20 do asa
26.12.2014., petak
Mraz u miru
|
I to ne bilo kojem miru i ne bilo koji mraz. Djed Mraz u maksimalnom miru, u Maksimiru ! Nisam htio biti nepristojan, ili možda mu dosađivati, ali htio sam to zabilježiti. Ipak je svratio kod nas, u Hrvatsku, podijelio to što je podijelio, ali nije odmah otišao. Naišao je ipak na veliko gostoprimstvo i gostoljubivost, jer gost će ovdje uvijek biti počašćen i dobrodošao. Ima kod nas ljudi koji te neće pustiti ako nešto ne pojedeš, popiješ, ma samo da probaš. I tako u skoro svakom domu, jer bez obzira kako teško živjeli, mi ipak dijelimo i želimo dijeliti sa drugima. A di nećemo sa Djedicom. I to pravim djedom, onim Mrazom ! Ostao je malo duže, jer htio je uživati malo u miru koji mu pruža ova šuma, a i usput potrošio koju kaloriju dobivenu u našoj gostoljubivoj zemlji. Malo sam se kamuflirao i pokušao ga snimiti, ako me i skuži reći ću mu da fotkam prirodu, jer i ovako je to neki i moj smjer kojim hodam po Maksimiru. Ali neće me skužiti, pa dobro sam se šuljao.....   ...već ubrzo mi se činilo da me prokužio, jer nekako je na momente ubrzao korak i činilo mi se da mi želi pobjeći.....   ....ali između tih ubrzanih, skoro trčećih koraka ipak je svako malo zastao i promatrao....nije mogao odoljeti.....    ...nakon ovih zadnjih zastajkivanja sve se nekako promijenilo....počeo je još brže koračati, i to baš prema suncu....nešto je i mrmljao u nekakvi uređaj na ruci, nešto slično satu....pošao sam za njim.....   ....kad je došao do mosta počeo je sve glasnije raspravljati sa tim uređajem na ruci....a sunce i njegove zrake kao da su dobile na snazi.....nije mi bilo ništa jasno, jer zvučalo je kao da se sa nekim svađa....  ...nakon toga zraka se najednom povukla, Mraz je u miru pošao dalje i lagano razgledavao.....više nije komunicirao sa uređajem....uživao je u tišini, pa tako i ja.....  .....i u odmoru na svježem zraku......  ...kad je krenuo prema izlazu iz šume odlučio sam ga i dalje pratiti da vidim gdje će.....  ...ali on se naglo okrenuo i mahnuo mi rukom da dođem bliže.....nasmijao se i rekao mi : zar stvarno misliš da te nisam skužio već na prvom koraku da me pratiš !?...ja šutim i gledam u njega.......on nastavi : ajde, nemoj se osjećati krivim zbog špijuniranja, pa navikao sam na to, hajde uslikaj si jednu za uspomenu ako želiš, da imaš Mraza u Maksimiru !!.....i uslikao sam, baš da imam za uspomenu, ali i da svi vide kako postoji Mraz i kako je odabrao Maksimir za svoju šetnju u miru......ma to je još jedan dokaz da ništa nije slučajno, ni Mraz u Maksimiru......  ..i pitao me još na kraju nakon svega, da li imam kakvu želju da mi ispuni....zamislite vi tog Djedicu koliko je on dobar.....rekao sam mu da mi sad jedino pada na pamet zdravlje, i da bih htio da svi budemo zdravi.....i da bih trenutno želio da mi se ispuni jedna želja, a to je da prestanem pušiti...... ...on se nasmijao i rekao da ako mi je to stvarno želja da će se potruditi da je ispuni......a hoćeš li koju sada odmah na licu mjesta, čisto da imaš odmah dokaz - upita me..... ....pa ajd onda obojite malo nebo, a usput probajte i od ovog kaj nazivaju ruglom od stadiona malo nešto napraviti, probajte ga malo uljepšat..........   ...i ako mi možete još samo reći što i s kime ste ono razgovarali u šetnji !? - pitam ga na kraju.... ....pa razgovarao sam sa svojim suradnicima, bila je dogovorena teleportacija u točno određeno vrijeme i na točno određenom mjestu, ali ja sam htio još malo ostatii ovdje i odgodio sam teleportaciju - kaže Djedica i nastavi : i malo smo se poriječkali, jer su oni već poslali onu zraku sunčevu pomoću koje bih se prebacio u bazu, pa su bili malo ljuti što je sve odgođeno zbog toga jer mi se sviđa ovdje i što sam im javio da ostajem još malo !!....... ....a što je sa sobovima, kakva sad teleportacija - pitam !??..... ...a Djedica će kroz smijeh - pa sobovi su samo radi tradicije i radi raznih snimanja, a kad se žurimo onda koristimo teleportaciju, pa vidiš koja je godina, kakvi sobovi , hahahaaha......... |
