Berini dnevnici

Ne znam čemu forsat tu predivnu, reš-prepanulu boju telećeg pečenja, ako te već draga majčica priroda, nije obdarila tamnom puti.
Usred zime, a ona ili on, recimo neki manje poznati stilist i slično, nabacuju izgled, kao da su podrijetlom negdje iz predjela arapskog poluotoka.
Još kada nabace neku kreč-bijelu boju kose, prije bi se uklapali u ambijent nekog filma o mutantima, nego li u ljudsku vrstu.
Događa li se to zbog nekog kompleksa ili je to zbilja trend biti tamnoput, nije mi poznato.
Zbilja su mi smiješni ljudi, koji dodatno plaćaju, ne bi li izgledali poput arapa ili indijaca u doba pahuljica.
Eh da, ljudi vole paziti na boje, pa zato vjerojatno boju kose poistovjećuju s ambijentom, dok ten pokušavaju prilagoditi boji zmskih guma.
Moguće je, da ja to jednostavno ne razumijem. Da su to jednostavno presložene dimenzije za moje poimanje realnosti.
Meni osobno je najljepše vidjeti prirodno, taman da si švabo-svjetlopute kože.
Bolje je sačekat ljeto, pa se tada uklopit u ambijent, ako se već mora izvoditi kerefeke po koži. Da naravno - to je zdravije nego sunce, tješit će se neki, ali jebi ga, ja sam mrvicu konzervativan u tom pogledu. Tomu je tako, jer sam nedavno pročitao, kakav predivan efekt na kožu ima malčice neispravan aparat, pa samim time moja skepsa, u tom pogledu, raste. Za kraj, recimo samo da se priča koju sam pročitao te utjeće na formiranje mog mišljenja zove: "Hrvatskoj prijeti epidemija raka kože".