"'......Na kraju sela put ga je vodio preko jednog potoka.,a na rubu potoka klecala je mlada zena i prala rublje.Kada je Sidarta pozdravi ona dize glavu i pogleda ga smijeseci se,a on vidje sjaj u njenom oku. Doviknuvsi joj dobre zelje,kao sto je uobicajeno medju putnicima,upita je koliki mu put jos predstoji do velikog grada. Ona se dize i pridje mu,vlazna usta su primamljivo blistala na njenom mladom licu. Izmijenivsi s njim nekoliko saljivih rijeci,ona ga upita da li je vec jeo i da li je istina da samane nocu samo spavaju u sumi i ne smiju da imaju zenu kraj sebe. Pri tom je svoje lijevo stopalo stavila na njegovo desno i napravila pokret kakav cine zene kada muskarca pozivaju na onu vrstu ljubavnog uzivanja koje se u udzbenicima naziva "penjanje uz drvo". Sidarta osjeti da mu se krv zagrijeva i u taj mah se opet sjeti svoga sna,pa se malko saze ka zeni i usnama dodirnu mrku bradavicu njene dojke. Ona dize pogled i zagleda mu se u lice,smijeseci se puna zudnje,ceznjivo suzenih ocnih kapaka.Sidartu takodje obuze ceznja i osjeti pokret polnog izvora;ali kako jos nikada nije dotakao zenu ustezao se za trenutak,dok su mu ruke vec bile spremne da posegne za njom. I tog trenutka je najezivsi se,cuo glas svog unutrasnjeg bica,a taj glas je rekao-ne. Tada je sva car iscezla sa nasmijesenog lica mlade zene,vidio je jos samo zamuceni pogled uspaljene zenke. On je ljubazno pomilova po obrazu,okrenu se od nje i pracen njenim razocaranim pogledom laka koraka nestade u bambusovoj sikari" H.Hesse..Sidarta.
|