srijeda, 30.08.2006.
moja teddea. utočiste ludila. ona, mia i ja cinimo sveto svinjstvo...
mia je moja najstarija prava prijateljica, ako ne i jedina, iako si nikada to nismo dali do znanja za vrijeme nasih setnji kvartom s malom kim-njezinim psom. sesti razred. ako ikoga ikad zovem svojim, onda je to mia, jer ne postoji prijateljica s kojom sam bila toliko bliska kao s miom.
teddea je definitivno najludja osoba koju znam. ali kao takva mi jako pase jer njezino ludilo ohrabruje moja ludilo. trenutno je ponovni sastanak svetog svinjstva moje najvece veselje, jer to su dvije osobe koje toliko volim i uz koje se ne trebam dokazivat, nit smirivat, ni nista. jednostavno mogu bit ja...
u svojem izvornom obliku, kao psihopat. slobodna.
njih jednostavno obozavam, i nekako, ma gdje bila, i sto god raadila u zivotu, nece mi bit tesko nazvat ih, zagrlit, i izljubit...
oink on!!!!
 moja teddea. utočiste ludila. ona, mia i ja cinimo sveto svinjstvo... mia je moja najstarija prava prijateljica, ako ne i jedina, iako si nikada to nismo dali do znanja za vrijeme nasih setnji kvartom s malom kim-njezinim psom. sesti razred. ako ikoga ikad zovem svojim, onda je to mia, jer ne postoji prijateljica s kojom sam bila toliko bliska kao s miom. teddea je definitivno najludja osoba koju znam. ali kao takva mi jako pase jer njezino ludilo ohrabruje moja ludilo. trenutno je ponovni sastanak svetog svinjstva moje najvece veselje, jer to su dvije osobe koje toliko volim i uz koje se ne trebam dokazivat, nit smirivat, ni nista. jednostavno mogu bit ja... u svojem izvornom obliku, kao psihopat. slobodna. njih jednostavno obozavam, i nekako, ma gdje bila, i sto god raadila u zivotu, nece mi bit tesko nazvat ih, zagrlit, i izljubit... oink on!!!!  |
subota, 26.08.2006.
moj necak
ma on je najbolji.
upravo virim iza zaslona svog laptopa da vidim svoje zlato koje ne zeli bas spavat, pa ga je moja seka donjela u boravak da si malo pogleda televiziju prije spavanja-moja seka i on prespavavaju kod nas. tek toliko da znate trenutno ima 9 mjeseci i iako ne volim djecu, on je tako savrsen, i ne postoji trenutak koji ne bi djelila s njim.
kad ga sad gledam, ne mogu vjerovat da je prije manje od godinu dana bio tek rodjeno dijete.
cini mi se kao da je potpuno veliko djete, i kad se sjetim da jos ne zna pricati, cudno mi je jer, mogu uspostavit tako dobru komunikaciju s njim.. nekada se cini tako odrastao, i ima tako ozbiljnu facu, ali kad ga na kraju dana vidim kako u krilu svoje mame pije mlijeko na bocicu, tek tad shvacam koliko je on malen. predivan je, pravi maleni rasni njemac s tom svojom plavom kosicom... od koje nu se cesto zna zalizat irokezica na glavi, pa izgleda ko neki mali patak... ima veeeeeeeeeelk
e plave oke, i voli mi grist nos... sa svojim prsticem pokazuje kamo zeli ic, a to je najcesce kod prekidaca za svijetlo da s istim tim prsticem zagasi ili upali svijetlo. nekada mu nejde jer ne stisne dovoljno pa samo dodirne i naivno pogleda u luster dal je upalio. koda naveliko, mislim moras ga drzat, naravno. ali zato oprezno puza i nikad dosad nije glavom udario o pod za razliku od druge djece... voli pricat, najcesce svih zove baba, ali ponekad ljude zove mama, dada, papa. e da i kad mu kazes papaaaa, mase ti tako sto trese rucicom... tako je dosad pozdravio tamaru i marijanu
e da ponosno objavljujem da sam isla s njim u setnju sama s tamarom, i da uopce nije plakao ni nista..
i vrhunac svega:ima dobar ukus-voli cokoladu
koliko mogu rec o svom malom gizmu... kad je jednostavno savrsen... a tako mali..
danas sam bila na kavi s njih troje... moje tri osobe.. osobe s kojima sam si (bila) jako bliska, ili sam barem vjerovala da jesam... ali sam danas bila na kavu s tri potpuna nepoznanca... jer kad bolje razmislim, ne poznam ih nimalo, niti oni mene ne poznaju, uvijek su uz mene bili neki deseti ljudi kad mi je netko trebao... i puno se bolje osjecam uz druge ljude... jer znam da me ti ljudi vole, dok za ove nisam ni sigurna dal ih ja sama volim, jer da je tako, jako bi me pogadjala ta razdvojenost medju nama...
doduse, tu je moja jelena, za koju vjerujem da me voli, jer ipak, dogodilo se da provodimo dobar dio vremena zajedno... nju jako volim kao sto volim svoju ruku, kao da je dio mene, to sam joj pokusala objasnit, ali mi nije bas islo.
no zajedno, oni me toliko ne zanimaju, ni ja njih da se ne mogu naljutit na njih, ni njih ne zanima dali sam ja tuzna ili ne, sto je u redu jer u trenucima tuge i srece imam neke druge ljude, s kojima uopce ne provodim puno vremena, ali trenuci kad smo zajedno su konstruktivni, i tada ja kazem svoje misli, sve sto osjecam, sve sto mi se dogadja... ne mogu se zamislit kako ih jedva poznam... sto je najgore od svega ovo ce procitat jedna od to troje osoba, ali me uopce ne zanima.. jer ne zelim da to procita i da trebamo nesto raspravit-ne da mi se, a nije mi bed ako se i nafrnji na mene jer znam da nisam nista lose rekla
jer mi je svejedno, radi gigija
jednostavno to tako ide, neki ljudi su kako metallica kaze: so close, no matter how far, a neki jednostvano obrnuto...
moj necak
|
ma on je najbolji.
upravo virim iza zaslona svog laptopa da vidim svoje zlato koje ne zeli bas spavat, pa ga je moja seka donjela u boravak da si malo pogleda televiziju prije spavanja-moja seka i on prespavavaju kod nas. tek toliko da znate trenutno ima 9 mjeseci i iako ne volim djecu, on je tako savrsen, i ne postoji trenutak koji ne bi djelila s njim. kad ga sad gledam, ne mogu vjerovat da je prije manje od godinu dana bio tek rodjeno dijete. cini mi se kao da je potpuno veliko djete, i kad se sjetim da jos ne zna pricati, cudno mi je jer, mogu uspostavit tako dobru komunikaciju s njim.. nekada se cini tako odrastao, i ima tako ozbiljnu facu, ali kad ga na kraju dana vidim kako u krilu svoje mame pije mlijeko na bocicu, tek tad shvacam koliko je on malen. predivan je, pravi maleni rasni njemac s tom svojom plavom kosicom... od koje nu se cesto zna zalizat irokezica na glavi, pa izgleda ko neki mali patak... ima veeeeeeeeeelk e plave oke, i voli mi grist nos... sa svojim prsticem pokazuje kamo zeli ic, a to je najcesce kod prekidaca za svijetlo da s istim tim prsticem zagasi ili upali svijetlo. nekada mu nejde jer ne stisne dovoljno pa samo dodirne i naivno pogleda u luster dal je upalio. koda naveliko, mislim moras ga drzat, naravno. ali zato oprezno puza i nikad dosad nije glavom udario o pod za razliku od druge djece... voli pricat, najcesce svih zove baba, ali ponekad ljude zove mama, dada, papa. e da i kad mu kazes papaaaa, mase ti tako sto trese rucicom... tako je dosad pozdravio tamaru i marijanu e da ponosno objavljujem da sam isla s njim u setnju sama s tamarom, i da uopce nije plakao ni nista.. i vrhunac svega:ima dobar ukus-voli cokoladu koliko mogu rec o svom malom gizmu... kad je jednostavno savrsen... a tako mali.. danas sam bila na kavi s njih troje... moje tri osobe.. osobe s kojima sam si (bila) jako bliska, ili sam barem vjerovala da jesam... ali sam danas bila na kavu s tri potpuna nepoznanca... jer kad bolje razmislim, ne poznam ih nimalo, niti oni mene ne poznaju, uvijek su uz mene bili neki deseti ljudi kad mi je netko trebao... i puno se bolje osjecam uz druge ljude... jer znam da me ti ljudi vole, dok za ove nisam ni sigurna dal ih ja sama volim, jer da je tako, jako bi me pogadjala ta razdvojenost medju nama... doduse, tu je moja jelena, za koju vjerujem da me voli, jer ipak, dogodilo se da provodimo dobar dio vremena zajedno... nju jako volim kao sto volim svoju ruku, kao da je dio mene, to sam joj pokusala objasnit, ali mi nije bas islo. no zajedno, oni me toliko ne zanimaju, ni ja njih da se ne mogu naljutit na njih, ni njih ne zanima dali sam ja tuzna ili ne, sto je u redu jer u trenucima tuge i srece imam neke druge ljude, s kojima uopce ne provodim puno vremena, ali trenuci kad smo zajedno su konstruktivni, i tada ja kazem svoje misli, sve sto osjecam, sve sto mi se dogadja... ne mogu se zamislit kako ih jedva poznam... sto je najgore od svega ovo ce procitat jedna od to troje osoba, ali me uopce ne zanima.. jer ne zelim da to procita i da trebamo nesto raspravit-ne da mi se, a nije mi bed ako se i nafrnji na mene jer znam da nisam nista lose rekla jer mi je svejedno, radi gigija jednostavno to tako ide, neki ljudi su kako metallica kaze: so close, no matter how far, a neki jednostvano obrnuto... |
ponedjeljak, 21.08.2006.
FRANKLY, MY DEAR, I DON'T GIVE A DAMN!!
neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee
j., nisi u pravu, to se na smije dogodit. NIKAKO!!!!
ili daaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa???
ako se to dogodi, im cutting myself in pieces instantly
svejedno
BEZVEZE
clark gable
FRANKLY, MY DEAR, I DON'T GIVE A DAMN!!
|
neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee
j., nisi u pravu, to se na smije dogodit. NIKAKO!!!! ili daaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa??? ako se to dogodi, im cutting myself in pieces instantly svejedno BEZVEZE clark gable |
petak, 18.08.2006.
čitav život detaljno analiziram sve oko sebe pokusavajući nać dublji smisao, SRŽ mog postojanja.
uvijek se orijentiram unutar prihvatljivih smjernica, jer moja uskogrudna osobnost sklona predrasudama ne zeli izaci iz kalupa.
postoji mogućnost, da se nadjem, nadjem tu toliko zeljenu srz svog postojanja tek kad maknem te prepreke.
mo micanje tih granica mojeg intelekutalnog, pa cak i spiritualnog kretanja, dat ce mi slobodu da cinim sve, sto bi moglo zavrsit katastrofalno.....katastrofe bi mi mogle oduzeti posljednjih nekoliko osoba, ili stvari i ostala bih sama.......
zasto je to toliko lose?
zar se toliko bojimo vidjeti srz svog postojanja, koji je, usput, moguće pronac jedino u samoci, koliko se meni zasad cini?
bojimo li se vidjeti svoju cistu osobnost, samo i jedino svoju osobnost, bez ikakvih dodataka?
jer, tada bi se mogli ciniti toliko losi, ili bar dosadni?
jer, mi jedni druge poznajemo samo na temelju skupa nasih hinjenih postupaka, ili cak osjecaja za koje ne znamo jesu li uopce stvarni i nama samima.
koliko ja znam o svojim osjecajima, znam da su me mnogi moji osjecaji iznevjerili. nije li to smijesno?
a mozda svi mi imamo jednu jedinu srz svojih postojanja, neku zajednicku, nimalo zabavnu, nego obicnu, kao sto je vec razvikana LJUBAV.
iako se meni vise cini da je srz ovoga svijeta, pa tako i svakog pojedina na njemu MRŽNJA.
ima mi vise smisla. a i mrznja me puno manje puta iznevjerila puno je vise vladala mojim tijelom, za razliku od ljubavi?
koliko slova, a nista vam nista ne veli..........
ha ha ha pusa
|
čitav život detaljno analiziram sve oko sebe pokusavajući nać dublji smisao, SRŽ mog postojanja.
uvijek se orijentiram unutar prihvatljivih smjernica, jer moja uskogrudna osobnost sklona predrasudama ne zeli izaci iz kalupa. postoji mogućnost, da se nadjem, nadjem tu toliko zeljenu srz svog postojanja tek kad maknem te prepreke. mo micanje tih granica mojeg intelekutalnog, pa cak i spiritualnog kretanja, dat ce mi slobodu da cinim sve, sto bi moglo zavrsit katastrofalno.....katastrofe bi mi mogle oduzeti posljednjih nekoliko osoba, ili stvari i ostala bih sama....... zasto je to toliko lose? zar se toliko bojimo vidjeti srz svog postojanja, koji je, usput, moguće pronac jedino u samoci, koliko se meni zasad cini? bojimo li se vidjeti svoju cistu osobnost, samo i jedino svoju osobnost, bez ikakvih dodataka? jer, tada bi se mogli ciniti toliko losi, ili bar dosadni? jer, mi jedni druge poznajemo samo na temelju skupa nasih hinjenih postupaka, ili cak osjecaja za koje ne znamo jesu li uopce stvarni i nama samima. koliko ja znam o svojim osjecajima, znam da su me mnogi moji osjecaji iznevjerili. nije li to smijesno? a mozda svi mi imamo jednu jedinu srz svojih postojanja, neku zajednicku, nimalo zabavnu, nego obicnu, kao sto je vec razvikana LJUBAV. iako se meni vise cini da je srz ovoga svijeta, pa tako i svakog pojedina na njemu MRŽNJA. ima mi vise smisla. a i mrznja me puno manje puta iznevjerila puno je vise vladala mojim tijelom, za razliku od ljubavi? koliko slova, a nista vam nista ne veli.......... ha ha ha pusa |
srijeda, 16.08.2006.
Why do they wound the most, few people I truly love.
For I have promised myself to love as though I've never been hurt before.
....and every time they do such a thing, I leave my childhood inocence and a part of me becomes a monser.
....but I gratefully love that monster for it heals my wounds.
....for it keeps me safe, keeps my heart (far) away from breaking.
....yet I question exsistance of my heart.
....for there is a chance my heart is eaten by the one creature that heals it.
gigi , SWEET DEMON OF MINE
|
Why do they wound the most, few people I truly love.
For I have promised myself to love as though I've never been hurt before. ....and every time they do such a thing, I leave my childhood inocence and a part of me becomes a monser. ....but I gratefully love that monster for it heals my wounds. ....for it keeps me safe, keeps my heart (far) away from breaking. ....yet I question exsistance of my heart. ....for there is a chance my heart is eaten by the one creature that heals it. gigi , SWEET DEMON OF MINE |
subota, 12.08.2006.
vijest dana:
upadoh u saht
izmedju ostalog:
froddo baggings
allo, allo is back
vracam se, Zagrebe, tebi, tebi na obale Save, vracam se, Zagrebe, tebi, tebi pod zidine stare
prezirem, prezirem svoju obitelj (širu, zrtve mog prezira: ujak, sestricna, baka, i pomalo seka)
prezirem ih toliko da jedva cekam da mi dodju mama i tata-vise se ne vracam u Liku
jedina pozitivna stvar: naravno, Vito
Niko Babajko=Dodo
Oz became obsession
radisni Ivor(ić)
prancing Petar
zelim Josipu Dvoracekicu (starke)
pjofesoj kjema me iznenadjujuće shvaća, jedini obviously
fight
malog Mateja ja volim!
nisam nista alkoholno pila u predugo vremena
mislim
beba moja mala mi je smrdala enter na laptopu
sta bi moja Tamarica rekla: bye, mates 
vijest dana:
|
upadoh u saht
izmedju ostalog: froddo baggings allo, allo is back vracam se, Zagrebe, tebi, tebi na obale Save, vracam se, Zagrebe, tebi, tebi pod zidine stare prezirem, prezirem svoju obitelj (širu, zrtve mog prezira: ujak, sestricna, baka, i pomalo seka) prezirem ih toliko da jedva cekam da mi dodju mama i tata-vise se ne vracam u Liku jedina pozitivna stvar: naravno, Vito Niko Babajko=Dodo Oz became obsession radisni Ivor(ić) prancing Petar zelim Josipu Dvoracekicu (starke) pjofesoj kjema me iznenadjujuće shvaća, jedini obviously fight malog Mateja ja volim! nisam nista alkoholno pila u predugo vremena mislim beba moja mala mi je smrdala enter na laptopu sta bi moja Tamarica rekla: bye, mates |
ponedjeljak, 07.08.2006.
INSOMNIA
sinoc nisam mogla spavat. nikako.
stoga sam se sjetila.........trenutka. jednog trenutka. nije se cinio tako vaznim...............
dakle trenutak, jedan;
odlazimo s maturalca, u busu smo ispred zagreba. kraj maturalca. 20. 9. 2004.
svi se iz petnih žila deremo pjesme prljavog kazalista, i ostalih...severinac pjeva. vidim mu u ocima da mu malo fali da mu suze nekrenu niz obraze... gleda me i vidi to i u mojim ocima
odjednom moa tadasnja (jedna od) najboljih frendica Katarina kaze kako je ovo pjesma posvecena meni............. ja u ljubav vjerujem od parnog valjka....... i vjerovala sam, tada.
kad malo bolje pogledam, koliko se razlikuje osoba koja sam bila tada od ove sada.
jer sada mi nitko ne bi bas posvetio tu pjesmu. nego nesto poput i'm against it od ramonesa.
ali tada...... tada mi je katarina posvetila bas tu.........
uopce nisam mislila o tome nikad do sinoc........
pusa svima
INSOMNIA
|
sinoc nisam mogla spavat. nikako.
stoga sam se sjetila.........trenutka. jednog trenutka. nije se cinio tako vaznim............... dakle trenutak, jedan; odlazimo s maturalca, u busu smo ispred zagreba. kraj maturalca. 20. 9. 2004. svi se iz petnih žila deremo pjesme prljavog kazalista, i ostalih...severinac pjeva. vidim mu u ocima da mu malo fali da mu suze nekrenu niz obraze... gleda me i vidi to i u mojim ocima odjednom moa tadasnja (jedna od) najboljih frendica Katarina kaze kako je ovo pjesma posvecena meni............. ja u ljubav vjerujem od parnog valjka....... i vjerovala sam, tada. kad malo bolje pogledam, koliko se razlikuje osoba koja sam bila tada od ove sada. jer sada mi nitko ne bi bas posvetio tu pjesmu. nego nesto poput i'm against it od ramonesa. ali tada...... tada mi je katarina posvetila bas tu......... uopce nisam mislila o tome nikad do sinoc........ pusa svima |
nedjelja, 06.08.2006.
jesam li vam pricala o tome koliko volim tamaru???!!!
evo me.......................
tu sam........................
dosadno mi je.............
glupa formula jedan...............
cuh se s babajkom.................
dosadno........................
irish republican army................................
post.........................................
dosada.......................
ne da mi se ucinit si zivot, dan zanimljivim....................
tupa sam......................................
shvatih da ne volim gotovo nikoga......................
čak ni njega.......................
ali tako to ide.....................
'volim vas'....................
dal to zelite čut......................?
moram ic pit colu.....................
i jest chocoladu
dakle, tu sam, u otočcu, ljencarim sa svojim dragim ivorom-to mi je sekin muž, opet izazivam pomutnju i sukob po obitelji, mamu sramotim pred babama pricanjem o tome kako sam lezba, a ni nisam. volim gledat reakcije. smijesno je sve to...ne da mi se vise ni trudit se bit bolja osoba.
uživam u svom zlu.
jedino pokusavam bit bolja prema svojim frendicama.
razmisljam o Tamari. u zadnje vrijeme puno mislim o toj osobi.
jer je stvarno zagonetna, nije mi jasno kako je uspjela tako se promjenit. na bolje, definitivno na bolje. prije par godina smo bile 'najbolje prijateljice'. no to se izjalovilo. i onda smo do sad bile onako, poznanice. tj. bilo mi je jaaako drago srest ju, ali se bas nismo uopce druzile.
no ove godine sad, ovih nekoliko smo se opet pocele druzit.......... ne mogu vjerovat, kao da smo citav zivot prijateljice, jer me dobro poznaje, a mislim da i ja nju kao osobu dosta dobro poznajem.
sad smo se obje vratile jedna drugoj natrag. i jednostavno uzivam u nasim razgovorima, nasem tzv. novonastalom prijateljstvu.
toliko me osvjezilo kao osobu njezino pojavljanje u mom zivotu i toliko mi je drago sto je i dalje tu, sa mnom...
jer ona je jedna predivna osoba. dobra, pozitivna, pametna, mudra, rijecita, iskrena. jednostavno je volim, jaaaaaaaaaaaaaaaako. vise no ikad.
cak je i pozitivno budalasta, za razliku od mene.
tamara- my Venus in blue jeans.
to vam je pjesma od Jimmy Clantona, ako je cujete, shvatit cete o cemu pricam.
eto toliko od mene- jos jedan neartikulirani post
cmok
jesam li vam pricala o tome koliko volim tamaru???!!!
|
evo me.......................
tu sam........................ dosadno mi je............. glupa formula jedan............... cuh se s babajkom................. dosadno........................ irish republican army................................ post......................................... dosada....................... ne da mi se ucinit si zivot, dan zanimljivim.................... tupa sam...................................... shvatih da ne volim gotovo nikoga...................... čak ni njega....................... ali tako to ide..................... 'volim vas'.................... dal to zelite čut......................? moram ic pit colu..................... i jest chocoladu dakle, tu sam, u otočcu, ljencarim sa svojim dragim ivorom-to mi je sekin muž, opet izazivam pomutnju i sukob po obitelji, mamu sramotim pred babama pricanjem o tome kako sam lezba, a ni nisam. volim gledat reakcije. smijesno je sve to...ne da mi se vise ni trudit se bit bolja osoba. uživam u svom zlu. jedino pokusavam bit bolja prema svojim frendicama. razmisljam o Tamari. u zadnje vrijeme puno mislim o toj osobi. jer je stvarno zagonetna, nije mi jasno kako je uspjela tako se promjenit. na bolje, definitivno na bolje. prije par godina smo bile 'najbolje prijateljice'. no to se izjalovilo. i onda smo do sad bile onako, poznanice. tj. bilo mi je jaaako drago srest ju, ali se bas nismo uopce druzile. no ove godine sad, ovih nekoliko smo se opet pocele druzit.......... ne mogu vjerovat, kao da smo citav zivot prijateljice, jer me dobro poznaje, a mislim da i ja nju kao osobu dosta dobro poznajem. sad smo se obje vratile jedna drugoj natrag. i jednostavno uzivam u nasim razgovorima, nasem tzv. novonastalom prijateljstvu. toliko me osvjezilo kao osobu njezino pojavljanje u mom zivotu i toliko mi je drago sto je i dalje tu, sa mnom... jer ona je jedna predivna osoba. dobra, pozitivna, pametna, mudra, rijecita, iskrena. jednostavno je volim, jaaaaaaaaaaaaaaaako. vise no ikad. cak je i pozitivno budalasta, za razliku od mene. tamara- my Venus in blue jeans. to vam je pjesma od Jimmy Clantona, ako je cujete, shvatit cete o cemu pricam. eto toliko od mene- jos jedan neartikulirani post cmok |
subota, 05.08.2006.
otočac- bake mi žive tamo, ja nikad nisam. ali... dobar je to grad, ako zanemarino ljude
ugl. otočac...................
volim ovaj grad sam po sebi, jer je fakat fora to kaj svaku vece mozes kraj rijeke ic setat, jer je oktuzen brdima, brezuljcima. ali................ klonite se podalje od centra samog grada.
malogradjanstvo vlada.
naravno, ima iznimaka, svaka im cast. ali
svi ostali su tako jadni, neuki, zadrti, uskogrudni.......
ja kao takva nimalo ne pridonosim harmoniji grada. jer me i u zagrebu ljudi cudno gledaju....
ali tu ljudi misle da imaju pravo znatizeljno gledat u tebe, za razliku od ljudi u zagrebu.
sto mene ludjaka, jos vise inspirira da se jos cudnije ponasam, oblacim se jos nenormalinije (jednom sam isla u grad (definicije grada: tri bloka dalje) u cokljama, to su vam one starinske papuce)
ili te klinke bahato gledaju, onda im isplazis jezik, pa se okrenu mamici.
ili stari pijanci i babe misle da imaju pravo prigovarat ti radi bilo cega, sto je cak bolje od onih pogleda kao sram te moze bit, zasto nosiš nesto sareno
ili te mali 'alternativci' po gradu ipak cudno gledaju, a kad vide da sam i ja kao neka alternatifka oooooooooooo onda sam savrsena
ili ti ljudi u srednjim godinama onako pametno dobace 'dobar chopper, mala' misleci pritom na moj bicikl, koji uopce i nije chopper, nego cruiser, ali ka on se zna u motore, a bicikle su isto to.
i tako.................
bum ja prezivila. imam svoj dzepni nozic, pa kad me neko jako iživcira, to ce bit savrsena prilika da ga upotrijebim.
dosadno mi je
ovako sam barem skratila vrijeme
pusa svima, jedva cekam vidit vas-jelena, babajko, nika, tamara, marijana, josipa................. ljubavi moje
otočac- bake mi žive tamo, ja nikad nisam. ali... dobar je to grad, ako zanemarino ljude
|
ugl. otočac...................
volim ovaj grad sam po sebi, jer je fakat fora to kaj svaku vece mozes kraj rijeke ic setat, jer je oktuzen brdima, brezuljcima. ali................ klonite se podalje od centra samog grada. malogradjanstvo vlada. naravno, ima iznimaka, svaka im cast. ali svi ostali su tako jadni, neuki, zadrti, uskogrudni....... ja kao takva nimalo ne pridonosim harmoniji grada. jer me i u zagrebu ljudi cudno gledaju.... ali tu ljudi misle da imaju pravo znatizeljno gledat u tebe, za razliku od ljudi u zagrebu. sto mene ludjaka, jos vise inspirira da se jos cudnije ponasam, oblacim se jos nenormalinije (jednom sam isla u grad (definicije grada: tri bloka dalje) u cokljama, to su vam one starinske papuce) ili te klinke bahato gledaju, onda im isplazis jezik, pa se okrenu mamici. ili stari pijanci i babe misle da imaju pravo prigovarat ti radi bilo cega, sto je cak bolje od onih pogleda kao sram te moze bit, zasto nosiš nesto sareno ili te mali 'alternativci' po gradu ipak cudno gledaju, a kad vide da sam i ja kao neka alternatifka oooooooooooo onda sam savrsena ili ti ljudi u srednjim godinama onako pametno dobace 'dobar chopper, mala' misleci pritom na moj bicikl, koji uopce i nije chopper, nego cruiser, ali ka on se zna u motore, a bicikle su isto to. i tako................. bum ja prezivila. imam svoj dzepni nozic, pa kad me neko jako iživcira, to ce bit savrsena prilika da ga upotrijebim. dosadno mi je ovako sam barem skratila vrijeme pusa svima, jedva cekam vidit vas-jelena, babajko, nika, tamara, marijana, josipa................. ljubavi moje |
