PIF je po mnogočemu poseban festival. Održava se prije ostatka zagrebačke kazališne sezone, a jedini je festival u Hrvatskoj koji predstavlja lutkarstvo iz svih krajeva Europe i svijeta. Osim toga, PIF je postao , usuđujem se reći, prvi festival koji je kao medijskog pokrovitelja uzeo i jedan blog, moju malenkost (kao što je Valcer to u svibnju predložila i ostalim festivalima :-)
Ovogodišnji PIF premjestio se iz svog tradicionalnog termina u tjedan kasnije, a ove godine će izostati i tradicionalna povorka kroz grad , jedan od zaštitnih znakova PIF-a. Ekipa PIF-a od povorke je odustala zbog termina (jer tko bi mogao doći na povorku u ponedjeljak ujutro), a za sljedeću godinu, svoj mali jubilej, traže novi koncept. Nažalost, dio predstava je zbog "niza nesretnih okolnosti" izostao, ali su nadomješteni raznim programima van konkurencije i dva plesnjaka. Upravo zbog velikog djela programa van konkurencije, PIF će imati i dva otvaranja - prvo, neslužbeno u ponedjeljak predstavom "Priča o konju" ZKL-a, a ono svečano u srijedu, 7.09. predstavom "In retrospect" slavnog off-Broadway teatra La MaMa, čija je osnivačica Ellen Stewart nedavno i preminula. La MaMa je već više puta gostovala u Hrvatskoj, najčešće u suradnji sa ZKM-om, ali ovo gostovanje je posebno jer predstavlja slabo poznato američko lutkarstvo. Predstava će biti izvedena i za "javnost" u četvrtak , 8.09. , u 11 sati u prostoru MCUK-a.
Od ostalih predstava posebno predlažem "Jamesa Blonda" sjajnog češkog kazališta Alfa, čija sam sjajna "Tri mušketira" gledao prije nekoliko godina. Predstava je parodija slavnog filmskog i književnog tajnog agenta, koja će sigurno biti začinjena sjajnim češkim humorom, ali i sjajnim lutkama i animacijom. Slovenska "Četiri bremenska svirača" bit će interesantna zbog sjajnog redatelja Matije Solcea, koji se na PIF-u predstavio prije nekoliko godina autorskim projektom "Male noćne priče", duhovitom i sjajno animiranom predstavom.
Predstava kojom se PIF zatvara, "Izgubljeni ton", posebno me intrigira i naslovom, i tekstom iz programske knjižice. Predstava dolazi iz Slovenije, a radi se o teatru animiranog zvuka koji je razvio sam autor predstave. Da sve zvuči još bolje, inspirirani su tradicionalnom kineskom pričom o gubljenju standardnog tona, kojim se trebalo uskladiti instrumente, ali i čitav život u državi. Predstava igra 11.09. u 21 sat u MCUK-u!
Jedno od događanja koje će zasigurno biti primjećeno je izvedba tradicionalne britanske lutkarske igre "Punch i Judy" na Cvjetnom Trgu, odnosno platou Mamutice 07. i 08. rujna. Punch i Judy su britanska verzija ručne lutke (Ginjola, koji ime nosi prema francuskom im bratu iz Lyona) koja se proširila cijelom Europom pod drugim nazivima, a simboliziraju ih groteskni likovi naglašenih karaktera, poput talijanske Pulcinelle , koja tradiciju vuče još iz comedie dell`arte, njemačkog Kasperla i ruskog Petruške. Punch je poznat po ubojstvima koje vrši predimenzioniranim štapom, a meta su mu supruga, djete, policajac ili krokodil.
Osim toga, tu je i predstavljanje knjige "Punch i Judy" , koja nastavlja PIF-ovu (odnosno MCUK-ovu) tradiciju izdavanja tekstova namijenjenih za lutkarsko kazalište , ali i tekstova o teoriji lutkarskog kazališta. Druga knjiga koja će biti predstavljena je "Omedeto" Milana Čečuka, dramatizacije brojnih narodnih priča , ali i tekstova Ivane Brlić-Mažuranić i H.C. Andersona. Tradicionalnu lutkarsku radionicu održat će PIF-ovi dugogodišnji prijatelji Ljubica Šuturović i Arsen Čosić iz Vojvodine.
PIF je festival sa mnogo potencijala, ali često zapostavljen u medijima. Možda je razlog tome i medijska percepcija kazališta lutaka kao isključivo dječje, ali i zbog toga što se PIF još uvijek ne probija u gradu. Za neke festivale mnogo kraće tradicije na glavni se trg vješaju festivalske zastave, oglašava ih se putem svih elektroničkih i tiskanih medija, a jumbo plakati su u svim djelovima grada. PIF nažalost nema tu sreću (ili nesreću - komercijalizacija i publika koju ne zanima program već "happening" i nisu poželjne), ali se nadam da će njegova publika unatoč pomaknutom terminu naći vremena za PIF i ponovno ispuniti dvorane.
Nažalost, sljedećeg tjedna putujem u Istru i neću moći vidjeti sve što bih na PIF-u htio vidjeti, ali vi...
Svi ste pozvani :-)
(a čitav program možete pronaći ovdje)
< | rujan, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Blog u sjećanje svim divnim minulim trenucima... i u traženje sretnije, kulturnije i ljepše budućnosti u Hrvatskoj
hobby: obilaženje kulturnih događanja :)
Ime Belle Epoque preuzeto je od razdoblja pariške kulture i umjetnosti, života između 1871. i 1945. Razdoblje pojave prvih profesionalnih cabaretskih družina, Art Nouveaua i Art Decoa, i opuštenog života. Iako je epoque imenica ženskog roda, pa se i pridjev Belle slaže s njom, ja sam muška osoba (primjetio sam da u komentarima dolazi do zabune, pa da napomenem :) )
Fotografije ću ubuduće postavljati preko Flickra, a ako mi se netko ima želju obratiti iz bilo kakvih pobuda, imam i novootvoreni e-mail
belleepoqueblog@yahoo.com
Sergej Jesenjin
DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA
Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.
Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.
Jacques Prevert:
BARBARA
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li blezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci
Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojega ne ostaje ništa.
Vesna Parun :
PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE
Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.
Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.
Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.
Aleksa Šantić
EMINA
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...
Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!