massal
30.10.2022., nedjelja
Ispricana bajka jedne ljetne noci..H. Hesse
|
Bili ste već zaljubljeni, zar ne? I to nekoliko puta, je li tako? Da, da. No vi još ne znate što znači ljubiti. Velim vam, ne znate. Možda ste jednom proplakali noć? I cijeli mjesec loše spavali? Možda ste i pjesme pisali i nekoć se poigravali mišlju o samoubojstvu? Da, poznato mije to. Ali to nije ljubav. Ljubav je nešto drugo. Još pred deset godina bio sam ugledan gospodin i pripadao najvrsnijemu društvu. Bio sam upravni činovnik i pričuvni časnik, imućan i neovisan, imao jahaćega konja i slugu, udobno stanovao i dobro živio. Imao sam mjesta u kazališnim ložama, ljeti putovao, posjedovao omanju zbirku umjetnina, bavio se jahanjem i jedrenjem, navečer se družio s prijateljima uz bijeli i crveni bordo, uz zajutrak pio pjenušac i seri. Godinama sam se na sve to bio naviknuo, a ipak sam prilično lako mogao i bez toga. Što uopće ima u jelu i pilu, jahanju i vožnji, zar ne? Malo filozofije, i sve postaje nepotrebno i smiješno. Pa i društvo i dobar glas i to što pred tobom skidaju šešir, i to je na posljetku nebitno, mada veoma ugodno. Ali, htjeli smo razgovarati o ljubavi, zar ne? Što je, dakle, ljubav? Umrijeti za voljenu ženu, danas se to rijetko događa. To bi svakako bilo najljepše. - Molim vas, ne prekidajte me! Ja ne govorim o ljubavi udvoje, o ljubljenju i vođenju ljubavi i ženidbi. Ja govorim o ljubavi koja je postala jedinim osjećajem nečijeg života. Takva ljubav ostaje usamljena čak i onda, kako se to kaže, kada bude "uzvraćena". Ona se sastoji u tome da sve htijenje i umijeće nekog čovjeka strasno teži jednom jedinom cilju i da svaka žrtva postaje nasladom. Ta vrsta ljubavi ne želi biti sretna, ona želi gorjeti i trpjeti i razarati, ona je plamen i ne može zga-snuti prije negoli proguta i ono posljednje čega se dohvati. O ženi koju sam volio ne trebate ništa znati. Možda je bila čudesno lijepa, možda samo zgodna. Moždaje bila genij, možda i ne. Bože, zar je to uopće bitno! Bila je ponor u kojemu sam trebao skončati, bila je ruka Božja koja je jednoga dana posegnula u moj beznačajni život. I otada, taj beznačajni život bio je sjajan i raskošan, shvatite to. Najednom to više nije bio život staleškoga čovjeka, već život boga i djeteta, mahnit i nepromišljen, plamen i buktinja. Od toga trenutka, sve što mi je prije bilo važno, postalo je otrcano i dosadno. Propuštao sam stvari koje nikada prije ne bih propustio, smišljao vragolije i kretao na putovanja samo da bih na trenutak vidio osmijeh te žene. Za nj u, ja sam bio sve što ju je tada moglo obradovati, za nju sam bio veseo i ozbiljan, pričljiv i šutljiv, korektan i luckast, bogat i ubog. Kada je primijetila stoje sa mnom posrijedi, poče me stavljati na bezbrojne kušnje. Bilo mije veselje služiti joj, i nije mogla ništa izmisliti, nikakvu želju smisliti koju joj ne bih ispunio kao daje sitnica. Ona tada uvidje da sam ju volio više nego ijedan muškarac, pa nastupiše spokojna vremena kada me shvaćala i prihvaćala moju ljubav. Viđali smo se tisuće puta, zajedno putovali, činili nemoguće samo da bismo bili zajedno i obmanuli svijet. Sada sam mogao biti sretan. Bio sam joj drag. I neko sam vrijeme, možda, i bio sretan. No moje poslanje nije bilo tu ženu osvojiti. Pošto se neko vrijeme naužih one sreće i ne morah podnositi novih žrtava, kada bez muke od nje dobivah osmijeh i cjelov i noć ljubavi, u mene se stade uvlačiti nemir. Nisam znao što mi nedostaje, bio sam postigao više negoli sam u svojim najsmjelijim željama ikada žudio. No bio sam nespokojan. Kao što rekoh, nije mi bilo poslanje tu ženu osvojiti. Slučaj je htio da se tako zbilo. Poslanje mi je bilo da patim od ljubavi, a kada je posjedovanje drage mi žene tu patnju počelo liječiti i blažiti, u mene se useli nemir. Neko sam vrijeme trpio, a onda morah poći. Napustio sam ženu, uzeo dopust i krenuo na dalek put. Moj je imetak već tada bio dobrano načet, ali tko mari? Putovao sam i vratio se nakon godine dana. Neobična li putovanja! Tek što sam bio otputovao, stara se vatra ponovno razbuktala. Što sam dalje išao i duže izbivao, to se bolnije vraćala ona strast, a ja se radovao i sve dalje putovao, dugih godinu dana, sve dok vatra ne posta neizdrživom i ne prisili me da se vratim svojoj dragoj u okrilje. I sad sam bio tu, ponovno u svom domu i zatekoh ju ljutitu i do srži povrijeđenu. Zar ne, ona se meni predala i usrećila me, a ja sam ju ostavio! Imala je opet ljubavnika, ali vidjeh da ga ne voli. Prihvatila gaje radi osvete. Nisam joj mogao reći ni napisati što se zbilo i od nje me odagnalo, pa ponovno vratilo. Jesam li to i sam znao? Stadoh se, dakle, iznova oko nje truditi i za nju boriti. Ponovno sam kretao na daleke pute, propuštao važne stvari i rasipao novce samo da bih od nje čuo riječ ili joj vidio osmijeh. Otpustila je ljubavnika, no ubrzo našla novoga jer mi više nije vjerovala. Pa ipak me povremeno rado viđala. Katkada bi u društvu za istim stolom ili u kazalištu najednom preko svih pogledala prema meni, neobično blago i upitno. Uvijek me smatrala bogatim,.silno bogatim. A ja sam tu vjeru u njoj budio i gajio samo da bih uvijek iznova mogao za nju učiniti nešto što siromahu ne bi dopustila. Prije sam joj donosio darove, no sad je to bila prošlost i morao sam smišljati druge načine kako da joj učinim radost i prinesem žrtvu. Priređivao sam koncerte na kojima su glazbenici, koje je cijenila, izvodili njezine omiljene skladbe. Kupovao sam mjesta u ložama da bih joj mogao ponuditi ulaznicu za premijeru. Ponovno se naviknula na to da skrbim za tisuće sitnica. Bio sam u neprestanom vrtlogu poslova, sve za nju. Moj se imetak iscrpio i sada počeše dugovi i novčarske vještine. Prodao sam slike, stari porculan, jahaćega konja i za to kupio automobil koji joj je trebao stajati na usluzi. Na posljetku je došlo dotle da sam nazirao kraj. I dok sam živio u nadi da ću ju ponovno osvojiti, moji su se posljednji izvori iscrpli. No nisam želio prestati. Imao sam još svoju službu, svoj utjecaj, svoje ugledno mjesto. A čemu sve to, ako njoj ne služi? I tako se dogodilo da sam lagao i utajivao i prestao se bojati sudskoga ovrhovoditelja jer sam se morao plašiti gorega. Ali nije bilo uzalud. Ona je otpravila i drugoga ljubavnika, i sada sam znao da će uzeti mene ili nikoga. I uzela me, da. To jest, pošla je u Švicarsku, dopustivši mi da ju pratim. Idućeg sam jutra predao molbu za dopust. Umjesto odgovora uslijedilo je moje uhićenje s optužbom: krivotvorenje dokumenata i pronevjera državnoga novca. Ne recite ništa, nije potrebno. Znam već. No znate li daje i to bila vatra i strast i nadnica za ljubav - biti osramoćen i kažnjen, izgubiti i posljednji komad odjeće? Shvaćate li to, mladi zaljubljenice? Ispričao sam vam bajku, mladiću. Čovjek koji ju je doživio nisam ja. Ja sam siromašan knjigovođa koji prihvaća vaš poziv na čašicu vina. No sada idem kući. Ne, ostanite još, idem sam. Ostanite!" (1907.) |
- 16:27 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Srpanj 2024 (1) Ožujak 2024 (4) Siječanj 2024 (1) Studeni 2023 (1) Listopad 2023 (1) Veljača 2023 (1) Siječanj 2023 (1) Listopad 2022 (2) Rujan 2022 (2) Veljača 2022 (2) Siječanj 2022 (2) Prosinac 2015 (1) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||