(započetak, vlastiti izbor fotografija sam postavio ovdje, pa vas molim da mi javite radi li sve dobro!)
Jučer sam se navečer našao iznenađen informacijom o smrti velike glumice , Elizabeth Taylor. Zapravo, nisam to saznao izravno, već sam počeo gledati jedan od njenih najpoznatijih filmova, Kleopatru (za vrijeme snimanja je upoznala i svoju veliku ljubav, Richarda Burtona), i zapitao se zašto HRT pušta Kleopatru sredinom ožujka u prilično popularnom terminu? Nažalost, odgovor sam saznao prvo na teletekstu, a kasnije i na brojnim portalima na internetu, pa i na društvenim mrežama.
(jedna od najboljih uloga!)
Ima li se što za reći o ovoj velikoj glumici, koja je obilježila hollywoodske 50-e i 60-e? Svi je znaju kao najveću, kao filmsku divu još od malena, kada je igrala u "Lessie se vraća kući". Ipak, proslavila se sjajnim ulogama u filmovima "Mačka na vrućem limenom krovu" (meni omiljenom), "Tko se boji Virginie Woolf?" I "Kleopatra" (jedan od prvih hollywoodskih komercijalnih neuspjeha). Imala je tek 11 godina kad je započela glumačku karijeru, i zbog toga je često povezuju sa drugim slavnim Amerikancem, Michaelom Jacksonom, s kojim je bila u dobrim prijateljskim odnosima. Poznata je i po svojih 8 brakova, iako za njenu najveću ljubav i danas smatraju Richarda Burtona, s kojim je glumila u "Kleopatri", "Tko se boji Virginije Woolf? ", "The Taming of the Shrew" i slabo poznati "Boom", koji sam nedavno pogledao, snimljen prema drami Tennesseja Williamsa "Milk Train Doesn`t Stop Here Anymore". Nedavno je rekla da najviše žali zbog toga što njen Richard Burton, iako 7 puta nominiran, nikada nije osvojio prestižnog Oscara. Naravno, tu je i ogromna kolekcija nakita, o kojoj je nedavno razgovarala sa "novom zvijezdom Amerike" Kim Kardashian.
Pisma koja joj je Burton poslao objavila je ovog srpnja u Vanity Fairu. Za sebe je sačuvala tek posljednje pismo, koje je držala u noćnom ormariću. Rekla je da nema tih novaca koji će ga kupiti, i da će ostati s njom do smrti. Dijelove pisama i komentar Vanity Faira na njih možete pročitati ovdje
Dobitnica je 2 Oscara za glavnu žensku ulogu, za filmove "Butterfield 8" i "Tko se boji Virginije Woolf?" , kojeg i sama navodi kao film uz koji je najviše vezana, te koji smatra svojim najvećim postignućem. Tu su još i 3 nominacije za Oscara, Zlatni globus za film "Suddenly Last Summer" (još jedna velika uloga s Paulom Newmanom, u kojoj je utjelovila pravu južnjačku ljepoticu), te odlikovanje britanske kraljice. Američki filmski institut ju je proglasio 7. najvećom glumicom svih vremena. Mnogi su se naši novinari zapitali je li s Elizabeth Taylor umro i klasični Hollywood, i nažalost, odgovor je pozitivan. Malo koja glumica moći će nasljediti veliku Dame Elizabeth, a još manji broj će moći živjeti njenim glamuroznim stilom, te imati njenu karizmu.
Poznata je Elizabeth i po svojoj borbi protiv diskriminacije HIV -pozitivnih osoba. 1959. pod utjecajem svoga supruga prešla je na judaizam, a Larryju Kingu je u jednom od posljednjih velikih intervjua odgovorila da je Židovka. Dijelove intervjua s youtubea donosim ovdje!
(govori o prijateljstvu s Jacksonom)
Na internetu mogu se pronaći mnogi citati Elizabeth Taylor, u kojima se također odražava njen životni stil. Meni je ipak najdraži ovaj:
The problem with people who have no vices is that generally you can be pretty sure they're going to have some pretty annoying virtues.
Blog u sjećanje svim divnim minulim trenucima... i u traženje sretnije, kulturnije i ljepše budućnosti u Hrvatskoj
hobby: obilaženje kulturnih događanja :)
Ime Belle Epoque preuzeto je od razdoblja pariške kulture i umjetnosti, života između 1871. i 1945. Razdoblje pojave prvih profesionalnih cabaretskih družina, Art Nouveaua i Art Decoa, i opuštenog života. Iako je epoque imenica ženskog roda, pa se i pridjev Belle slaže s njom, ja sam muška osoba (primjetio sam da u komentarima dolazi do zabune, pa da napomenem :) )
Fotografije ću ubuduće postavljati preko Flickra, a ako mi se netko ima želju obratiti iz bilo kakvih pobuda, imam i novootvoreni e-mail belleepoqueblog@yahoo.com
Nije složeno po nikakvom suvislom redosljedu - kako sam ih otkrivao , tako sam ih slagao :)
stihovi
Sergej Jesenjin
DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA
Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.
Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije. Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.
Jacques Prevert:
BARBARA
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li blezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci
Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojega ne ostaje ništa.
Vesna Parun :
PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE
Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.
Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.
Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.
Aleksa Šantić EMINA
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...
Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!
