Nakon kratkog predaha i povratka iz Poreča, došlo je vrijeme da s vama podijelim fotografije i dojmove.
U Poreču sam proveo tri dana, i prvo upozorenje odnosi se na hotel. Ako planirate svoje ljetovanje tamo, izbjegnite hotel Delfin u širokom luku. Nije da sam za dvije zvjezdice očekivao basnoslovni luksuz, ali očekivao sam sobe veće od prosječne zatvorske ćelije i hranu koja ima oblik, ukus i miris. Nažalost, nijedno od toga nije bio slučaj. Drugi savjet odnosi se na porečke taksiste. Tako nam je jedan od njih , u vrijeme kada je Sunce još prilično visoko sijalo, naplatio svoje usluge 20 kn skuplje od cijene na taksimetru , jer nas se vozilo 5. Preporučam Taxi - boat, koji je neznatno skuplji, a lijep je doživljaj - s vjetrom u kosi i filmskim uletavanjem pred hotel :)
Nastanak grada Poreča nije moguće precizno odrediti, ali obično se smješta u 1. st.pr.Kr., kada je tamo osnovan municipij, koji je tijekom 1. st. n.e. dignut na rang kolonije, što mu je donijelo i veći komad zemljišta, i veće mogućnosti za razvoj. Najveća znamenitost je nadaleko poznata Eufrazijeva bazilika iz 6. st.pr.Kr, koja je nekoliko puta bila nadograđivana i mijenjana. No ono što me se dojmilo u Poreču su male skulpture diljem grada, susretljivost ljudi (koji na sve načine pokušavaju osvojiti turiste - sa osmjesima na licu , koje se u nekim drugim gradovima tako teško dobije) i puno zelenila. Jedina mala zamjerka je život grada - sve djeluje zaustavljeno u vremenu... Možda se i to mijenja s ljetom i dolaskom turista.
Posjetio sam i Pazin, središte Istarske županije, u kojem smo vidjeli krški fenomen Pazinske jame, odnosno ponora Pazinčice (na mješavini krških i flišnih stijena), HDA sa vrijednim Statutom grada Pule iz 16.st. i Etnografski muzej, u prilično klasičnom i oskudnom postavu. U istom je postavljena izložba o Istrijanima koji su napustili Istru i svoj život nastavili uspješno u nekim drugim zemljama. Izložba je prilično dirljiva zbog svih osobnih predmeta iseljenika, ali sa par prilično diskutabilnih izjava poput: "Nakon što je Jugoslavija anektirala Istru", što zvuči poput nekog nasilnog osvajanja, te kuharice "Linda`s Italy" poznate iseljenice koja otvoreno piše o Istri kao dijelu Italije. Iako je Istra bilingualna regija, na neke stvari bi se trebalo pripaziti - jer ona je još uvijek dio Hrvatske.
A sada vas prepuštam slikama, uz pokoji komentar ispod ...
(statut grada Pule iz 1500., Pazinski arhiv)
(dva pokušaja stapanja s okolinom)
Kao što sam pretpostavio, imageshack.us ima problema sa slikama većim od 1 MB, i ne želi ih uploadati, pa sve fotografije koje sam htio tu možete pogledati na flickr-u :)
< | svibanj, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Blog u sjećanje svim divnim minulim trenucima... i u traženje sretnije, kulturnije i ljepše budućnosti u Hrvatskoj
hobby: obilaženje kulturnih događanja :)
Ime Belle Epoque preuzeto je od razdoblja pariške kulture i umjetnosti, života između 1871. i 1945. Razdoblje pojave prvih profesionalnih cabaretskih družina, Art Nouveaua i Art Decoa, i opuštenog života. Iako je epoque imenica ženskog roda, pa se i pridjev Belle slaže s njom, ja sam muška osoba (primjetio sam da u komentarima dolazi do zabune, pa da napomenem :) )
Fotografije ću ubuduće postavljati preko Flickra, a ako mi se netko ima želju obratiti iz bilo kakvih pobuda, imam i novootvoreni e-mail
belleepoqueblog@yahoo.com
Sergej Jesenjin
DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA
Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.
Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.
Jacques Prevert:
BARBARA
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li blezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci
Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojega ne ostaje ništa.
Vesna Parun :
PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE
Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.
Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.
Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.
Aleksa Šantić
EMINA
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...
Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!