|
Djevojčice, vi koje ste večeras po posljednji put stavile svoje lutke na spavanje, I svi dječaci, vi koji ste večeras po prvi put uljem zalizali svoju kosu, Hajde, Započnite svoj prvi valcer u životu! Pišem Ti pismo draga moja, Sad kad smo svaka na svojoj strani... (Tako stoji u pjesmi, a meni dobro služi kao uvod!) Večeras tvoj najmlađi unuk pleše svoj prvi maturantski ples. Posljednji je u ovakvoj prigodi od nas šesnaestero. Doista... volila bih da si ga mogla vidjeti. Zapravo... ja sam od onih što vjeruju... Pa se nekako nadam da i vidjela si... Ne samo njega... nego i sve nas radosne... Tvoj je mali unuk danas pravi veliki momak. Odijelo mu sliči... I Ti bi pustila suzu... I ja bih pustila suzu... Jer ne sliči mu samo odijelo... On sliči... Na dite Tvoje... Imenjak Tvoj... Kažu da vjera se daje s majčinim mlikom... A s ovim mlikom s kojim si nas Ti podojila... Ne bismo smili bit nevjerni... Ni Bogu... Ni čoviku... Ni Tebi... Dica Tvoja... Mi smo... Sličimo Ti... |
|
Na pješačkom prijelazu jučer sam susrela jednu gospođu. Ničim nije odavala da je slijepa. Osim po štapu, koji ja nisam odmah uočila. Nakon susreta sa štapom... pomislih kako je lijep dan i kako je dobro što je gospođa izišla napravit đir po suncu. Al'... onda mi je na pamet palo kako je onome koji ne vidi mrak mrak i kako tamo ni sunce ne dopire... ili... nisam u pravu?! Zahvalan postaješ tek u trenutku kad se suočiš s onim što bi mogao izgubiti! Ja se jučer zahvalih Gospodinu na mladosti (prethodni post) i očima koje gledaju, čak i onda kad ja ne želim vidjeti! |
|
Ove riječi bude u meni najljepša sjećanja, a danas su me na jednoj proslavi Valentinova podsjetili na ono čega više nema, osim u sjećanju... Povratak Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna. Krhko je znanje.) Možda je pao trak istine u me, A možda su sanje. Još bi nam mogla desiti se ljubav, Desiti - velim. Ali ja ne znam da li da je želim, Ili ne želim. U moru života što vječno kipi, Što vječno hlapi, Stvaraju se opet, sastaju se opet Možda iste kapi - I kad prođe vječnost zvjezdanijim putem, Jedna vječnost pusta, Mogla bi se opet u poljupcu naći Neka ista usta. Možda ćeš se jednom uvečer pojavit Prekrasna, u plavom, Ne sluteći da si svoju svjetlost lila Mojom davnom javom, I ja, koji pišem srcem punim tebe Ove čudne rime, Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti, Niti tvoje ime! Pa ako i duša u tome trenutku Svoje uho napne, Sigurnim će glasom zaglušit razum Sve što slutnja šapne; Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom Pogledat ko stranci, Bez imalo svjesti koliko nas vežu Neki stari lanci. No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće Ko sunce u krugu, I nosi nam opet ono što je bilo: I radost, i tugu. I sinut će oči, naći će se ruke, A srce se dići - I siljepi za stope bivšega života Njima ćemo ići. Ko zna (ah, nitko, nitko ništa ne zna. Krhko je znanje.) Možda je pao trak istine u me, A možda su sanje. Još bi nam mogla desiti se ljubav, Desiti - velim. Ali ja ne znam da li da je želim, Ili ne želim. Dobriša Cesarić Po tko zna koliko puta sam izgovarala ove riječi u kojekakvim recitatorskim natjecanjima. Danas mi je u sjećanje dozvano ono razredno recitiranje gdje sam, pred dobro poznatom mi publikom, prilično emocionalno izgovarala stihove Cesarićevog Povratka kao da je moj. Usred mog vrlo uvjerljivog recitiranja, već kod stiha: Još bi nam mogla desiti se ljubav… jedan novopečeni razredni kolega, koji danas vjerojatno ima i dosje u policiji, simpatično mi je iz prve klupe dobacio dovoljno glasno da svi čuju: Eno ga… čeka te u wc-u! (I čekao me, ali me nije dočekao!)To je situacija teenovskog Zašto baš meni? Danas je se sjećam s neprikrivenom radošću, iako su mi se njegovi tadašnji pokušaji uvaljivanja prijatelja nezavidnih i u najmanju ruku diskutabilnih sklonosti i navika činili ozbiljnom neugodom, a da ne kažem kaznom… Što me to povratilo k Povratku?! Pjesma puštena na cd-u kao početak programa na mjestu gdje je ljubav ove vrste proslavljena kroz recitacije, ples i pjesmu onih koji su svoje uglavnom odvolili. Glavni pokretni zavodnik je otplesao svoje sa svim bakicama koje su željele ili mogle plesati. To je mjesto gdje žive oni koji su mnogo bliži smrti i koji te promatraju s neprikrivenom zavidnošću zbog mladosti tvoje, nudeći ti savjete da ž i v i š što radosnije i ispunjenije, jer povratka, kakvom se raduješ, uglavnom nema… a vrijeme sve brže prolazi!!! |
|
Ako niste znali... vozeći se autobusom u Splitu imate dvije opcije: pričati ili slušati. Ako pričate, objekt se prisluškivanja, a ako slušate, subjekt se prisluškivanja. Nema velikih tajni... to su sva pravila.... još samo (jednostavno) pristanite na bučnu igru vožnje gradskim autobusom. Razgovaraju dva tipa u busu. U pravilu me ne zanima razgovor, ali... sjedim sama i dosadno mi je. A... i ne mogu ih ne čut jer mi sjede iza leđa. Dakle... Idu s faksa... I pričaju o zajedničkom prijatelju. Kaže jedan da se ovaj totalno izgubio otkad se zaljubio. Da je lud za njom. Al' ono stvarno... Sad ovaj drugi traži razloge takve sriće i pita kakva je ženska, jel' vridi?! A ovaj odgovara da je ženska prva liga... al' ono baš... Pita ovaj opet ka jel' samo u glavu il' sve?! A prika dodaje da je cila ajme majko... da je dobra strava... I uvjerljivo izjavljuje: Jeba me pas ako ja ne bi da livu nogu za nju! A ja se smješkam i mislim... dobro što je prijateljeva, jer bi si čovik drukčije nogu otpila!!! Ne mora priča uvik imat poantu! ili ima: i ja prisluškujem... (a nemam veze s tajnim obavještajnim službama!) |
|
Možda je nostalgija u pitanju... Možda samo hladnoća koja mi se uvukla ispod kože u ovo hladno splitsko veče... Možda zabušavanje u onom čime bi se trenutno trebala bavit... Možda sanjarija (il' fantazija) kao besciljno lutanje prostranstvima koja ti dozvoljavaju svaki mogući scenarij... Možda pisma koja svira na radiju u podlozi moga mišljenja... Možda želja da vam se javim... Možda... U svakom slučaju misli su me odvele tamo gdje odavno nisu bile... i sjetile me na jedan gotovo proročanski zapis iz moje virtualne bilježnice: Obećavam da se neću vratiti, a ti znaš da vratit ću se... jer ja ne znam što bih trebala i što bi trebalo znati i što je potrebno i što mi je potrebno i jesi li mi potreban kad te ne znam... al’ ti znaš... da vratit ću se. I osvetit ćeš mi se neznanjem kad ja možda naučim iz knjiga ono što je trebalo znati instinktivno, po prirodi mi senzitivnoj. Imat ćeš priliku viteže biti vjetrenjača... možda tad izgubiš potrebu osvećivanja, osjećajući se redovitim mojim osjećanjem, u zamjenjivanju uloga. Možda se i ja osjetim tvojim osjećanjem me i možda poželim da mi se osvetiš, ne mazohistički poželim, nego možda poželim, zbog tolike uzalud potrošene osjećajnosti tvoje, iskupiteljsko iskupljenje... za tvoje oproštenje, za oproštenje od tebe, za nas... Iako nisu namjenjene nikome... ipak... svaki pjesnik treba svoju muzu. Nisam znala da želim biti pjesnik. Nisam željela ni muzu ove vrste. A ipak ispisah ove redove što su se nametali mojoj misli, pripisujući ih točno određenom licu, opet nenamjerno. Podsvjest je jača od mojih namjera... čak i sad dok ispisujem ove retke... u kojima samo želim reći da je sve što činimo, mislimo i zapisujemo proročansko, jer nepovratno određuje našu budućnost... Posebno me plaši uplitanje podsvjesnog u svjesno i pripisivanje pravih riječi pravim licima. A ovaj scenarij iz moje virtualne bilježnice, zabilježen u ljeto 2002., postao je realan prije nego li sam ja postala svjesna napisanog. |
|
Bilo je lijepih i nešto manje lijepih trenutaka otkad me ovdje nema. Mogu reći da su lijepi ipak prevladavali! Kao što sam i najavljivala, kucajući o drvo (:-)), moja je Rođena konačno diplomirala! Sad ja in slow motion trčim prema vlastitom cilju! Između ostalog... i zato me nema! Ne brinite... Za mene... Ne brinite i inače... Više nego što je potrebno... A što se nevjernih Toma iz prethodnog posta tiče... Dragi moji, ako mi ne vjerujte, konzultirajte izvorni tekst, ima nade u njemu, vjerujte bar to. Nije lako doći do njega, ali ipak postoji. BOROŠ, Ladislav, Živjeti iz nade. Iščekivanje budućnosti u kršćanskoj misli BOROS, Ladislaus, Living in hope: future perspectives in Christian thought |
| < | veljača, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv