga jedan za drugim, klonuli su. Odvezala je njegove ruke a on ju je zagrlio. Nisu se pokrili, nisu nizašto marili. Zagrlili su se i ubrzo zaspali. Otvorio je oči, probudilo ga je podnevno nedjeljno sunce. Krevet je bio prazan, a jedini dokaz da je ona bila tu bili su ožiljci na njegovim prsima i ona svijeća što je ostala pokraj kreveta. Pogledao je jastuk, a na njemu je bila poruka: hvala za ovo iskustvo koje smo podijelili, nadam se da ćeš i ti sjećanje na mene u život ponijeti. Ako me ikada opet poželiš, znaš gdje ćeš me pronaći. S poštovanjem, Gabriela. Oči mu se napuniše suzama, nije vjerovao svojim očima. Žena koja je radila isto što i on, žena koja je samo uživala u seksu bez ljubavi i bez emocija. Prva suza nakon dugog vremena obrazom mu je skliznula, htio je imati je opet no ona je bila diva koja je sama odlučila dali će je imati ili ne. Shvatio je sve, jer i sam je takav bio prije nje, ona ga je samo iskušavala da vidi dali je dovoljno dobro zagrizao, zato ga je odbijala.. Osjetio je kako je iskorišten, žena ga je slomila, sada kada je nakon dugog vremena opet osjetio da neku želi više od jedne noći, ona to nije osjetila prema njemu. Nastavit će se…  Evo, nastavio sam ovo ali ni ovaj puta nije do kraja zato jer je stvarno previše tog u glavi moram dovršiti u glavi prvo da b tu na blogu a i nitko ne bi pročitao kada je tako dugačko. Evo još samo da štafetu napravim koju mi je dala beta i gotovo za ovaj put. ŠTAFETA Dakle, pet rečenica o meni. 1. volim hoti 2. najviše volim hoti 3. najviše na svijetu volim hoti 4. obožavam hoti 5. dao bi život za hoti hehe baš sam mislio ostaviti to al ajd – ajd evo vam pet raznolikih: 1. Obožavam općenito ženski rod no najviše obožavam svoju ljubav i ne bi je ni za jednu curu mijenjao, dakle HOTI. :) 2. Glazba i ljubav. Ništa u mome životu nije važnije od toga, zapravo to i je moj život. 3. Mrzim globalizaciju, masu ljudi istih razmišljanja, robote koji uništavaju svijet. 4. Želim se samo maknuti od sve prljavštine svijeta, povući se nekuda s voljenom i ne gledati svijet koji se raspada. 5. Nedostaju mi stari prijatelji koje sam davno izgubio, želim ih natrag ali nikada ih neću više vidjeti.. I još: Ljeto ili zima - zima Toplo ili hladno – hladno Crno ili rozo – crno Narodnjaci ili metal - metal Motor ili auto – auto Evo, štafetu dajem : Lust, dying i wild child. To bi bilo to Goth up  |
20.05.2007., nedjelja
Black rose dying
|
Zašto me nije bilo vani jučer, sorry svi s kojima sam se dogovorio. Eto da vam se opravdam što me nije bilo sinoć vani.. Ja sam bio kod Launeka ( prijatelji znaju tko je on) bez namjere napit se. I dobro, sve je bilo ok nisam bio pijan malo smo pili no izgleda da mi se obilo o glavu što sam pio na prazan želudac. Dakle sve je bilo u redu dok se u pol 2 nisam probudio u svojoj sobi.. Sve crno. Kaže stara da sam došao doma mrtav pijan u šest poslije podne.. Nije mi jasno što se dogodilo, zbunjen sam… Pio sam sve je bilo u redu ono malo sam bio smušen i znam da se suzdržavam da se ne napijem a što se je sada dogodilo.. Ne sjećam se.. U biti, dugo nisam bio pijan i naravno i dalje smanjujem koliko pijem samo što će do onda vjerojatno se ponoviti ovo.. No eto, znao sam da će samokontrola dok je ne uspijem ojačati kad-tad popustiti malo. No dobro, ne da mi se o alkoholu :D Idemo mi pisati post, ovo je bilo tek toliko, informativno za ekipicu moju. Joj da i sorry sirovi što nismo istukli one likove od onog lika. Budemo ih kad ih vidimo.. Stvarno mi je žao. Ruža naše ljubavi Ako odeš od mene Ne ostavljaj trag svoj Ne želim za ljubav tvoju bol Bolje ubi me nego rani Jer što će mi rane Bez tebe da ih zaviješ. Vrijeme me promijenilo Oduzelo moje nevine osmijehe Učinilo moje suze krvavima Vrijeme me učinilo bolnom metaforom života Ja sam samo metafora za odvratnu bol I vjeru u ljubav I da odeš bilo kuda Pratit će te moja ljubav. Primi u ruke bijele crnu ružu, ljubavi Primi u bijele prste krvavo trnje ruže Osjetiš li kako moje srce u kapljici krvi puže Moli te crno srce moje Da ga dodirnu bijele ruke tvoje Okruni nam trnjem ljubavi Ne daj ikome da nas razdvoji.  Utopljen Utopljen sam u svojim osjećajima Mislim na tebe i nadam se Da isto to radiš i ti Srce anđela bez tebe je tužna elegija Ona tužna bol u očima! Bez tebe sam izgubljena ptica Letim iznad oblaka Tražim dodir tvojih usana. Padam slomljen u svojim snovima Budim se uplakanih očiju Nadam se da sve je samo san Jer u snovima kada odlaziš od mene ti U snovima srce mi se da slomiti Ja te nikada ne želim izgubiti. Neću više suzama se buditi Ja sam žrtva ljubavi I obožavam se tako nazvati Ja sam tobom opsjednut I zato glavu svoju ponosno mogu uzdignut.  Za samo tjedan dana voljena, bit će opet tvoje lice u mojim rukama, tvoje usne na mojima.. Još samo prokletih sedam dana moram brojati. Jedva čekam da te opet vidim. Osjećam u srcu već, bit ću sretniji od ikoga. Najsretnije sam biće kada sam uz tebe, najsretniji sam kada si ti uz mene. Volim te neizmjerno, nadam se da ćeš jednog dana spoznati moju ljubav. Kao i ja tvoju. Vjerujem da ne bi nikada napisao post koji je sjeban da si stalno uz mene.. No ne možemo, ne još. A možda treba još samo malo. Ovaj post je stvarno čudan, idem sada napisati priču opet neku i to će biti post opet.. ili još jedan u ne objavljenima.. budemo vidjeli, Hoti dušo, neizmjerno te volim. Nadam se svakom ponovnom susretu tvojih usana, očiju, svih vrsti tvojih dodira. Obožavam te anđele moj, moja najdraža.  Držala je glavu na njegovim prsima, miris za nju najboljeg seksa još je bio na njihovoj koži, za njega je to bila još samo jedna divna žena. On je bio još samo jedan od onih koji se nisu mogli zadržati uz jednu ženu. Obožavao je njihove mirise, okuse i kožu. Znao je upravljati njihovim morem emocija, od onih najljepših do onih najintimnijih. Svaka žena u krevetu s njim doživjela bi najbolju noć u životu, otkrivao bi im sve točke užitka za koje ni sam nisu znale da postoje. Njegova pojava bila je kao G točka svakoj ženi, sve dok jednog dana kao i uvijek nije naišao na nekoga jačeg od samoga sebe. Bila je to još jedna noć, lijepa i ugodna. Uredio je svoje oči, lice, kosu. Uzeo svoju kožnu odjeću i krenuo u osvajanje. Bio je crn kao i noć, samo bijelo lice odavalo ga je da nije dio nje. Sjedio je gospodski na stolici u noćnom klubu. Mrežasti rukav njegove kožne majice elegantno se je povukao po stolu i obgrlio čašu kao i njegove usne rub nje same. Gledao je u carstvo lijepih žena oko njega, no jedna posebno lijepa zapala mu je za oko. Plava duga kosa spuštala se je preko polovice njezinih leđa. U zanosu njene ljepote prolio je čašu vina po stolu, ustao se je i krenuo prema njoj. Došao je do nje i svojim nježnim dubokim glasom gotovo šapatom rekao : '' mlada lijepa damo, uzrok ste prolivene čaše vina na mome stolu''. Okrenula se je, kosa joj se lepršavo micala polagano s lica, pogledala ga je svojim divnim očima ravno u njegove, lijepo lice rumenih obraza pomicalo se kao i njezine tanke usne dok ga je upitala : - tko si ti? - Ja sam jedan od onih zaslijepljenih tvojom ljepotom noćas. Srce u grudima zakucalo joj je brže, gledala je u njegove oči i vidjela je da su je gladne, vidjela je da je gladan nje. - vrlo lijepe riječi govoriš, gdje si to naučio? - Naučila me je tvoja ljepota ove noći, kada sam u svoj ovoj tami među svim ljudima vidio sjajne zvijezde na tvojem licu. - Molim te, prekini s time što god pokušavao, nisi moj tip. Stavio je ruku na njeno lice, osjetio je da drhti pod njegovim dodirom, polagano je povukao noktom po njezinoj koži ne bolno tek toliko da osjeti žalac njegova divljenja njenoj ljepoti. - drhti ti tijelo pod mojim dodirima kao slabašno jesenje lišće na povjetarcima. Tvoj sam tip kao i list drvetu, ne odbijaj me od sebe. - Ti si prokleti čudak, ponašaš se kao.. - Kao netko iz tvojih snova, dečko kakvoga si cijeli život čekala? Ili je netko bio okrutan i ubio ti vjeru u ljubav, pa se sada bojiš ovih emocija? Oči su joj se navlažile suzama, nije znala što da učini, dali da ga zagrli ili ošamari, da pobjegne od njega ili da nikada ne ode od njega, osvojio ju je ali ona to nije htjela prihvatiti. - ti, ti stvarno znaš u srce doprijeti zar ne? Kolikima si to već učinio, koliko si ih slomio? - Nisam nikada dami srce slomio, učinio sam da upozna svaku točku užitka koju žena može upoznati. - Zvučiš tako umišljeno i puno sebe, lik, ovo je smiješno, 21 je stoljeće zvučiš kao neki lik iz knjige. - Možda zato jer uzor moj je knjige lik, romantika nikada ne umire zar ne? - O da, umire, umrla je odavno. Privukao je njezino tijelo k sebi, bez otpora, poljubila ga je. Ljubio je nježno njezine usne, pazio je kao da će ih povrijediti snažnijim poljupcima. Primio ju je za ruku, izašli su iz kluba. Odveo ju je u park, sjeli su na klupu, njihove se usne nisu razdvajale. Nastavit će se. …  |
16.05.2007., srijeda
Sea of emotions
|
I m searcher in the night She is my past and my future and i m for always searcher searcher for her name in the black cold night searcher for her smell in my past i can't hold on my pain without her smile without her, let me die. In the coldest night than ice i was thinking what's price to see her beauty eyes in all this cold nights. I m searcher in black cold night looking for her tiny smile or just her softly touch i love her so much falling in love with her is like a poison on lips drugs in veins and last one kiss all the beauty god lay in my love with her i wanna die.  Eto i moj pokušaj da napišem pjesmu na engleskom… Pjesma je naravno kao i sve, napisana samo za nju. Ne, ja više jednostavno ovaj život ne mogu zamisliti bez nje.. Mislim na nju dok ne zaspim, mislim na nju otkad se probudim. Nedostaje mi, jedini je dašak sreće koji ulazi u truloga mene. Jedino je svijetlo koje probija debelu i hladnu, staru tamu u meni. Ona je kao savršena osoba mojih snova, savršena osoba svakoga tko želi zauvijek poznavati iskrenu i pravu ljubav. Njezin um.. Tako savršeno mračan, tako savršeno poseban, jedinstven na jedinstven način i da bi to opisao trebao bi jedinstvene riječi koje bi bile stvorene samo za njezin opis s svojim jedinstvenim najljepšim značenjem. Uvijek me zanima kada čita moje postove, dali to rezultira nekim vidljivim dokazom na njezinom licu. Uvijek me zanima što ona onda misli i kako se osjeća.. Bojim se izgubiti je, bojim se ostati jednoga dana bez nje.  She's all i need all the songs, all the tears i make falling in my own dead world that i hate all my fears and bleeding wounds make my heart writing songs songs about the memories that i hate and my old dead fate in life of sorrow and pain what they create... in the time without light in my life i was found her eyes like on midnight sky stars they never dies and i following eyes crowned with night on her pretty deadly face seems like perfect place for this two stars called her eyes. Relax from world with her she's like my cure only she is a drugs i need for her i m greed in her is angel seed she's all what i need.  Možda moja krv nikada više neće niz ruke poteći. Možda će doista život prema meni dobar postati.. Postao je time što dao mi je nju. Dao mi je božicu za koju se ni molio nisam jer takvu divnu nisam zamisliti mogao. Suze u mojim očima.. Svake noći.. skoro svaki dan.. Ako se to promijeni, tko sam ja? Bol u prsima i tuga što razara, tko sam ja da vladam svojim emocijama. Mi nismo gospodari našim srcima, mi možemo vladati tuđima. Nitko ne može vladati svojim emocijama. Ne mogu ni ja.. Moje srce tako je jako voli, moje je srce tako jako treba.. Trebam je.. Trebam najviše na svijetu. Gdje se je izgubio mjesec prošle noći, tražio sam ga.. Da u sjeni svoje ruke na zidu uz sjene tihe, muke svoje ruke pišem njeno ime.. Da sa mnom miluje jastuk pokraj moga lica dok zamišljam da je meka tkanina njezina usnica. Mjesec mi je sinoć okrenuo leđa kao i u glavi i u meni bila je samo sjena, samo mrak i tišina… Koliko boli u meni ima. Isplakao sam svaki strah i sve suze, isplakao sam sva sjećanja i emocije… Ostao sam samo izmoren nakon svega toga, sjetio se da još imam anđela svoga.. Mislio sam i dalje na nju, mislio sam na nju dok mi se oči nisu sklopile.. Bez nje bolje bi da su zauvijek sklopljene nego da ovaj svijet bez nje gledaju otklopljene.  Don't leave me forgotten hopes and dreams you bring me back this all my times in depression deep dark you make me smile on that you, all what my heart want but pain is still here so don't... don't leave me baby this hell what we live is only my dream in this hell what we call world i found my angel, my rose without torn so don't leave me baby join me in world of love industry and pain, nothing left of that just love what we make desire what we share, there's nothing fake only true immortal love our love, never die.  Osjećam strašnu potrebu da se uništim… Osjetim onu neku potrebu da se uništavam i uživam gledajući se kako propadam.. ali bojim se jer znam da bi vjerojatno uz mene krenula i ti. Ne, ne znam u čemu je problem… Ne znam što se je točno dogodilo ali bol neka, miriši na staru a pravi ranu novu, otvara stare.. ubija me.. a ja ne znam uzrok njen.. Sanjarim.. ulazite upravo u moju maštu: Oko mene je puno drveća, sva su prozirna od leda su stvorena. Pada gusti snijeg a ja stojim u sredini tog, stojim i osjetim hladnoću pahulja koje mi se tope na koži. Vjetar svira kroz staklene šume, ledene, sleđene predivne. Ruke su mi bijele a ožiljci se vide jače nego inače od hladnoće. Osjetim kako se polagano ledim od otopljenih pahulja na svojoj koži.. Klečim u dubokom snijegu.. oko mene i dalje snijeg. Nemam majicu a on i dalje pada po meni. Tresem se od hladnoće iako je zapravo ne osjećam, ništa od ovoga.. što upravo vidim zapravo ne vidim. Iz snijega vadim lijepi bodež, režem žile a krv se ledi.. Zatvaram oči, vjetar na mene ponese veliki val snijega… onaj koji je već pao opet je poletio a onaj koji je letio brže je pao. Otvorio sam oči, bio sam na krevetu od leda. Oko mene ništa nije bilo osim beskrajno lijepoga kristalnog leda. Svuda uokolo bile su ledene ruže. Imale su ledene latice i ledeno trnje. Divno, lijepo trnje. Vezan sam za krevet bio, i dalje. Sleđenih okova oko ruke, krv je curila u njih. Punila je krevet krvlju.. Bio sam blijed, plakao sam i osjetio kako se hladi rana i moje tijelo.. Osjetio sam kako umirem, plakao sam i u plaču se nasmijao… Mislio sam odjednom drugačije.. vidio sam se kako sjedim na hladnoj mračnoj ulici uz neki kontejner.. uzeo sam nož i prerezao svoje žile.. umro sam.. pronašli su me kako sam mrtav ujutro ležao na podu uz svoje pjesme, isprana donekle olovka kišom što je sinoć padala.. Opet, promijenilo mi se razmišljanje.. Vidio sam se na groblju… imao sam pištolj u ruci.. mrak oko mene.. pjevaju sove.. niska makla.. pištolj u ustima.. suze su mi curile.. Tresao sam se… plakao, jecao.. opalio… Prestao sam o tome razmišljati, kada sam se sjetio da ona postoji… Zato si ljubavi posebna, daješ mi razlog živjeti.  |
15.05.2007., utorak
An angel funeral
|
Krv je moja tamnija od drugih. Gotovo crna.. Možda zato jer je takvo moje srce i moja duša. Suze moje, crne su nekada, kao što sam i ja sam crn iznutra. Ruke su mi nekada krvave jer onda gledam tekućinu koja me tjera da živim. Još jedan dan bez rajskoga dodira, umirem iznutra. Plačem kao što je kiša sada padala, samo ne znam kada ću ja prestati. Padala je kiša, bio sam na prozoru. Predivno nevrijeme… Nosilo je kišu i led, guste im valove.. Pružio sam svoje golo tijelo kroz prozor i dopustio ledu i kiši da se razbija o mene. Hladno, lijepo, moćno, nježno.. Kuče su nestajale u prašini što je dizao vjetar, kiša je činila sve to maglovitijim.. miris koji su nosili bio je tako lijep.. Sve su boje postale tamnije… zavladao je mrak unutar moje sobe. Uživao sam dok je trajalo, no sve što je bilo lijepo prekratko je trajalo.  Kako divnog li poznatog mirisa, osjećaj koji zove se depresija… odiše smrću.. miris smrti, moj stari prijatelj, opet u mojim nosnicama.. Umirem iznutra, osjetim bol.. Sjećanje proganja, ubija.. Trga dušu, uništava. Pogreb mračnog anđela.. Nije sve tako lako, moj osmijeh, moja sreća… Stari osjećaj, potreba za onima lošima.. postupci kojima udaljavam ljude od sebe.. Pomažem svojim bolima, da izađu na površinu.. krvari mi meso, razderana mi koža.. Sjećam se kada svaki dan je bio gori nego danas, no to ne daje snagu da ga prebolim.. S njim se borim da preživim. Teško sam glavu pomaknuo, oči napola otvorio. Suze su se niz lice i dalje slijevale… depresijo moja, prijatelju stari.. Dobrodošla natrag u mojoj glavi..  Rekao sam danas jednom već.. Nikada ne znamo kakvi su glumci iza zastora… Glume komediju a žive tragediju.. Nikada neće mnogi saznati kakav sam ja.. ne oni s kojima provodim svaki dan.. Ovaj tekst zato je tu da neki ljudi upoznaju moju pravu osobu.. Sva ta rima, nije namjerna toliko.. već mi se život čini kao elegija… svaki pjesnik svojoj pjesmi zna kraj.. tako i svi pa tako i ja.. Život je tužna pjesma, elegija..  Možda sunce više nikada neće sjati. Zrake nikada probiti crnilo na nebu.. tako veliki crni oblak iznad moga prozora, možda će zauvijek tama vladati ovim krajevima. Polako sve se bilje sušiti, ljudi se bez njega ugušiti.. Možda samo mrtva pusta polja ostanu… kao rane u mome sjećanju nikada ne prestanu. Teška mi je gledati, oči moje kao da slike gleda u okviru od trnja. Svaka slika je samo tama, svaka tamo samo jedna više rana. Sunce je nestalo, nikada ga nisam ni trebao. Oduvijek sam tami težio oduvijek me ona privlačila. I ljubav je u tami ljepša kao i smrt. Tama je sve što ostalo mi je.. i kao sjećanje bolno i kao budućnost moja jedina solucija. Ne želim biti ono što nisam stoga neću… Mračna sam osoba, ne sramim se toga. Uništen sam tuđim riječima i djelima, drži me na životu ona. Znaju svi moji prijatelji da me ne bi imali da nema nje, sada bio bi u čistoj tami u smrti.. smrt je ljepota koja se čuva za kraj..  Depresija.. ona ista kao nekada.. ubija opet, rastrgala me iznutra. Odbijam se uništavati, odbijam opet klonuti.. no zašto sam na koljenima? Ne dam se pokoriti, nisam još jedan koji će se tako lako predati… Zašto osjećam da nisam dovoljno jak da bi se mogao boriti? Ja sam izgubio krila kojima sam letio, izgubio sam masku kojom sam lagao.. Sada moje lice u ogledalo kada gledam.. Sve bi dao da ne gledam.. Izopačen sam, ono što sam bio nekada.. nikada nije umrlo samo sam to loše od sebe sakrio.. Iskopao sam zlobu staru, staru agoniju i staru bol.. opet me udarila, izdržao sam i znam da mogu još.. no što jednoga dana kada ne budem mogao izdržati, kada se budem morao predati, odustati.. onda ću svoju konačnu ljepotu smrt iskusiti..  ....an angel funeral... |
14.05.2007., ponedjeljak
Listen to your heart
|
Žrtva života Žrtva sam svoga života Koji vodi me u kraj Svaku noć i svaki dan Dok sam suncem ili mjesecom obasjan Glavom mi se motaš samo ti Ti, ili smrti se predati. More suza na licu mi se slijeva Kletva za kletvom poput munje na nebu sijeva Dok mjesec srebrom krasi suze moje Ja dozivam ime tvoje Nadam se da u sjeni mjeseca si ti Moj život, moja ljubavi. Žrtva sam života koji osudio me je Patiti i biti bez tebe Dok vrijeme svoje ne kaže Dok me more tuge ne dovede do plaže Na plaži na kojoj ćemo sresti se mi Na kojoj će sve moje žrtve nestati A ti i ja ljubavi U moru s mjesecom ćemo se kupati. Smrt je moja sada samo sudbina daleka Ona koju ne želim i ona koja me čeka Čeka da me pokosi kao što kosom se žito kosi Da me ubije dok me zadnje jutro rosi Zadnji otkucaj moga srca i miris u tvojoj kosi Neka moju dušu u vječnu smrt nosi. Evo ovo je isto bila štafeta koju sam dobio od Poison soul.. motivi su bili: žrtva, ti, more, mjesec, smrt… Dalje štafetu dajem : Azy In the shadows  Eto kao što rekoh… Lijepo je stvarno od vas što volite moj blog, drago mi je zbog toga.. Obrišem li ga… Moralo je tako biti, ako nastavim pisati ništa novo na njemu neće biti. Uvijek je sve isto, sve po starom.. Razlog zašto želim prestati pisati blog možda ni ne možete shvatiti, bit je u tome da sam mogao pisati ''dobro'' kada sam bio depresivan i razoren. Sada sam više – manje dobro.. Pa ne vidim bit svoga bloga više.. Jedino što bi mogao je posvetiti cijeli blog hoti, ili kako sam mislio prestati pisati išta osim priča i pjesama na blog. Ovo što ovako pišem je dosadno kao i ovo sada, tako da vi dolazite na moj blog pa dok je na netu na netu je i ja ga pišem, ako ga obrišem vidjet ćete to i napravit ću neki veliki post za zadnji.. Sada pošto nemam inspiracije dat ću vam jednu glupu priču koju sam nedavno pisao ali je nisam objavio.. Do sada ju je vidjela samo hoti. Pozdrav.  Najviše u životu mrzio sam dan kada je bilo Valentinovo. Gledao sam ulicom zaljubljene kako bi se smijali, a ja bi bio sam i koračao napušten po ulici, sudarao se u njihova ramena. Suze su mi se davno sledile u srcu, nikada nisu izašle van. I bilo mi je tako hladno, kada gledao sam njihovu toplinu. I tama u mojim očima bila je mračnija nego njihova noć, moje oči nisu plakale suze kao njihove, moje srce je plakalo a sige ledene su ga probile. Sledile ga i ono je prestalo kucati. Moje srce uništeno, nikada nije voljelo. Nikada voljeno nije bilo, nikada ugrijano. Držao sam se dalje od osmijeha oko mene, sudarao leđa s zidom, pao na koljena. Pokraj mene ruža odbačena bila je, uzeo sam je u svoje ruke. Gledao je kako umire, zamišljao njene muke. Ona je tako lijepa bila i nisam htio da umre a da ljepota njezina iskorištena ne bude, i znao sam da zaslužuje bolje. Ruža koja na rukama umirala mi je. Trčao sam taj daj Valentinova pokušavao naći mjesto gdje pripada ruža ova. Uzeo sam je uz sebe i otišao do jezera gdje sam sjedio, u bocu s vodom je stavio i svojom gitarom polako je uspavljivao. Znao sam da umire ruža ta, Valentinovoga dana. Dalje od mene kada glavu sam okrenuo bila je djevojka, predivne kose i obraza. Ustao sam se i uzeo ružu u ruke, došao do nje, pogledao oči divne zelene kako su predivne kao nepregledna livada. Sretno Valentinovo – rekao sam joj i uručio ružu koja je bila predivna, baš kao i ona. Primila ju je, zbunjena gledala me. Pitala me: zašto je daješ meni? Nisam znao što rekao bi, rekao sam ono što mislio sam si. - zato jer lijepa je kao i ti. Vrijeme je prolazilo kako je ona od dana tog postala dio života mog. Svako Valentinovo gledali bi ružu suhu, kako i dalje širi ljepotu. Sreća naša bila je poput jezera i livade. Ona za moje oči rekla je da su kao jezero a ja za njene kao livada. Zajedno tvorili smo raj, raj koji imali smo samo mi, kada bi se nježno poljubili. Držao sam je blizu sebe noćima, kada noć je bila hladna kako grijao bi je, ponekad i samo iz želje, želje da ne ispustim tijelo njene iz naručja svoga, da se uvjerim da je tu i samo moja. Izgubili smo se daleko od svijeta, u svome smo živjeli i u njega nikoga nismo puštali. Tamu smo za noćna maženja ostavili, svijeće da osvijetle nas jer u svijetu našemu ne trebaju slike, sve je samo vizija stvorena od osjećaja, samo su potrebna srca dva kao temelj i kao život koji su podijelila. Hladno je postalo jedne noći, i držao sam je čvršće nego ikada. Bila je to zimska noć, puna snijega i magle. Padao je snijeg po nama, a mi poput dvije crne vrane u snijegu bijelome, stope smo u vjetar ostavili. Zadnji dan, zadnja noć naše sreće i ljubavi, zadnji put da smo se poljubili, bilo je te noći. Ovaj puta uzela je previše, uzela je previše sredstva koje vodilo nas je tamo gdje nam je najbolje. Pala je mrtva pored mene. Ubilo ju je ono što činilo nas je, sretnima, dovoljno jake da se odupremo ljudima. Ono što u krvi nam je trebalo biti, kako bi se od svijeta mogli skriti. Zadnja je bila noć ta, okružio sam njezino tijelo laticama ruža, gledao kako snijeg ga pokrivao. A suze moje ovaj puta niz lice klizile su i ledile se. Ostao je samo sleđen trag gdje su bile, nekada kao sige na mojim očima. Valentinova je bila noć ta, kada sam odlučio da mi je posljednja. Pokraj njenoga groba, kada sam plakao kao nikada. Gledao sam spomenik njen, grlio ga i zadnji puta ljubio, pokuša sam ostati jak, trudio sam se. Ali to je bila zadnja noć za mene. Uzeo sam nož kako bi bio pored nje, smrvio ljepotu suhe ruže, rasu je na grob njen, nožem okončao sve. Iz vrata moga krv je potekla, zadnje što sam gledao, gledam, bila je slika što skrivala je.. Skrivala čarobnu moć.. Njezinoga osmijeha.  I evo jedna slika baš mi je cool od subote...  |
13.05.2007., nedjelja
Once more, for you my love
|
Iako polako prestajem pisati blog, nekako mi se ne da više pisati, osjetio sam potrebu da napišem post za svoju voljenu. Imao sam jedan post koji nisam htio postati, možda ga i postam jednom ali to će biti samo zato jer više ne mogu pisati kao prije, dao sam sve što sam mogao, ostalo je samo ponavljanje samoga sebe. A ja, ja se ne volim ponavljati. Dobro dosta s sranjima, mrzim kada mi post napuni 90% sranja, krećem ja s postom svojim. Vrijeme ne samo da sporo teče i da me sporo dovodi do nje, ono mi još uz teško iščekivanje tog trenutka u susret donosi probleme koji me dodatno sjebu, oni problemi koji me natjeraju na povlačenje svojoj sobi, samome sebi. Jer nema nje da bude uz mene, ostale ne želim uz sebe. Pokušavam shvatiti tko mi je pravi prijatelj jer sve se je polagano počelo rušiti, padaju maske s lica mnogima, pitam se… Zar je to ono što sam ja godinama zvao prijatelj.. Ah, nije ništa novo, to su samo prijatelji… Tolike imam, tolikima ne vjerujem, ja vjerujem samo njoj, moja voljena. Nedostaje mi sve više, kada nekoga toliko voliš malo je vidjeti ga 4 dana u mjesec dana.. Puno je čekati 2 tjedna, čekati 2 tjedna a bit ću s njom 1 dan.. To je tako prokleto malo.. Ljubavi moja, ti meni tako jako nedostaješ, pokušavam ti to reći ali ne uspijevam, meni treba više od riječi da ti to kažem. Meni trebaš ti, da ti to pokažem. Znaš da te volim ljubavi, znam da znaš, ali meni to nije dovoljno, ja želim dokazivati i pokazivati ljubav, kako tvoja vjera u nju nikada ne bi bila upitna. Volim te, volim, volim i volim, volim najviše na svijetu, a svijet je velik, volim te najviše u univerzumu a on, on je beskrajan. Kao i moja ljubav prema tebi.  Rekao sam ti ljubavi, meni je sve izgubilo smisao. Jedini smisao si mi ti, sve mi je dosadno i ništa mi se ne radi ako nije za tebe ili s tobom, jednostavno si ti sve što ja želim, trebam, volim.. Moj slatkiš, moja božica, moja ljubav, dama, moj san, beskrajan. Volim te svim srcem svojim. Pjesmama ti ljubav mogu možda pokazati bolje nego ovako riječima.. Probat ću: Kada dođe moje vrijeme malena Ja još sanjam Da ti si tu Ja još osjetim Tvoj miris u zraku Ja se bojim Da ne izgubim te Ja trebam, trebam te Strah me je ljubavi, u zemlji sjena bez tebe šetati I zato milom te daj mi ruku svoju Daj mi je i ne puštaj me Ne želim bez tebe nikada otići Ne čini me tužnim ne prazni me Jer znam da ti si, ti si jedina koja puni me. Puniš me svojom ljubavi Kao što se voda prelijeva u bocu Prima oblik njezin i budu jedno Tako osjećam se i ja Nakon svakog tvog dodira. Kada dođe vrijeme moje ljubavi kada odem iz sunca Ne boj se i ne plači Ne budi tužna jer bio sam najsretniji smrtnik I ostani živa za nas Čuvaj naše sjećanje Ne daj da netko nas razdvoji u mislima. Kada moje vrijeme dođe malena Kada na nebu rasije se duga šarena Gledaj u nju znaj da šaljem ti je ja Nakon svih suza što nebo je isplakalo Sunce sam ja koje smiješi ti se da vidiš da sam tu Da sam tu i grijem te kao nekada Svojim rukama.. Rupa moga srca Tvoj miris osjetim Udišem ga svim plućima Tvoj miris voljena Još je na mojim usnama A ti nisi blizu mi Da zagrliš me Trebam te da poljubiš usne moje Da otjeraš mrak od mene Trebam te ljubavi Blizu sebe Ne mogu ja bez tebe voljena Ovo je gore od najgoreg sna Ne osjećam se zaštićenim od svijeta Jer to osjetim samo kada uz mene si ti Jer onda postojimo samo mi Polako kako oblaci se spuštaju Kiša ispire moje prozore Sve postaje hladnije A meni je hladno cijelo vrijeme malena Jer ne mogu, ne mogu do tvoga srca. Unutar mene rodilo se iz pepela Zemlja zvana svijet naš U kojemu smo mi Tamo gdje nema prokletoga zla Tamo gdje toplo je I srca naša crvena su Ne crna i tužna kao nekada Ti si moj miris najslađi Osjetim ga svakoga jutra kada budim se Srce sjeća ga se I šalje mi da osjetim ga Da dan bude ljepši i da znam Da još osjećam I osjećat ću zauvijek Ako uz mene budeš ti Osjećati miris tvoj i ljubav Ljubav koju dijelimo Ljubav za koju živimo Postojimo.. Postojim samo zbog tvoje ljubavi Osjetim samo nju I miris tvoj u zraku Udišem miris tvoj, slušam ljubav tvoju Kako u prsima mi kuca Udišem sjećanje na tebe Budim ga Miris tvoj u dubokoj rubi bez dna Rupa moga srca. I eto, ja smatram da je ovo jako loše i da stvarno više ne mogu pisati kao prije. Nitko ne može pisati zauvijek.. Pa ne mogu ni ja. Sve što bi vam mogao pisati je kako je volim i kako mi nedostaje, to je ujedno sve što se događa u mome životu. Samo želim biti uz nju što više. Svi moji planovi u životu vode me do nje, sve što radim, radim zbog nje. Slušam prijatelja koji je prestao piti, pijem manje, ne mogu prestati odjednom imao je pravo. Ovako je mnogo lakše. Nisam bio pijan ni sinoć, bio sam pripit. Zvao sam svoju voljenu ali glupi mobitel mi krepao.. Zvao sam je kada sam došao doma ali očito sam zaspao… Ah, u biti život ide na bolje, ja to osjetim i znam da će biti sve ok s vremenom.. samo ako ona bude uz mene.. Ti, ja i ljubav naša Ja, ja želim biti jedan od rijetkih Koji iz tame su ustali I na svijetlu svoja krila raširili A ti, ti želim da budeš moja kraljica onda I želim da budeš uz mene ti Ljubavi. Ne obećaj mi nebo Ne obećaj mi ništa beskrajno Ne obećaj mi ništa što nisi ti Samo obećaj da ćeš me voljeti Ja obećavam ti ljubavi Nikada te neću iznevjeriti! Ja, ja sam jedan od onih koji vole Svim srcem Ja, ja ljubavi nikada te ne želim izgubiti Ja nikada ne želim samo sjećanje tvoje ostati Jer s time ne mogu živjeti. Ja, ja ću biti ljubavi anđel tvoj Ako želiš me zadržati drži me Ako ne slomi krila moja I baci me u plamen da izgorim. Ja ljubavi ne želim nikada nestati U tvome srcu ne želim se izgubiti Želim da me držiš tamo čvrsto Kao što tebe čvrsto držim ja Svaki puta sve jače, voljena. Nebo ti ne obećavam Ne obećavam ti ništa ljubavi Samo da ću zauvijek uz tebe biti I da, da ljubav svoju neću kriti Nikada je zanijekati Jer ljubav ta koju dijelimo mi Neuništiva je dok god smo spojeni Ljubavi ti, ti si moja najveća tajna Jer tajim koliko volim te Tajim si jer ne znam kako Da to otkrijem. Sve sam dublje u ljubavi toj Tražim kraj, tražim dno Da znam koliko te volim maksimalno Ali nema kraja i nema dna Što se dovraga događa Ova ljubav koju tonem Najljepše dubine ima Sve dublje i dublje idem Za tu bi ljubav rado da poginem Da dokažem da volim je Kao i tebe Da volim to što spaja nas Voljena, zauvijek ću voljeti te Riječi to govore ti A moje srce obećava Nikada za drugu kucati neće Samo za tebe, od ljubavi i sreće.  I eto, sada sam dobio poruku da nazovem svoju malenu za pol sata. Ljudi, ovaj blog će uskoro biti obrisan, ostavit ću vam sada štafetu… Pisat ću vam zadnji post uskoro i to je to, morao je i taj dan doći kada Blacken više neće biti na blogovima.. Tu imate moj mail, moj msn i icq.. ako želite dodajte me na listu, šaljite mailove.. kada vidim mail odgovoriti ću vam.. To je to.. Volite se, budite sretni, ne dajte se depresiji, seksajte se ( seks je sastavni dio ljubavi a i pomaže oko depresije, ne šalim se).. Uživajte život najbolje kako znate, ja bi preporučio samo ovo: Seks, goth and alcohol.  Zrcalo, lice, tama, krv, pakao.. – Ovo sam dobio kao motiv za štefetu.. Pa evo da se prvo štafete riješim.. Naš pakao Tama polako spušta se nad svijet koji činimo Tama otvara svijetu put u kraj, pakao U tami smo kao djeca odrasli Svoj svijet u tamu naučili bacati Sve oko nas umire Krvave nam ruke I suze koje teku noćima Kada svijet propada Bez milosti, pakao se otvara! Što smo učinili da svijet će nestati Uništili smo sve što ostalo je Od ljepote koju priroda dala nam je. Ljudi svi zgadili su mi se Kada vidio sam što rade Prirodi koja odražava ih Da prežive Zgadili su mi se kada pokazali su što svijet je Uništeni ljudi i svijet taj Sada pakao nekada bio raj. Stao sam pred zrcalo i gledao se I ja sam jedan od njih zar ne.. Ne! Ne želim to Ne želim se čovjekom nazvati Želim umrijeti Svojoj majci prirodi pomoči Nikada joj ne nauditi Što su ljudi učinili Jesu li se ikada u zrcalo pogledali I vidjeli da njihov prokleti osmijeh taj Uništava ovaj raj A iz raja pakao stvaraju Mračna i hladan srca svijetom haraju. Evo, sada ja svoju štafetu trebam dati nekome.. Ovako, dajem je : havenly demonic Imaginary In the shadows Motivi neka vam budu: anđel, groblje, magla, snijeg, vjetar, svijeća. Dajte cure sve od sebe, zanima me baš kako će ovo ispasti. |
08.05.2007., utorak
take my hand just to be my love
|
Otvorio sam jutros oči, pogledao sam svijet kako se budi. Ti si spavala onda ljubavi, nadao sam se da ćeš mene sanjati, zamišljao sam toplo ti lice na jastuku, kosu raščupanu, kako polagano klizi po licu ti. Kozu tvoju kako dodiruje, kao što ja dodirujem ovo ogledalo, hladno je ali glatko. Volim sve što je glatko, volim kožu tvoju, volim glas tvoj.. on ubija bol moju. Ti si spavala malena kada sam ti pjesme pisao jutros, kada se je budila zora. Tvoje lice, u mojim očima.. nikada neće nestati, nikada ishlapiti. Bez tebe bol ljubavi, bez tebe rane i krv, bez tebe pakao na zemlji ne mogu pobijediti. Ti si otjerala sve to od mene, svijetlo tvoje osvijetlilo je put sreći do mene, učinila si da strahovi svi napuste me, da volim kao što nisam kroz godine sve, što postojao sam. Pokušavam ti reći koliko volim te.. ali svaki put kada vidim sliku tvoju, ja znam da nikada dovoljno dobro nisam rekao jer je za tebe. Za tebe ljubavi. Ako ti plačeš najdraža, ja želim plakati s tobom, želim te za ruke držati ako padaš, sve tvoje strahove odbaciti.. za sve godine života kojih ne želiš sjećati, želim ti buduće godine uljepšati. Kada vjetar pleše s tvojom kosom, kada se kosa igra tvojim nosom. I kada moje oči sve to lijepo, upijaju.. ja znam da si ti sve, što sam htio i ne želim to izgubiti. Jako te volim ljubavi, stvarno ti to ne mogu reći, pokušao sam i opet ću, ali nikada dovoljno dobro za tebe. Želim da zajedno pjevamo, da pjevamo o ljubavi koju imamo. Želim s tobom stati na vrh svijeta i vrištati, želim s tobom ljubav uživati, sve boli koje mi do srca dopru želim ubiti.. sada kada, kada zamišljam te, uspavanu u krevetu, kako se tvoje meko lice odmara meni se plače. Plače mi se od ljepote tvoje, od žudnje za tobom što osjeća srce moje. I plačem, plakat ću zauvijek dok s tobom nisam voljena.. ne mogu, ne želim bez tebe ni minutu. Pokušao sam toliko puta nadmašiti sam sebe, pokušao sam napisati nešto ljepše nego inače, nešto što će ti zagrijati srce, nešto što će te ispuniti više, više nego inače. Ne želim nikada da licem tvojim teku suze, ne želim da ikada glas tvoj drhti i jeca.. želim sve godine života koje mi ostaju držati tvoje ruke čvrsto uz moje, želim te držati uz sebe.. ne puštam te i ne mislim. Nikada..  Znam ljubavi date život nije mazio nit te mazi. Znam ljubavi… znam da te život tjera da učiniš stvari koje ne bi htjeli.. ni ti ni ja, ne bi htjeli propadati, ali i dalje. Propadamo. Svijet nas tjera na to, mi ne možemo biti zajedno da se suprotstavimo i zato ljubavi.. zato ti pišem pjesme da znaš da sam tu, zato te tražim u vlastitome snu, samo da držim te dalje od svijeta koji drži nas.. razdvojene.. Ti znaš kako me učiniti sretnim, ti znaš kako moj osmijeh na lice navući. Volim te ljubavi, volim i ne mogu, ne želim, ne znam prestati. Ovo što osjećam čini me osobom kakvom se nisam nikada mogao zamisliti. Sve moje depresije su ishlapjele, sve moje suze su presušile.. sve boli oslabile.. jer imam tebe. Kada te nema voljena, ja pišem tvoje ime u zvijezdama, ja pišem tvoje ime gdje god pogled padne mi.. tražim te, gdje god život me ponese, tražim te u snovima u budućnosti svojoj.. gdje god da odem, tražim te.. jer neizmjerno.. volim te.  Volio bi gledati tvoje lice, kada čitaš ono što ti pišem. Volio bi čuti tvoje srce kako kuca, volio bi znati kako se osjećaš. Želim opet tvoje ruke oko svoga vrata, želim opet tvoju glavu na svojim prsima. Želim tvoje nokte u leđima, zube na vratu. Želim te osjetiti, opet te želim uživati, želim biti uz tebe, želim te imati. Vrijeme će pokazati, dali će ovaj život doista vrijediti ili mi je dao odgodu zašto se ne ubiti. Bez tebe voljena, nema razlog moga postojanja. Želim staviti ruke na tvoje lice, polagano ga svome privući. Želim svoje usne na tvoje prisloniti. Želim te ljubiti.. ljubavi, nikada te ne želim izgubiti..  Nisam najbolji, nisam najljepši.. Nisam najveći, najjači… Nisam u ničemu poseban više ili manje od drugih. Ja ni nisam poseban. Jedino posebno na meni, unikatno i najljepše, jedino lijepo. Si ti. Budi moj ukras ljubavi, sakri me od ružnoće, od hladnoće i trulosti koja sam ja. Jedino još što je u meni zdravo je crvena boja moga srca. A moje srce ljubavi, voli te više nego će ikada itko drugi. Da mogu samo jednom sada dotaknuti te, da mogu poljubiti usne tvoje.. bio bi sretan jako, bio bi najsretniji dečko na svijetu. Nisam poseban i običan sam znam. Propalica kojoj si ti najveći san. Ali i ja srce imam i u grudima mi je, kuca samo za tebe. Znam da sam to samo ja, znam da te mogu lako izgubiti voljena. Veličanstvena si, znam i to. Ali.. znam da te volim više od bilo koga. Koliko god te ljudi voljeli, oni nikada neće biti spremni život svoj, svoj život za tebe dati. Otkad imam te, život vrijedan mi je, vrijedno je ustajanje jutarnje. Vrijedan je svaki odspavani san, svaki put kada sam odustao da idem van, sav novac koji bi me do tebe doveo, vrijedna si ljubavi svega što bi mogao učiniti, a za tebe bi mogao i umrijeti. Rekao sam ti ljubavi, bolje me ubi nego ostavi.. Draže mi je mrtav biti, da nikada ne otkrijem da si prestala voljeti. Draže mi je umrijeti u krilu tvoje ljubavi, nego od boli koju će mi nanijeti.. odlazak tvoj koji će me raniti.. Zauvijek budi tu ljubavi, molim te.. ja ću dati sve od sebe, da zavrijedim te. Volim te  |
07.05.2007., ponedjeljak
Blacken The angel - back to my memories
|
Sinoć, pitala me draga.. Tijekom razgovora, što bi bilo da prekinemo… Prvo što sam pomislio bilo je da bi se ubio, no znam i sam da ne bi bilo tako. Ne bi se ubio, ne tako brzo i jednostavno.. Odgovorio sam joj: ''bio bi isti kao onda kada si me upoznala''. A onda, kada je naš razgovor završio nekih sat vremena kasnije, u glavi su mi se pojavljivale slike mene, onda kada smo hoti i ja bili samo prijatelji, kada je rekla da sam jedina osoba koja je razumije. Kada mi se je otvarala, govorila sve, pomagao sam joj.. kada sam bio uz nju, kao uz sve. Sjetio sam se sebe, sjedio sam za kompjutorom, gledao u naš prozor. I bili smo samo prijatelji. Plakao sam, ruke su mi krvarile, tipke bile natopljene krvlju, a ja sam ulijevao u sebe alkohol. Bio sam na rubu, hodao po tankoj liniji života, nadajući se da ću skupiti dovoljno hrabrosti da tu crtu pređem, da okončam život koji je onda bio i više nego odvratan. Bio sam u vezi, veza koja je trajala 3 godine. A ta cura s kojom sam bio 3 godine, nikada nije uspjela ono što je uspijevala hoti.. A hoti mi je onda bila samo prijateljica. Ona je uspijevala maknuti riječima žilet iz moje ruke, staklo, nož.. Sjetio sam se sebe, i prije nego sam upoznao hoti. Kada sam bio u svome najgorem izdanju. Moja psihička nestabilnost. Tresao sam se, plakao.. rezao. Pisao.. To je bio cijeli moj život. Napisao sam svoj prvi blog. Značio mi je najviše na svijetu. Bio je pun mojih emocija, bio je teška, nepodnošljiva depresija. I ljudi su to voljeli, počeli me voljeti zbog toga što sam. Nisam ih nikada shvatio, što vole? Vole nekoga tko ne želi proživjeti dan, nekoga tko želi okončati život svaki čas..  Izgubio sam se u danima, satima, prostoru i vremenu. Bio sam stalno pijan, kada ne bi bio pijan bio bi s bivšom i bio sjeban. Plakao bi često.. bio duboko zamišljen. Skrivao svoje izrezane ruke, kako ne bi morao slušati prodike, kao ne bi morao slušati još nekoga kao se na mene dere, samo sam htio sakriti svoje rane. Počeo sam piti još više nego prije. 11-ti mjesec prošle godine. Ne sjećam se datuma.. Kada mi je bivša priznala da me prije pol godine prevarila.. Sjećam se još uvijek, razočaranje, bol.. Sjedio sam doma, gledao u monitor, gledao u ruku.. Pričao sam s svojom jednom od najboljih prijateljica. Pokušavala me je održati na svojoj strani, na strani života. Linija je ovaj put bila narušena. Krenuo sam, krenuo u onaj suprotni dio nje.. sjećam se… suza i krvi.. toliko mnogo krvi. Dani najviše krvi i suza.. preživio sam… krenuo dalje.. oslobodio se.. alkohol.. predao se, opet. Dane sam provodio pijan, ako nisam bio pijan prodavao sam sve što sam dohvatio kako bi se što prije dohvatio boce s što više postotka alkohola u sebi. Prijatelji su mi prigovarali, nisam se obazirao, mislio sam na sebe. Kada nije bilo alkohola, zamijenio bi ga žiletom, staklom ili nožem. Morao sam nekako ubiti ono što me je ubijalo. Sjećam se sebe, kao osobu kakvu bi da danas vidim ubio, jer je ne bi mogao gledati da se tako muči.  Padao sam po ulici. Sve češće. Više nije bilo bitno koji je dan, dan ili noć.. plakao sam nad WC školjkom, bljuvao i pljuvao krv.. grčio se oko nje.. Izmoren, uništen.. više mi se nije dalo kupati, češljati, nije mi se dalo mariti za sebe. Samo sam sjedio za kompjutorom, takav. Pričao s ljudima na msnu.. Pomagao sam im u životu koliko sam mogao, nadam se da sam i uspio. Davao sam sve od sebe, koliko sam bio u mogućnosti, pomoći drugima. No kako mi je jednom prijateljica rekla… '' zašto pomažeš drugima ako ne dopuštaš njima da pomognu tebi''… Ne znam, nisam nikada mislio da će ljudi biti uz mene.. Ali ja sam i dalje htio biti uz njih, većinom uz ženski svijet. Svaki dan bio je sve mračniji u mojoj glavi, doslovno sam osjetio da sam napokon mračan, da napokon znam da sam darker, jer takav sam iznutra. Ali to je bio tako trul i star osjećaj, osjetio sam njegov bolan smrad. Moji postovi bili su sve tužniji, moj život bio je sve beznačajniji.. Ono što me je emotivno razorilo, jedno jutro. Ustao sam se, onako, teško sam podigao glavu s jastuka. Još sam osjetio utjecaj alkohola. Od nekoliko dana unazad. Sjeo sam za kompjutor, upalio monitor i pojačao glazbu. Pogledao svoj blog.. da sam bar noć prije znao da ga zadnji put gledam… Pogledao sam i mog bloga više nije bilo.. Jedino mjesto gdje sam dijelio svu svoju bol.. Moji prijatelji.. jedino mjesto gdje sam bio ''poznat'' i gdje sam vidio da ima ljudi koji me razumiju.. ili bar pokušavaju. Bilo je teško, no i dalje sam se borio sam s sobom, znao sam da je gotov.. RIP blacken… tako se je zvao moj prvi blog.. Možda je to i bilo dobro, na neki način. Taj blog je imao 150 postova. Bilo je od sjebanih do onih pisanih bivšoj, ali ja sam htio nastaviti pisati taj blog, makar je prekid s bivšom vjerovali ili ne za mene bio napredak.. I ona i ja znamo da je ta veza davno otišla k vragu.. Iako sam se nakon prekida osjećao slobodno, ali i dalje sam bio sjeban i sam. Nisam bio sam, ali ja sam to tako vidio. Nakon što smo se vratili s koncerta cradle of filth-a na koji smo išli zajedno.. To je napokon bio moj zadnji doticaj s starom njom… I tamo sam prvi put nakon prekida poljubio drugu curu… Na COF-u… Onda se je sve promijenilo. Onaj blacken, onaj unatoč depresiji romantičan blacken postao je ono što je oduvijek mrzio.. Bilo mi je stalo samo do barenja.. Nisam htio imati veze.. I onda sam se iznenada povezao s hoti, čvršće. Počelo je nešto, nešto predivno. Svaki put kada sam se spojio na msn ona bi se javila.. Svaki put bi mi nešto pričala, uvijek bi nešto sa mnom podijelila. A ja sam uživao slušati je, pomagati joj. Bila je ženski lik mene.. ista psiha, tako identično razrađena. Hoti… Nekada je bila drugačija.. No zauvijek ona je moja hoti, jedina. Volio sam hoti no i dalje sam pio, uništavao se i radio gluposti.. Gluposti tipa išao u veze s curama a nisam izdržao ni mjesec dana.. Jednostavno sam je stalno imao u glavi, pred očima. Ona me je naučila biti nasmijan.. Nakon 2 i pol godine.. Izašao sam van s osmijehom na licu. Nakon toliko vremena, osjetio sam napokon da me netko voli, želi, prihvaća onakvim kakav jesam… Osjećao sam se kao da mi hoti svaki put kada se spojim na msn trči u naručje, u zagrljaj. Dobio sam njezine poruke, iznenada. Kada se nisam nadao. Bio bi onda sretan, sretniji nego ikada. Jer sam stvarno vidio da me ta cura voljela.. Voli.. Polako, kako je vrijeme prolazilo postao sam opušteniji, sretniji. Kada sam je prvi puta uživo vidio nakon cof-a.. Vidio sam i osjetio da me želi i voli. Kada je ostala sa mnom cijelu noć, vidio sam nešto fascinantno. Nisam očekivao da bi to itko za mene učinio. Sretan sam što postoji, volim je i voljeti ću je zauvijek. Toliko puta me pita zašto ona.. Odgovor je tu, napisan.. Da te nema vjerojatno bi sada bio pijan, izrezan i drogiran.. da te nema ne znam bi li bio živ..  Eto ne znam zašto ali imao sam potrebu napisati ovaj post, puno bi mi značilo da ga svi pročitaju.. Iako vam se vjerojatno neće dati jer je post dug.. no eto.. kako god vi želite.. Štafeta ( dobio sam abecedu pa evo) A – android lust – to mi prvo palo na pamet, taj band… B – Barok – nešto posebno lijepo u povijesti čovječanstva C – Cradle of filth – zar da komentiram lol D – Dani Filth – još jednom? Lol E – Elizabeth Batohry – ako vam nešto nije jasno pronađite post o njoj F – Fake – prečesto upotrijebim tu riječ i prečesta je u životu G – Gavran – mistična, mračna i lijepa životinja H – Hoti – božica zbog koje živim I – Industrija – baca me u depresiju J – Jasenovac – krv, meso, bol… K – Kelti – obožavam ih L – Lacrimosa – pojam starih gotičara M – Midian – mjesto u kojemu pronalazim svoju utopiju N – Noć – najljepši moj prijatelj O – Otorinolaringologija - haha P – ptica – kada bi samo jedan dan mogao tako letjeti, vjerojatno bi poginuo R – riba – to sam u horoskopu S – Sir – frend, zakon hrana.. T – trnje – romantično, lijepo i okrutno U – Udav – zmije inače ne volim.. a ovo samo ime je bljak V – Viktor – u svakoj mojoj knjizi glavni se lik zove Viktor Z – Zeleno – oduvijek je ta boja imala nekakav čudan utjecaj na mene. Ovu štafetu dajem prve tri osobe na mojoj listi linkova. Dakle.. Hoti, kiwi i trolek. Ne da mi se tu stavljati linkove.. |
06.05.2007., nedjelja
From my frozen heart
|
Svi su tako bogati, zašto nisam i ja… Možda stvarno ima boga… Sve oko mene, tako bogato je… Zašto nisam ja, ipak nema boga..  Noć, bogata je ta… svaka je bogata Ima toliko mjesečevih zraka… Što je obasjava. Nebo.. bogato je to Tisuće zvijezda što ga kite Kao dragulji na nebu što sjaje Bogato je nebo.. svaka mu zvijezda bogatstvo daje..  Dan.. bogat je i dan… Topao i miran, kao san. Grije ga sunce, a sunce grije sve Što dan pokazuje.. Dan je bogat isto.. Bogato je sve… Osim mene.  Ja ne tražim zvijezde da mi ruke krase.. Ne tražim mjesec da se njegove zrake u očima mojim gase Ja ne tražim sunce, da mi vječno sja.. Ja ne tražim komad noći, neba.. Ja samo tražim nju… Tražim da mi date nju, voljenu… jedinu Što se dogodilo… Svi su dobili sve što trebaju… Da žive, da budu lijepi, da postoje.. Samo ja na usamljenom mjestu patim za njom… Gledajući slike… U mračnoj noći, beskrajnoj hladnoći… Pod nebom koje nosi tisuće zvijezda.. Ja svoje bisere razbijam.. jer i dalje nemam nju. Razbijem bisere jedan po jedan, suzu po suzu.  Nedostaje mi ona… Kao što na mračnome nebu nedostaju zvijezde.. Nedostaju mi usne njene, kao što cvijeću zrake sunca… Nedostaje mi njezina, nježna, meka ruka..  One rane koje su nedavno zacijelile Sada mi opet krvare Oči koje su nedavno plakati prestale Opet su se suzama ugušile.. Kule u mojoj mašti Opet su se urušile.  (Prošli dio posta bio je napisan jučer a ovaj dio sam napisao sada ujutro kada sam se probudio. hehe odmah mislio na svoju hoti :) ) Hoti, ljubavi.. Ja ne znam kojim riječima da ti kažem koliko te volim. Ne znaš ni ne možeš zamisliti koliko mi je stalo do tebe, da se ne uništavaš.. Koliko mi je stalo do tvoga osmijeha, do tvoje sreće i tvojih dodira. Ti ljubavi nikada nećeš shvatiti koliko mi značiš, koliko ja tebe iskreno i jako volim. Obožavam. Imati tebe za curu nešto je najljepše što mi se dogodilo u životu. Ne bi te nikada mijenjao, samo se nadam da ti mene ne bi mijenjala. Ja svoj život živim samo za tebe, za tvoj osmijeh i tvoje dodire. Živim ga samo da bi tebe činio sretnom, upijao i davao ti ljubav, da bi bili sretni i ti i ja. Jer sam bez tebe izgubljen, pogledao sam malo svoj blog prije ovog. Bio sam tako nekako slijep. Ti si uvijek bila tu a ja sam uvijek gledao nekuda dalje. Bila si mi ispred nosa a ja sam se okretao, gledao dalje. Ta tvoja dobrota, tvoja duša.. ono što sam prvo zamijetio na tebi.. privuklo me je tebi, tvoj izgled. Tvoja ljepota. Učinila me je ovisnim o tebi. Kada pijem alkohol, znam da nisam ovisnik. Kada zapalim cigaretu, znam da nisam ovisnik. Kada poljubim tebe, znam da sam ovisan od prvog puta. Volim te, i voljeti ću te unatoč svemu. Voljela ti mene ili ne, ja ću tebe zauvijek nositi u srcu.. to se ne smije nikada promijeniti. Želim da dugo živiš ljubavi, duže od mene… jer želim te do zadnjeg dana svoga života pored sebe. Volim te, volim, obožava, obožavam toliko da ludim, ludim za tobom, plačem s tobom.. No i dalje.. sve to nazvao bi.. Ljubav.. Osjećam ljubav prema tebi. Zauvijek tvoj, moja ljubavi.  Naš pepeo, pepeo naše ljubavi Pokriven s cvijećem od tame Zavijene rane zavojima vatre Vatre što pali me dok ne postanem pepeo naše ljubavi. Mi ćemo izgorjeti U plamenu naše ljubavi Mi ćemo pepeo svoj izmiješati Mi ćemo svoju ljubav izmiješati Zauvijek nerazdvojni postati. Zamijeni suze za kišu ljubavi Zamijeni tugu za osmijehe draga Nije bitno gdje ni kada Jer uvijek uz tebe sam ja Moja najdraža. Iz pepela smo došli sami zar ne U pepeo ćemo se vratiti U svojoj ljubavi Mi ćemo u ljubavi izgorjeti Sami sebe dijeliti Jedno drugo nikada ne napuštati Zauvijek ljubavi, zauvijek ću te voljeti. Iz pepela u pepeo ćemo se vratiti Samo smo se rodili Sami nećemo umrijeti U ljubavi, mi ćemo život izgubiti Bolje u ljubavi umrijeti Nego bez ljubavi živjeti Bolje u ljubavi uživati Nego bez ljubavi se za život boriti Bolje sve izgubiti, u ljubavi sretan ostati Nego se bez ljubavi patiti, uništen postati  Vapim za tobom, svojom vodom Ja još uvijek vapim za još Za ljubavi tvoje da ispuni me Na spomeniku svoga groba napisati ću Napisati ću da volio sam tebe voljena Neka ljubav ova nikada ne nestane. Ja sam sanjao sve što sanjala si ti Moja ljubavi Sve snove što rekla si mi Sanjao sam i ja Jer želim biti dio svakog tvoga sna. Sve lijepo što život daje mi ja ne želim uzeti Ja želim samo tebe Samo tvoje ruke i poljupce Ja volim samo tebe I zauvijek ću samo tebe trebati. Sanjao sam snove koje ti nikada rekao nisam Kojim sam u sjeni se nasmiješio Sanjao sam snove s kojima sam se pomirio Da su samo snovi bez tebe I da možda nikada realni neće biti No zauvijek će se u mome srcu skriti Skrivaju se i dalje Suze u očima kada nema te, bol u srcu koja treba te. Kao vatra u meni bol zapali sve I ja trebam te Da ugasiš je. Gasi me ljubavi kao što pališ me Gasi moju bol kao što ljubavlju pališ me Pretvori me da budem voda kao ti Da moje srce nikada ne izgori A ja ću ti život ljubavlju ispuniti Samo uz mene ostani ti Nikada se nećemo razdvojiti.  |
03.05.2007., četvrtak
Tower of sorrow
Pričali su priču da u dalekoj zaboravljenoj zemlji, u sivoj kuli.. Duša mrtve grofice još i danas kruži. Pričali su priče od kojih krv bi se sledila, svaki put kada bi se sjetio sivog sida i lica mrtvog, ledena. Pričali su tužnu priču o mrtvoj grofici, što u kuli svojoj ljepoti se nada, nada se napokon ljepotu doživjeti, duša njezina što svijeće u noći pali, kako bi put vidjeli prolaznici.. Uzimala je njihove mlade duše kako bi hranila svoje mrtvo tijelo, kako bi vratila ljepotu, život i mladost. To je priča puna boli o grofici koja je svoju smrtnu bol u besmrtnost ponijela. Ona čeka u hladnim zidinama, svoju konačnu pobjedu nad tamom. Bolest njezina uzela je sve. Sve je otišlo u plamenu boli i suza, sve je nestalo kada se je smrtnica i besmrtnu bol pretvorila, zamrzila sve što mlado i lijepo je, zamrzila je sve što diše. U dalekoj je zemlji ona, tamo gdje smrtnici više zaći neće, boje se njene kletve i moći, kada rasije se bol i tuga u noći i samoći. Priča govori o grofici što lijepa je bila, kao vila. Ljepota njena nenadmašno je osvajala, rušila na koljena, nitko joj nije odolio, nikada nitko se nije usudio dugo gledati je, jer ona bila je zabranjeno voće. Čekala je trenutak kada prestati će hladno biti joj, čekala je ljubav koja ubiti će bol. Kao glazba u njezinoj glavi, govorili su joj zlodusi glasni, plašili je da smrt po nju će doći, da mora bogu biti u ispomoći. Grofica tada lijepa i mlada, nije bila tužna kao sada. Nije slušala duhove stare što su joj ljepotu dali, nije slušala glasove što su je od smrti makli, ili barem htjeli.. nikada joj obrazi ne bi bili tako bijeli. Samoći kraj je trebao doći, sve su duže bile joj noći. Divila se je ljepoti grofica, tada mlada, živa, ne mrtva kao sada. Žilama na vratu što su joj pulsirale, ruke meke sluga su ih dirale. Kitili su njezinu ljepotu draguljima što oko vrata su joj stavljali, sjaj u njezinim očima davali. Kada je sama u noći bila, glasi su joj u zborovima pjevali, mlada dušo od tragedije moraš pobjeći, mlada dušo, život ćeš izgubiti.  Nije ih ni onda slušala, osmijeh svoj u ogledalo je crtala. Dan je došao taj, kada duše su plakale oko njezinoga kreveta kada baldahin zadnji puta toplim rukama dirala je. Nebo se rasplakalo i opralo zidine, sive zidine su bile tada, kišom natopljene, tugom nebesa okićene. Na balu lijepih djeva ona isticala se je, princa svojim osmijehom osvojila, za njegovu se pažnju borila. Princ je gledao u njezinu ljepotu, a ona je njom se razbacivala kao vila, nizašto nije bila kriva. U zanosu ljepote svoje, nije vidjela dogodilo se što je… Princa njenog za kojeg čuvala je ljepotu svu, odveli su oštricom u vječnu zemlju, zemlju mrtvih duša, one kojih ona noćima sluša. Kojima vjerovala nije, da smrt se iza dragulja krije. Pala na koljena je princeza, dok sve su druge bježati stale, princa kako krvari gledala je. Nož koji zario je u njegovo tijelo čovjek zloban, za njezinu ljepotu bio je koban. Držala ga je za ruku, gledala njegovu muku. A on je krvav bio, blijed i smrti se smio, smijao se je jer ubojstvo vlastito platio je sam, jer ljepota njezina nije mu bila dovoljan dar. Nije htio biti princ njen, on je htio biti tamo gdje je njegov svijet. Tamo gdje počivala je njegova ljubav jedina, s dušama u zemlji punoj sjenila. Sjenila za srce i dušu, vjetrova mrtvih što s groblja pušu. Proklela je ljepotu svoju kojom nije osoviti mogla njegovu ljubav, samo oči i osmijehe lažne, davali su joj lažne nade. Svijeće sve ugasile su se, vjetar hladio je zidove. A ona je svake noći svijeće palila, svake noći ljepota njezina sve bi više bila isprana, što od suza i što od boli.. mržnja prema ljudima jer nema nekog tko je voli. U kuli svojoj svake noći, kada mjesec joj je šaptao sve tiše, ona je zaboravila kako svijet miriše. Godine su prolazile a ljepota njena zarobljena je bila, kletva što se dogodila uz čista mira. Jer glasi što u glavi su joj bili, znali su da zauvijek će ostati pokorena mračnoj sili. Umrla je ali nije znala i dalje svjesna nije, da stoljećima ljepotu u palači krije. Zidovi palače njene nikada se osušili nisu, tako o njoj govore i pišu. Ona svake noći kricima u boli mami ljude u odaje svoje, kako bi si pridružila duše koje se ne boje, ne boje uz nju čekati ljubav njenu, koja pomoći će joj da se vrati u svoju sjenu. Mrtva i hladna, ljepota njezina narušena, nije kao tada.. sve se je promijenilo i ona to shvatila nije, ona se ponaša kao i prije. Samo što sada svoje lice noćima noktima grebe, pali svijeće i bere cvijeće, plače u kuli svojoj kuli od suza i boli, plače jer nitko više njezinu ljepotu ne vidi i ne voli.  |
01.05.2007., utorak
without your smile i wanna die
|
Evo me. Blacken is back… Prvo sam ovaj post napisao ali je bio stvarno predugačak da bi ga ostavio takvoga ili postao, odlučio sam vam samo što više suziti ono što je bilo u proteklih 4 dana. Dakle u subotu 28.4. ja sam krenuo u Zagreb s prijateljem. Sredili smo da spavam gdje i on i počeli se zabavljati. Ja sam naravno tamo išao samo zbog hoti pa koliko god grubo zvučalo, sorry svi drugi koji ste mi prijatelji ali ja sumnjam da bi me itko od vas još upoznao. Dakle ljudi, ako volite mene morate voljeti i nju. Bio sam tako sretan, opet sam osjetio njezin miris uz sebe, njezino tijelo uz moje, osjetio sam svoju ljubav kako teče u meni, kako mi se pune žile krvlju, kako mi ljubav puni krv. Bio sam i jesam najsretniji dečko na svijetu, jer sam je gledao i znao sa, to je moja ljubav. Gledao sam to maleno, slatko i božanstveno biće, gledao ga i upijao svu tu ljepotu. To predivno lijepo slatko i nevino ponašanje, znao sam i znam kakva je iznutra, poznajem je i znam samo da je to cura mojih snova i nevjerojatno je to što me voli!!!! Srce mi je kucalo sve brže, cijelo vrijeme kada sam bio uz nju. Bilo mi je predivno. Vrtjeli smo se na ribnjaku, zapravo… ja sam vrtio nju, dogovor je da ja pijem kada sam s njom pa ono… malo sam pio i zaplelo mi se u glavi i trebali smo pasti tj. pali smo ali pokušao sam i nadam se da sam uspio ublažiti udarac svojim tijelom da mi se ljubav ne povrijedi. Gledao sam je u travi, njezino predivno lice, okruženo malenim tratinčicama. Ljubio sam joj usne, nisam je htio pustiti iz naručja, nisam je htio prestati gledati, nisam se mogao prestati diviti. Moja diva, moja ljubav…. Moj anđeo. Ljubio sam joj vrat, uživam u njemu. Zezao je da ću joj popapati slatki mali nosić, uhica majena slatka.. ima tako lijepe i slatke reakcije ( plačem dok se prisjećam toga)… Gledao sam to svoje najdraže maleno, mučilo me je nešto, nešto što nisam želio da bude tako. Mi smo bili ''prijatelji'' tj nismo bili u vezi. I ja sam odlučio pitati je za hodanje, jer previše je volim da bi dopustio da je zovem frendicom, jer frendice toliko ne mogu voljeti. Odgovor znate hehe, i eto. Od 28.4.2007-me Hoti i Blacken su par. Zagrlio sam je opet, njezino tijelo… Ja ne da volim njezino tijelo, ja obožavam kada je to predivno tijelo uz moje tijelo a pritom osjetim da ljubav nije samo tjelesna nego da se pretače u mene neka velika duboka duševna ljubav koja me duboko i lijepo ispunjava. Vrijeme mi je tako brzo prolazilo. Ne bih je puštao iz krila dok bi sjedili, ne bih je puštao iz zagrljaja dok bi stajali, hodali.. ne bi dopustio da se makne od mene… samo zato jer sam to gledao kao gubljenje vremena, ako nisam uz nju. Kada bi legao spavati u krevet samo sam što prije htio jutro, samo sam što prije htio opet biti uz nju.. Bio sam tako sretan, gledao sam tu curu. Koju volim kojoj dugujem život, kojoj dugujem čitave koliko – toliko ruke, spas od alkohola i drugih gluposti.. Cura koju toliko volim i obožavam, da mi je postala smisao života, gledao sam je kako hoda uz mene.. Bio sam tako prokleto sretan.. Na svijetu ne postoji sretniji dečko od mene kada je vidim.. uvijek pomislim kada gledam njezino prelijepo nasmiješeno lice… Kako to radim ,kako mi uspijeva.. Želim to stalno, želim je gledati zauvijek nasmiješenu. Uživao sam u njezinom veselom skakutanju, predivno razigranima okicama, u svemu što je radila. Obožavam kada privije svoje maleno meko tjelešce uz moje, kada moje krilo grije njezina malena guza, kada me grije njezino maleno slatko tijelo.. kada me grije moja malena slatka ljubav zbog koje bi otišao na kraj svijeta da ga ima. Obožavam kada me tako nekako lijepo pogleda spuštene glavice i podignutih okica, kaže mi nekim predivnim i opet nadasve slatkim tonom glasa: honeeeeey, ja tebeeee voliiiim… To je tako NAJBOLJE NA SVIJETU!!!!!(opet cmizdrim) Znam, znam da sam papučar, mlitavac, ne mogu se oduprijeti jebenim suzama.. Znam da je to smiješno većini i znam da bi me većina mojih frendova zato ismijala ali BOLI ME KURAC!!! Ja samo iskreno, najiskrenije na svijetu volim tu curu! Ne mogu… Pisao bi puno više o tome ali to je suicid totalno ako nastavim.. Evo samo da napišem.. Jučer, trebao je biti zadnji dan i meni i frendu u zg i trebali smo danas otići danas skupa doma. Ali njegovi starci su zvali i trebali smo doma. Ja sam odmah rekao, gledajući hoti… Ja ne idem danas. Znao sam da ću vjerojatno na ulici provesti noć no ipak, noć na ulici i biti do noći s njom ili otići doma i plakati cijeli dan.. Znao sam što želim. Hoti i ja smo uzeli moje stvari i otišli na trg. Tamo smo se našli s mojom ''sekom'' Lidijom i cugali svi skupa na ribnjaku. Onda smo bili jesti i nakon što je Vjeko morao doma Hoti je ludica opet ostala vani iako nije smjela biti vani. Obje su mi dokazale da im je stalo do mene jer ja sam svoju odluku donio sam i posljedicu sam trebao podnijeti sam, dakle trebao sam čekati sam jutro na ulici. Hoti se je smrzavala pokušao sam je ugrijati, držao sam je cijelo vrijeme u krilu, ljubio.. Pravili smo si svaku noć na ribnjaku na klupi cucifleke.. da.. gledam ih sada, tako lijepo.. ponio sam nešto od nje. Imam to na svojoj koži, gledam to i plačem. Diram to, i plačem. Osjetim te još uvijek kako mi grizeš vrat, osjetim još uvijek kako me opijaš bolje od alkohola. Rekao sam ti i to i mislim. Opijaš me bolje od alkohola. Obožavam te, obožavam tvoju moć kojom možeš vladati sa mnom i obožavam tvoju ljepotu kojom me možeš oboriti, ljubav kojom me možeš usrećiti. Danas ujutro u pola 8 Lidija je otišla doma.. Hvala ti što si bila cijelu noć sa mnom, stvarno to cijenim.. Ostao sam na trgu, čekao neko vrijeme ali sve je pokazalo kako se hoti neće moči pojaviti pa sam odlučio krenuti prema vlaku.. Moj vlak išao je u 10.. Nisam znao da se taj mora nadoplatiti dok me hoti nije zvala a ja tek bezveze u prolazu pitam dali moram platiti što… Tako da sam shvatio da taj vlak ne vozi mene jer ja nemam novaca za njega hehe. Bila je sa mnom.. Moj frend koji je isto bio u zg išao je doma i s njim sam se u 12 našao kod kolodvora, hoti je morala doma prije. Hvala ljubavi što si bila uz mene sve to vrijeme. Hvala ti što si uvijek uz mene. Stvarno mislim ono što sam ti rekao kada si mi bila u krilu ( opet suze, jebemu ne smijem se sjetiti te ljepote u mome krilu)… Stvarno uvijek zbog mene imaš problema, jednom bi ti stvarno mogao u očima postati samo izvor problema.. a to nikako ne želim.. I ono kada si mi rekla da ne možeš vjerovati da sam ti dao svoju majicu od cof-a. gle.. istina je da ja njih obožavam i da je to nakon tebe najvažnija stvar u mome životu ali poslušaj dobro.. nakon tebe… NAKON TEBE! I ne zaboravi što sam ti rekao, ja sam tebi dao majicu a ti si meni dala život. Ovaj post mogao je biti 1000 puta ljepši ali sam ja totalno fucked up i ne mogu… eto toliko o tome a bit će još pjesama o tome svemu jer ovako i onako sve što pišem pišem svojoj voljenoj.. volim te hoti, zauvijek. |
