Ako niste znali... vozeći se autobusom u Splitu imate dvije opcije: pričati ili slušati. Ako pričate, objekt se prisluškivanja, a ako slušate, subjekt se prisluškivanja. Nema velikih tajni... to su sva pravila.... još samo (jednostavno) pristanite na bučnu igru vožnje gradskim autobusom.
Razgovaraju dva tipa u busu.
U pravilu me ne zanima razgovor, ali... sjedim sama i dosadno mi je.
A... i ne mogu ih ne čut jer mi sjede iza leđa.
Dakle...
Idu s faksa...
I pričaju o zajedničkom prijatelju.
Kaže jedan da se ovaj totalno izgubio otkad se zaljubio.
Da je lud za njom.
Al' ono stvarno...
Sad ovaj drugi traži razloge takve sriće i pita kakva je ženska, jel' vridi?!
A ovaj odgovara da je ženska prva liga... al' ono baš...
Pita ovaj opet ka jel' samo u glavu il' sve?!
A prika dodaje da je cila ajme majko... da je dobra strava...
I uvjerljivo izjavljuje: Jeba me pas ako ja ne bi da livu nogu za nju!
A ja se smješkam i mislim... dobro što je prijateljeva, jer bi si čovik drukčije nogu otpila!!!
Ne mora priča uvik imat poantu! ili ima: i ja prisluškujem... (a nemam veze s tajnim obavještajnim službama!)