Srna...biti lovina

14.02.2006., utorak

S r e t n o V a l e n t i n o v o

Ove riječi bude u meni najljepša sjećanja, a danas su me na jednoj proslavi Valentinova podsjetili na ono čega više nema, osim u sjećanju...

Povratak

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje.)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim.
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.

U moru života što vječno kipi,
Što vječno hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijim putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.

Možda ćeš se jednom uvečer pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušit razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svjesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.

No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srce se dići -
I siljepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.

Ko zna (ah, nitko, nitko ništa ne zna.
Krhko je znanje.)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim.
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.

Dobriša Cesarić


Po tko zna koliko puta sam izgovarala ove riječi u kojekakvim recitatorskim natjecanjima. Danas mi je u sjećanje dozvano ono razredno recitiranje gdje sam, pred dobro poznatom mi publikom, prilično emocionalno izgovarala stihove Cesarićevog Povratka kao da je moj. Usred mog vrlo uvjerljivog recitiranja, već kod stiha: Još bi nam mogla desiti se ljubav… jedan novopečeni razredni kolega, koji danas vjerojatno ima i dosje u policiji, simpatično mi je iz prve klupe dobacio dovoljno glasno da svi čuju: Eno ga… čeka te u wc-u! (I čekao me, ali me nije dočekao!)To je situacija teenovskog Zašto baš meni? Danas je se sjećam s neprikrivenom radošću, iako su mi se njegovi tadašnji pokušaji uvaljivanja prijatelja nezavidnih i u najmanju ruku diskutabilnih sklonosti i navika činili ozbiljnom neugodom, a da ne kažem kaznom…
Što me to povratilo k Povratku?! Pjesma puštena na cd-u kao početak programa na mjestu gdje je ljubav ove vrste proslavljena kroz recitacije, ples i pjesmu onih koji su svoje uglavnom odvolili. Glavni pokretni zavodnik je otplesao svoje sa svim bakicama koje su željele ili mogle plesati. To je mjesto gdje žive oni koji su mnogo bliži smrti i koji te promatraju s neprikrivenom zavidnošću zbog mladosti tvoje, nudeći ti savjete da ž i v i š što radosnije i ispunjenije, jer povratka, kakvom se raduješ, uglavnom nema… a vrijeme sve brže prolazi!!!

- 14:59 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

U traganju za izgubljenim vremenom...




Linkovi

...ako ti zatriban...

srna_st@yahoo.com