Berini dnevnici

Može se primijetiti, da je ekipa počela prihvaćati, kao opće mjesto izlaska, neki trgovački centar, supermarket i slično.
A tko danas u ovoj općoj neimaštini ne voli potrošiti ?
Ma koji narodnjački klubovi, diskoteke, bircevi i slična mjestašca masovnog okupljanja, pravi je provod, za vrijeme ovakvog šugavila od vremena, ipak protegnuti noge po ulaštenim pločicama, unutar nekog mjesta za masovnu potrošnju novaca.
Kada bolje razmislim, što ima ljepšeg od ugodnih šetnji između šarenih polica s kojih uvijek nešto možeš dohvatiti i staviti u košaricu ili kolica. Kada smo već kod kolica, baš je gušt gurati nešto ispred sebe i gledati kako metalno-željezna utroba postaje sve punija, jer tek kad dođeš do određene stalaže shvatiš da ti baš to treba. Postoje svakako i neke druge zanimljivosti.
Primjerice možeš se uvijek igrati lovice ili utrkivati s onom tetom što gura onu mrcinu od uređaja za glancanje poda.
Naime, uvijek se nekako nađe ispred odnosno iza tebe, tako da ponekad moraš bježati, sav u panici i paziti da te ne ugrize.
Vrlo je zanimljivo promatrati, kako je slatko kada se dvije ili više srednjovječnih teta pokače oko toga, koja je prije bila u redu ne bi li kupila svojih cit. „stotinu grama Piko salame“, nekog domaćeg kruha ili fejk sira na akciji. Kao da će propast za koju minutu duljeg čekanja. Još ponekad znaju onako stručno nabaciti curama koje režu salame, kako su baš danas neopisivo spore.
Nakon svih tih divota s prepunim kolicima, dolaziš u red na blagajni. Tamo uvijek postoje neke zanimljive situacije, pošto radi uglavnom njih osam od mogućih dvadeset i pet, tako da stigneš recimo razmišljati o svojim postupcima u skladu uskorošnjim korizmenim vremenom. Stigneš recimo preispitati vlastite stavove i zapitati se jesam li doista bio dobar, sve ovo proteklo vrijeme. Tu je i ona vječita situacija kada čovjek, vjerojatno nepismen, istovari cijela kolica s tridesetak proizvoda na brzu blagajnu na kojoj vrlo dobro istaknuto piše „Do maksimalno pet komada proizvoda“, a blagajnica se kao prava epileptičarka trese s pjenom na ustima, jer je takav postupak povrijedio suverenitet i smisao njenog radnog mjesta – brojanja do pet.
Vrhunac doživljaja izlaska je ipak, kada nakon svog dubokoumnog samoispitivanja, dođeš konačno na red blagajnici, kojoj je valjda čim se probudi umjesto dobro jutro najvažnije ukućane pitati: Imate karticu za bodove ?