20 do asa
05.03.2014., srijeda
Hej, evo me,moji stari drugovi.....
|
Zdravo ! Izvolite sjesti ! Zdraaavooo!! Uđe drugarica u razred i počne sa predavanjem. Ali počela je sa neobičnim uvodom. Rekla je da nije više "drugarica" nego učiteljica. Nama niš jasno. Kak sad to !? I bili smo začuđeni, negodovali smo radi toga. Kako ćemo se sad prešaltati na učiteljica ? Što ako se zabunimo pa kažemo "drugarice", hoćemo li dobiti jedinicu ?- mučilo nas je. Al na sve se čovjek navikne pa i na to. Tako je "zdravo" i "drugarice" otišlo u povijest. Otišli su i naši prvi susjedi, samo su nestali preko noći. Susjed Gojko, njegova žena, stariji sin ( mlađi od mene god. dana) i mlađi sin ( tada beba). Do tog dana susjed Gojko je svaki dan bio kod nas u dvorištu, kartali su svaki dan belu. Susjed Vlado i moj stari, protiv dede i Gojka. Čim bi došli s posla, nešto nabrzinu pojeli i udri cijelo popdne po beli. Tog dana sam i ja sjedio pokraj stola gdje su kartali i gledao i učio belu. Taj dan je bio ipak malo drugačiji. Dok su oni kartali, a ja gledao, odjednom su preletjela dva MIG-a iznad naših glava i probila zvučni zid. Svi se začudili, ali nastavili su kartati. Sutradan nije bilo bele, nije ih bilo četiri, jedan je falio. Nema Gojka, nema cijele obitelji. Nikome se nisu javili. Naravno ,nakon nekog vremena javili su se iz Srbije da su živi, da ne brinemo. I Gojko i njegova supruga su radili u policiji. Prije par godina se javio taj sin koji je bio beba, da dolazi u Zagreb i ako ga netko može malo uputiti po gradu jer treba neke papire ganjati. Dočekao sam ga i vozio po Zagrebu. Popili smo kavu, a on se čudio kako u bircevima svira njihova glazba. Valjda je mislio da tu kod nas žive ljudi koji bi ga mogli ugroziti zbog nečega. Ne boj se, velim mu, ovdje žive ljudi kao i svugdje drugdje. Zašto ovo sve pišem ? Pišem zato jer mi je žao svega toga što se događalo. Žao mi je svih ljudi koji su propatili u ratnim godinama. I najviše mi je žao što politika kroji puno toga. Nastavljeno na prošli "ratni" post htio sam reći da svi nose svoj neki teret tog nesretnog rata. Naravno, neki više , neki manje. Ali želim reći da nemam problem s ljudima ili s time od kud potječu. I to je prava istina. Kako je na početku bilo riječi o "drugarstvu" tako su nas naši prijatelji iz osnovne škole zamolili za jednu uslugu. Oni su tada slavili 15 godina svog benda. Dok smo mi drugi ružili i zezali se , oni su tih dana prije 15 godina u garaži vježbali sviranje. Jednog dana sam i ja ničim izazvan ( krajem 2008) uzeo harmoniku prvi put u životu. Bio sam u noćnoj smjeni, bilo je " lufta" i bila je jedna harmonika ispod stola. Tih dana sam lebdio po zraku jer se rodio Ficho. Mislio sam da ću se raspuknuti od sreće, i došla mi želja prvi put u životu da si nešto odsviram. Uzeo sam taj instrument i počeo tipkati i tražiti nešto po sluhu, ne znajući niti gdje se nalazi koji ton. I tak me to držalo par mjeseci. U isto vrijeme moj buraz ( koji također nije nikad svirao) je doma počeo lupati po loncima, sa onim bubnjarskim štapovima. On nije znao da sam ja počeo kakti svirati, niti sam ja znao da on doma lupa. Jedne nedjelje smo pili kavu, i tak pričali, i skužimo da smo nekako slučajno dobili volju za sviranjem. I on negdje nabavi malu harmoniku i tak smo počeli kao svirati ( onak sebi za gušt). Naravno da ne možeš ti u 30- tim godinama sad početi svirati, to su godine vježbe i odricanja, kao i sve drugo u životu. Ali guštali smo. Jedan dan je u prolazu čuo našu "probu" susjed i došao gore. Kad nas je vidio dobio je i on volju. I ja bih s vama ? A što bi ti ? Jer znaš kaj svirati ( mi kao znamo) ? Ne znam , al mogu pjevat ili bum neke naučio !? Dobro, pjevaj onda. I nakon tog dana je taj susjed kupio bas gitaru i pojačalo, ja sam kupio harmoniku a buraz si je kupio bubnjeve. Ne mogu vam opisati to oduševljenje, fušamo totalno al se totalno zabavljamo. To su pak čuli ovi frendovi koje sam spomenuo, koji imaju bend već 15 god. I rekli su da obavezno moramo doći na njihovu proslavu 15. rođendana benda ! Rekao sam : nema šanse ! Jeste vi ludi ! Pa ne možemo mi pred ljudima se tak brukat ! I onda su me nagovarali na tu foru prijateljstva i to kak bi bila prava zajebancija da mi nastupimo kao pred grupa na njihovoj fešti. Nije mi bilo na kraj pameti da ćemo stvarno otići svirati pred 100 ljudi, i sramotiti se tamo gdje nas svi poznaju, jer po prirodi sramežljiv nisam volio nikad pred više ljudi bilo što raditi. Zadnji nastup pred više ljudi mi je bio u osnovnoj školi kad sam radio kao najavljivač na pionirskoj predstavi. Ali dobili su me na tu foru prijateljstva, vidio sam da im je stalo dok su me nagovarali. A ja, ja se isto dam svakome nagovorit. Tak smo dobili zadatak da naučimo neke tri pjesme. Nitko nije od nas mogao svirat i pjevat još u isto vrijeme ( da se razumijemo, nije to nimalo lagano), a di je tek trema. I onda sam zvao jednog kolegu s posla da dođe s gitarom, on je nešto malo svirao sebi za gušt. Još je bio problem tko će pjevati ? Veli buraz : zvat ću Baju ! Kojeg Baju ? Onog automehaničara, on pjeva u crkvi. I dođe Baja na probu taj dan kad smo išli nastupat. Može dečki, recite koju ?- izvadi Baja pjesmarice iz torbe. Morali smo izabrat neke lagane, po mogućnosti g-dur ili d. Samo te durove sam znao, osim c- dura u kojem je teško pjevati, čak i Baji. Jest da smo svirali u rangu djece od 6 godina, ali bar su se svi nasmijali i zabavili . Iako dobro znamo da ne znamo, jer imamo sluha i znamo kad netko fuša u muzici, nije nam nitko zamjerio pa ne mojte ni vi. I pjesma ima i molove, al to nam preteško, pa mi sviramo u duru. Ma za frendove se i blamiramo ako treba, zar ne !? Evo dolje u prilogu i filmić blamaže. .......bas gitara- Zlajo .......gitara - Vlahinjo .......harmonika- moja malenkost .......bubanj -buraz .......pjeva -Baja ....ovo je bila treća od tri izvedbe.... Za sve prijatelje, drugare, frendove....za sve ljude dobre volje..... Danas nema više probi, bubnjevi su u međuvremenu prodani, Zlajo se oženio, a mene sjebala 2013. god. Možda se opet nekad obnovi grupa Zavoj. Nekakva poanta svega toga bi trebala biti da nikad ne kažemo nikad, i da ne sudimo ljudima po boji kože, vjerskoj pripadnosti ili bilo čemu drugome. Ajd bok ! Oznake: prijateljstvo, svirka, bend |
