ponedjeljak, 12.07.2010.
Tour de Serbie... br.1
Nakon dugotrajnih priprema, u subotu ujutro konacno smo vlakom krenuli u smjeru Beograda, nikakvih problema nije bilo, iako je vlak vozio prekomjereno dugo.
Prvo i ocigledno je nizi zivotni standard, pa cak i romskog stanovnistva, koje zivi u brvnarama oko pruge kojom se ulazi u Beograd. Nakon toga nas su nas odusevili ostaci "Plavoga voza", koji stoje na ulazu u zeljeznicki kolodvor. Nakon toga smo uzivali u pljeskavici na beogradskom kolodvoru, zakljucili da nam ni ne treba mcdonalds , kad je tu pljeskavica u lepinji za 100 dinara (1euro), a mnogo je ukusnije.
Onda smo se zaputili prema Nisu, i to autobusom njihove lokalne firme, sto je blago podsjecalo na slavnu firmu Krstic, iako sjedala mnogo udobnije djeluju, klijentela je podjednaka. U autobusu se naravno pustala folk glazba (jedini izvodac kojeg sam prepoznao je Djogani), a vozac nije niti jednom stao, sto je malo skratilo voznju. Uglavnom, trajalo je oko tri sata.
Autobusni kolodvor u Nisu, drugom po velicini gradu u Srbiji, je u doista derutnom stanju, pa smo se jedva izvukli. Nakon sentimentalnog trenutka maminog ponovnog susreta sa prijateljicom nakon 20 godina, krenuli smo prema njihovoj kuci autom i tako odmah razgledali dio grada.
S obzirom da smo u gostima kod prijatelja, docekani smo vrlo srdacno, ali svi su potpuno ljubazni, pristojni i gostoljubivi. Nakon vecerice, i pracenje utakmica za 3 .mjesto uputili smo se prema centru Nisa u vecernju setnju kroz anticku tvrdavu Nais, u kojoj je roden i car Konstantin, a danas se tamo odrzavaju razne kulturne manifestacije (mozda odemo i na koncert Olivere Katarine) na ljetnoj pozornici, koja ima dosta mjesta. S tvrdave je inace predivan pogled na rijeku Nisavu, koja kasnije utjece u Juznu Moravu.
Kraj rijeke je lijepo uredena setnica, postoji i kajak - kanu klub, a postoje i mnogi klubovi u kojima se pusta za mene malo cudna glazba - nisam siguran je li techno ili house, ali mladi se okupljaju, a dress code je potpuno isti kao i u zagrebackim klubovima.
Nakon toga smo prosetali do glavnog trga, i pogledali do kraja utakmicu Njemacka - Urugvaj, a onda smo otisli i do spomenika Stevanu Sremcu, cesme, i jedne kaldrme u kojoj su brojni klubovi.
Danas ujutro smo ponovno isli do grada, ali dozivljaj je potpuno drugaciji. Vlakicem smo se provozali po tvrdavi (vlakic nosi ime Ciro), a i trzni centri su radili. Ovdje je sve puno jeftinije. Recimo romani Carlosa R. Zafona su po 750 dinara (50ak kuna), cigarete po 110 dinara u prosjeku.
Osjecam se predivno, a mozes li se uopce osjecati strano kada prolazis glavnom ulicom, a Doris Dragovic pjeva : Malo mi za sricu triba
12.07.2010. u 22:52 •
2 Komentara •
Print •
#
| < |
srpanj, 2010 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
| 5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
| 12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
| 19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
| 26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
Siječanj 2013 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (8)
Opis bloga
Blog u sjećanje svim divnim minulim trenucima... i u traženje sretnije, kulturnije i ljepše budućnosti u Hrvatskoj
hobby: obilaženje kulturnih događanja :)
Ime Belle Epoque preuzeto je od razdoblja pariške kulture i umjetnosti, života između 1871. i 1945. Razdoblje pojave prvih profesionalnih cabaretskih družina, Art Nouveaua i Art Decoa, i opuštenog života. Iako je epoque imenica ženskog roda, pa se i pridjev Belle slaže s njom, ja sam muška osoba (primjetio sam da u komentarima dolazi do zabune, pa da napomenem :) )
Fotografije ću ubuduće postavljati preko Flickra, a ako mi se netko ima želju obratiti iz bilo kakvih pobuda, imam i novootvoreni e-mail
belleepoqueblog@yahoo.com
stihovi
Sergej Jesenjin
DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA
Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.
Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.
Jacques Prevert:
BARBARA
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li blezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci
Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojega ne ostaje ništa.
Vesna Parun :
PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE
Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.
Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.
Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.
Aleksa Šantić
EMINA
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...
Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!
