Slavni ZeKaeM se nakon gostovanja u beogradskom Jugoslavenskom Dramskom Pozorištu (a možda i prije) odlučio obnoviti svoj projekt gostovanja uglednih europskih kazališta . Iako se još u ožujku najavilo sjajno JDP , prvo smo dočekali Slovensko mladinsko gledališće iz Ljubljane sa predstavom "Paklena naranča" prema tekstu Anthonyja Burgessa. To kazalište je svojevrsni ekvivalent ZKMu, a predstavit će nam se sa 3 produkcije - "Vampirom" iZločinom i kaznom", te već spomenutom "Paklenom narančom". Fotografije su na flickru", da ne bi bilo problema s otvaranjem bloga.
Redatelj Matjaž Pograjc odlučio se na vrlo zahtjevnu adaptaciju slavnog djela Anthonyja Burgessa, po kojem je snimljen i jednako poznat film Stanleyja Kubricka, koji zauzimaju gotovo kultno mjesto u američkoj i europskoj pop kulturi. Sam film gledatelji su na IMDBu proglasili jednim o deset najboljih filmova , a roman je svrstan na listu 100 najznačajnijih djela 20. stoljeća. Nažalost, predstava obiluje preglasnom glazbom (koja je postala zaštitni znak svega što se želi proklamirati suvremenim i kvalitetnim), a sama radnja je odrezana , te su 3 dijela na koja je podjeljen roman gotovo potpuno odvojena.
Sama predstava započinje sasvim suvišnim, gotovo cabaretskim uvodom, jedne od glumica koja izvodi ,ponovno sasvim nepotrebno, slovensku himnu. Uvodni dio je trebao uvesti u radnju, ali je gledatelje ostavio zbunjenima, jer se na pozornici stvorilo 4 mladića obučenih u baletne kostimiće koji premlaćuju i siluju, što djeluje groteskno, ali ne i smisleno, i već tu predstava pada u vodu - jer dio koji je trebao uvesti u smisao 2.djela ispao je zaseban i nepovezan čin. Ipak, već se tu vidi izrazito energična gluma svih uključenih, što je i najveća kvaliteta ove predstave.
Drugi dio sadrži i najbolju točku predstave - sam čin "prerade" Alexovog uma, ali i degutantan prizor raspete žene koja pjeva Odu Radosti, te groteskan lik upraviteljice zatvora, koji je, kao i ostali likovi "loše strane" (ako se može govoriti o podjeli na loše i dobro), degradirana sa razine čovjeka na razinu lika iz dječje lutkarske igre tipa Punch and Judy. Osim toga, bedaste obrade Beethovenovih djela i ne ostavljaju najbolji dojam, kao songovi koji bi se bolje uklapali u loš srednjoškolski mjuzikl, nego ovakvu predstavu , koja bi trebala propitkivati osnove ljudske egzistencije, svela se na tri skeča (od kojih je srednji najbolji) koja su napravljena u maniri najgoreg euro-trasha, sa spomenutim kićastim kostimima, koji ne izazivaju u gledatelju ništa. Redatelj je uspješno izbjegao bilo kakvu psihološku analizu antijunaka Alexa, već postavio događaje na scenu - i tu stao.
Programska knjižica je bogato opremljena - tu su fotografije, intervju s Burgessom, izvatci iz stručne kritike i Burgessov autobiografski tekst. Šteta što nema intervjua s redateljem, koji bi nam jedini mogao u potpunosti objasniti neke svoje postupke – i možda nam i predstavu učiniti jasnijom!
Ali, sve treba vidjeti.
________________________________
Kino Tuškanac, Hrvatski filmski savez i Francuski Institut priredili su ciklus filmova velikog francuskog redatelja Claudea Chabrola, koji je prošle godine preminuo u osamdesetoj godini. Među filmovima koje je Chabrol snimio u gotovo 50 godina filmskog rada - od početaka 60-ih godina, kada je bio jedan od najznačajnijih predstavnika francuskog novog vala , do svog posljednjeg filma 2009. - mogli ste pogledati slavnog "Mesara", "Nevjernu ženu", "Ceremoniju" i "Hvala za čokoladu". Osim toga, poznat je i po svom filmu "Madame Bovary", u kojem je fatalnu Emmu također utjelovila Isabelle Huppert.
Na samom otvaranju ciklusa pogledao sam film "Merci pour le chocolat" - "Hvala za čokoladu" iz 2000. godine, u kojem glavne uloge igraju dvije sjajne žene - Isabelle Huppert i Anna Mouglalis. Film govori o obitelji pijanista Andréa Polonskog, kojeg posjećuje mlada djevojka Jeanne, također pijanistica, koja ga želi posjetiti zbog zamjene koja se dogodila u bolnici. Naime, rođena je na isti dan kao i pijanistov sin, te je u bolnici došlo do strke i zabune, te je kratkotrajno zamjenjena sa njegovim sinom, koji se sada osjeća tjeskobno i potisnuto, te sumnja u svoj identitet.
Nisu Chabrola bez razloga zvali europskim Hitchcookom - on prodire duboko u psihu svojih likova, te glumcima daje mnogo slobode da stvore svoje interpretacije. Isabelle Huppert tako je perfidna Mika, koja je ubila prvu suprugu Polonskog, a sada gotovo i svog posinka tabletama za uspavljivanje, a Anna Mouglalis njena sušta suprotnost , mlada i talentirana žena. Annu Mouglalis inače ste mogli gledati i u filmu "Coco Chanel i Igor Stravinsky" kojeg svima predlažem,a glumila je i Juliette Greco i Simone de Beauvoir.
Radnja filma odvija se u Švicarskoj (i sam film je švicarsko-francuska koprodukcija), a radnja filma je izuzetno spora i napeta, popračena i diskusijom o smislu glazbe te sjajnim Lisztovim komadom "Funerailles", kojeg ovdje donosim u izvedbi Marte Argerich.
Chabrola možete pogledati još 4.04. u 19h, kada je na rasporedu Ceremonija, također sa Huppert u glavnoj ulozi. Također, sutra vas sve pozivam na koncert "Play and Pray for Japan" u organizaciji Zagrebačke filharmonije, pod dirigentskom palicom Uroša Lajovica. Filharmonija će izvesti Brahmsovu "Tragičnu uvertiru" i slavnu Beethovenovu 5. simfoniju, te naš operni zbor itekako popularan u Japanu - "U boj u boj!" iz Zajčevog "Nikole Šubića Zrinjskog". Svakako dođite i podržite ovaj događaj - ulaz je besplatan, a karte možete preuzeti na blagajni KDVL.
< | travanj, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Blog u sjećanje svim divnim minulim trenucima... i u traženje sretnije, kulturnije i ljepše budućnosti u Hrvatskoj
hobby: obilaženje kulturnih događanja :)
Ime Belle Epoque preuzeto je od razdoblja pariške kulture i umjetnosti, života između 1871. i 1945. Razdoblje pojave prvih profesionalnih cabaretskih družina, Art Nouveaua i Art Decoa, i opuštenog života. Iako je epoque imenica ženskog roda, pa se i pridjev Belle slaže s njom, ja sam muška osoba (primjetio sam da u komentarima dolazi do zabune, pa da napomenem :) )
Fotografije ću ubuduće postavljati preko Flickra, a ako mi se netko ima želju obratiti iz bilo kakvih pobuda, imam i novootvoreni e-mail
belleepoqueblog@yahoo.com
Sergej Jesenjin
DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA
Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.
Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.
Jacques Prevert:
BARBARA
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li blezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci
Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojega ne ostaje ništa.
Vesna Parun :
PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE
Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.
Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.
Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.
Aleksa Šantić
EMINA
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...
Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!