Berini dnevnici

.

Ne bi znao da je snijeg zapadao da sinoć oko 23:30, susjed Franc nije svima dao do znanja kako mu žena ima one dane u mjesecu, pošto je, kao pravi školovani sugrađanin rondao s lopatom, ne bi li još stigao pogrebati preostalih pet centimetara napadalih pahuljica, još u vrijeme svoje smjene čišćenja snijega. Predivno je gudio najljepšu uspavanku, pa je vjerojatno bilo ideja, da mu netko dobaci koji lavor vode, pošto od takvog truda i napora moraš ožedniti. Tek što je Franc završio sa svojim metalno-betonskom glazbom, netko nas je iz susjedne zgrade počastio sa svojim govorničkim sposobnostima cit.: „Tko je zvao murju pička vam materina“ nastavak izlaganja je zvučao neštokao: „Što te boli kurac, što se mojoj ženi događa, njoj se događa, ono što se tvojoj ne događa, ali bi se moglo događati, ako je nabijem na kurac“. Pošto poslije ovako dubokoumnog govora nije bilo pljeska, odnosno poziva na bis, govornik je utihnuo. Jutros sam naime zaboravio svoje klizaljke, pa sam se na posao uputio u tenisicama. Ne treba uopće sumnjati, da sam shvatio, kako hodaju četveronožni kućni ljubimci. Nekako sam dopuzao do stanice i odsklizao u vozilo. Poslije toga sam i pogledao pločnik izbliza, jer mi se učinilo da sam vidio zlatnu naušnicu. Ajde, da nije sve tako crno, našao sam put po travi, vozeći slalom između psećih izmeta. Ponekad i nisam takve sreće, pa ponesem dio sa sobom, među ripnama na obući. Vidjelo se odmah da teta iz neke komunalno-gradske firme, ima iskustva u hranjenju kokoši po dvorištu, što je nedvojbeno dokazivala, bacajući rukom sol po smrznutim stazama. Kada sam se vratio doma, na vratima ulaza me dočekala teta Anić, zabrinuta pogleda s metlom u rukama na kojoj je visio batrljak od krpe. Jao susjed, taman sam oprala ulaz, pa se bojim da nam se sve ne smrzne. A, da moglo bi, primijetio sam da je prohladno danas. Nego denite malo rakije u tu vašu mješavinu za pranje, prođite još jednom, a možda dobijemo i lijepu aromu od šljiva u ulazu. A idem vidjet, ako ovaj moj nije sve popio, stalno moram skrivat, znate. A vjerujem da čovjek voli dobru kapljicu, što sam mogao primijetiti po njegovim kapilarama i baždenju svaki puta kada bi ga susreo u mimoilaženju. Eto nadam se da neće još dugo padat ove pahuljice, jer sutra je moja malenkost za svirku po betonu. Valja zato skuhat koju litricu vina, pa se tu i tamo malo orkijepiti.