Slavni ZeKaeM se nakon gostovanja u beogradskom Jugoslavenskom Dramskom Pozorištu (a možda i prije) odlučio obnoviti svoj projekt gostovanja uglednih europskih kazališta . Iako se još u ožujku najavilo sjajno JDP , prvo smo dočekali Slovensko mladinsko gledališće iz Ljubljane sa predstavom "Paklena naranča" prema tekstu Anthonyja Burgessa. To kazalište je svojevrsni ekvivalent ZKMu, a predstavit će nam se sa 3 produkcije - "Vampirom" iZločinom i kaznom", te već spomenutom "Paklenom narančom". Fotografije su na flickru", da ne bi bilo problema s otvaranjem bloga.
Redatelj Matjaž Pograjc odlučio se na vrlo zahtjevnu adaptaciju slavnog djela Anthonyja Burgessa, po kojem je snimljen i jednako poznat film Stanleyja Kubricka, koji zauzimaju gotovo kultno mjesto u američkoj i europskoj pop kulturi. Sam film gledatelji su na IMDBu proglasili jednim o deset najboljih filmova , a roman je svrstan na listu 100 najznačajnijih djela 20. stoljeća. Nažalost, predstava obiluje preglasnom glazbom (koja je postala zaštitni znak svega što se želi proklamirati suvremenim i kvalitetnim), a sama radnja je odrezana , te su 3 dijela na koja je podjeljen roman gotovo potpuno odvojena.
Sama predstava započinje sasvim suvišnim, gotovo cabaretskim uvodom, jedne od glumica koja izvodi ,ponovno sasvim nepotrebno, slovensku himnu. Uvodni dio je trebao uvesti u radnju, ali je gledatelje ostavio zbunjenima, jer se na pozornici stvorilo 4 mladića obučenih u baletne kostimiće koji premlaćuju i siluju, što djeluje groteskno, ali ne i smisleno, i već tu predstava pada u vodu - jer dio koji je trebao uvesti u smisao 2.djela ispao je zaseban i nepovezan čin. Ipak, već se tu vidi izrazito energična gluma svih uključenih, što je i najveća kvaliteta ove predstave.
Drugi dio sadrži i najbolju točku predstave - sam čin "prerade" Alexovog uma, ali i degutantan prizor raspete žene koja pjeva Odu Radosti, te groteskan lik upraviteljice zatvora, koji je, kao i ostali likovi "loše strane" (ako se može govoriti o podjeli na loše i dobro), degradirana sa razine čovjeka na razinu lika iz dječje lutkarske igre tipa Punch and Judy. Osim toga, bedaste obrade Beethovenovih djela i ne ostavljaju najbolji dojam, kao songovi koji bi se bolje uklapali u loš srednjoškolski mjuzikl, nego ovakvu predstavu , koja bi trebala propitkivati osnove ljudske egzistencije, svela se na tri skeča (od kojih je srednji najbolji) koja su napravljena u maniri najgoreg euro-trasha, sa spomenutim kićastim kostimima, koji ne izazivaju u gledatelju ništa. Redatelj je uspješno izbjegao bilo kakvu psihološku analizu antijunaka Alexa, već postavio događaje na scenu - i tu stao.
Programska knjižica je bogato opremljena - tu su fotografije, intervju s Burgessom, izvatci iz stručne kritike i Burgessov autobiografski tekst. Šteta što nema intervjua s redateljem, koji bi nam jedini mogao u potpunosti objasniti neke svoje postupke – i možda nam i predstavu učiniti jasnijom!
Ali, sve treba vidjeti.
________________________________
Kino Tuškanac, Hrvatski filmski savez i Francuski Institut priredili su ciklus filmova velikog francuskog redatelja Claudea Chabrola, koji je prošle godine preminuo u osamdesetoj godini. Među filmovima koje je Chabrol snimio u gotovo 50 godina filmskog rada - od početaka 60-ih godina, kada je bio jedan od najznačajnijih predstavnika francuskog novog vala , do svog posljednjeg filma 2009. - mogli ste pogledati slavnog "Mesara", "Nevjernu ženu", "Ceremoniju" i "Hvala za čokoladu". Osim toga, poznat je i po svom filmu "Madame Bovary", u kojem je fatalnu Emmu također utjelovila Isabelle Huppert.
Na samom otvaranju ciklusa pogledao sam film "Merci pour le chocolat" - "Hvala za čokoladu" iz 2000. godine, u kojem glavne uloge igraju dvije sjajne žene - Isabelle Huppert i Anna Mouglalis. Film govori o obitelji pijanista Andréa Polonskog, kojeg posjećuje mlada djevojka Jeanne, također pijanistica, koja ga želi posjetiti zbog zamjene koja se dogodila u bolnici. Naime, rođena je na isti dan kao i pijanistov sin, te je u bolnici došlo do strke i zabune, te je kratkotrajno zamjenjena sa njegovim sinom, koji se sada osjeća tjeskobno i potisnuto, te sumnja u svoj identitet.
Nisu Chabrola bez razloga zvali europskim Hitchcookom - on prodire duboko u psihu svojih likova, te glumcima daje mnogo slobode da stvore svoje interpretacije. Isabelle Huppert tako je perfidna Mika, koja je ubila prvu suprugu Polonskog, a sada gotovo i svog posinka tabletama za uspavljivanje, a Anna Mouglalis njena sušta suprotnost , mlada i talentirana žena. Annu Mouglalis inače ste mogli gledati i u filmu "Coco Chanel i Igor Stravinsky" kojeg svima predlažem,a glumila je i Juliette Greco i Simone de Beauvoir.
Radnja filma odvija se u Švicarskoj (i sam film je švicarsko-francuska koprodukcija), a radnja filma je izuzetno spora i napeta, popračena i diskusijom o smislu glazbe te sjajnim Lisztovim komadom "Funerailles", kojeg ovdje donosim u izvedbi Marte Argerich.
Chabrola možete pogledati još 4.04. u 19h, kada je na rasporedu Ceremonija, također sa Huppert u glavnoj ulozi. Također, sutra vas sve pozivam na koncert "Play and Pray for Japan" u organizaciji Zagrebačke filharmonije, pod dirigentskom palicom Uroša Lajovica. Filharmonija će izvesti Brahmsovu "Tragičnu uvertiru" i slavnu Beethovenovu 5. simfoniju, te naš operni zbor itekako popularan u Japanu - "U boj u boj!" iz Zajčevog "Nikole Šubića Zrinjskog". Svakako dođite i podržite ovaj događaj - ulaz je besplatan, a karte možete preuzeti na blagajni KDVL.
Post je objavljen 04.04.2011. u 00:47 sati.