20 do asa
16.05.2014., petak
Posljednji pozdrav Roselina
|
Čitajući njezine riječi kod Lilianke@ na blogu, njezin život, vidio sam koliko je bila jaka i hrabra. Koliko svjesna i dobra. Isto tako vidim koliko je to pogodilo Lilianke@. Sve virtualni svijet, a zapravo toliko stvaran. Nekada sam smatrao da čovjek nestane kada umre, ali tek kasnije sam shvatio da ne nestane. Samo nađe mir. Tako vjerujem. Da li mi je tako lakše pa zato, ne znam. Ali tako si mislim. Ne bojim se svoje smrti, nego se bojim te tuge i praznine kad netko ode pronaći svoj mir, kad neka osoba koju voliš više nije ovdje. Osjetiš prazninu, mada vjeruješ da duša ne nestane. Zato Lilianke@ znaj da Roselina@ nije skroz nestala, samo je otišla za svojim mirom. Iako je čini mi se bila i tu mirna, ali kao da je to ipak sve s razlogom. I to vjerujem, da sve što se dogodi ima taj svoj razlog. A ona je pokazala u svojoj priči koliko je čovjek zapravo jak. I koliko je njena majka bila jaka, a nadam se da je i sada. Zadnjih dva dana se loše osjećam, bezvoljno, nisam cijeli dan jučer otvarao blog ni palio računalo, što je prava rijetkost. Bezvoljan sam iz nekih svojih razloga, mada spavam probudim se umoran. Nisam mislio pisati kad se tako osjećam, ali mi je tekst od Roseline@ malo dao snage. Iz tog razloga sam tražio jednu sliku koja me nekako podsjetila na nju. Znao sam da je negdje, tražio sam je pol sata u arhivi računala. Nije ništa posebno, ali uz nju šaljem posljednji pozdrav na ovozemaljskom a i blogerskom životu blogerici Roselini@........  .....ljudi koji su je voljeli osjećaju sada veliki gubitak, i to je normalno.....zato glavu gore Lilianke@, Roselina@ bi te htjela vidjeti veselu i jaku......ali znam da je praznina velika.....ali sjeti se, ljudi umiru ali ne nestaju......počivala u miru draga blogerice Roselina@........sjećam se kad je rekla u komentaru svojoj sestri Lilianke@ da nije bila u Zagrebu još od malena i da bi voljela vidjeti Zagreb.........nebo zagrebačko plače za time što nisi stigla odavde pogledati to zagrebačko nebo.....     |
