smisleni paradoks

ponedjeljak, 29.05.2006.

Vi

Podižem svoj sitni pokušaj samouvjerenog pogleda
Ne ide mi. Ali sam povjerovao vlastitoj iluziji pa to još ne shvaćam.

Mijenja se ono što vjerujem da želim biti.
Sada sam nedefiniran.

Zapravo sam samo shvatio da sam oduvijek bio nedefiniran

... manjkavo definiran.
odustajem.

Nema veze. Vi ste još uvijek tu. I ne marite za moje nesigurnosti.
Ili zato jer dobro znate tko sam ili vas nije briga. Vjerojatno ovo drugo.
Tjerate me da izvrnem svoj svijet i prilagođavam se mjestu koje sam si sâm uočio među vama. Zaprepašten sam i zadivljen vašom visinom i vašom nadmoći. To me plaši. Ali isto nastavljam s procesom. Ne znam što će biti na kraju. Ali mi je dobro. Za promjenu.

Osvajate me besmislicama i prividnom nezainteresiranošću.

Mrzim vas radi vaših oštrih i predivnih pogleda.

Ubijate me lakoćom svog postojanja.

Samom činjenicom da jeste.

...

Hvala vam.

- 10:44 - Speak sada or šuti forever! (Ima vas 23.) - Link na ovo

ponedjeljak, 15.05.2006.

zidovi

što kad skužite da niste ono što bi tili biti? da ne možete napraviti ili znati sve ono što bi tili? što kad spoznate svoja ograničenja? može li ih se pomaknuti ili će ona uvik biti tu? može li se preskočiti zid? ili je iza njega još jedan, možda i veći? a možda to nije zid nego planina,bez vrha,sve strmija i strmija. je li se ima smisla truditi ili se bolje pomiriti sa svime?

danas se stvarno nebi tribala ovako osjećati. a to je zbog ljudi koji misle da znaju što je dobro za mene i kako me ohrabriti. ili zbog ljudi koji još nisu došli do svojih zidova ili ne žele sebi priznati da jesu.
ne volim tuđa očekivanja, pogotovo kad ne želim razočarati ljude koji od mene nešto očekuju.
sad se ispričavam svima čije zidove i zidiće nisam shvatila pa im nisam pomogla popeti se na njih

- 21:56 - Speak sada or šuti forever! (Ima vas 18.) - Link na ovo

četvrtak, 11.05.2006.

little stranger come inside

treba mi neki nedefinirani motiv koji će pokrenuti moju svijest
zapravo ne znam ni sam što mi treba

možda je ovo suma propuštenih prilika..
ali vjerojatnije je osjećaj da sam sam kriv što se neke druge ne pojavljuju
ljudi ponekad kažu "konačno su mi neke stvari jasne."
zašto ja sad to ne mogu reći? meni ništa nije jasno

želio sam stvarno biti ono što mislim da jesam, ali...
danas definitivno nije dobar dan za samoaktualizaciju.

štogod to bilo.

- 09:00 - Speak sada or šuti forever! (Ima vas 9.) - Link na ovo

utorak, 02.05.2006.

domoljublje, nacionalizam i strah

vidila sam ovaj hrvatska smajlić pa sam se malo zamislila o domoljublju i hrvatsko-srpskim odnosima. sićam se kad sam se s 5-6 godina vraćala sa mise i nismo imali kruha. bila je nedilja i radia je samo jedan privatni dućan u kvartu, ali mama mi je rekla da nećemo ići tamo kupiti kruh jer je to srpski dućan. to nebi bilo toliko čudno (nakon rata) da na misi nije bilo evanđelje o mariji magdaleni, kako joj je Isus oprostio. i ja sam onda rekla mami: mama, pa Isus je oprostio m.m., zašto i mi nebi njima oprostili. što je najluđe ti su ljudi bili cili rat u zadru, u našoj ulici, nisu na nikog pucali (koliko ja znam) pa što bi im uopće imali oprostiti ?!
nekad me jako živcira koliko neki ljudi mrze srbe, čak i one koji nisu imali ama baš nikakve veze s ratom, jednostavno mrze sve srbe. zašto mrziti čovika koji je možda ful dobar samo zato što je srbin?! ali onda opet pogledam koliko su oni tlačili hrvatsku, koliko je love od hrvatskog turizma otišto za gradnju cesta od jednog srpskog sela do drugog dok su hrvati o auto-cesti samo sanjali, i još onda taj glupi rat, kako su naša nastojanja da se osamostalimo tili brzo ugušiti i ponovo nas pokoriti, koliko je ljudi stradalo, ostalo bez bližnjih, bez krova nad glavom... i ja ih skoro počnem sve mrziti.
kako onda naći granicu? nije u redu tako diskriminirati ljude, ali kad vidim da su pretukli one policajce u lapcu tila bi ih sve poslati ća iz hrvatske! to jesu pojedinačni incidenti, ali se bojim da oni opet žele naše more, a europa nas svrstava u "regiju" skupa s njima.
mislim da dosta problema nastaje iz straha i nemoći. opekli smo se u prošlosti pa ne želimo da opet bude tako (ne govorim o državnim sporazumima nego o uspostavi običnih međuljudskih odnosa). bojimo se i branimo bez da promislimo imamo li se od čega braniti. strah guši razum i počinje borba. di je granica između opreza i iracionalnog straha? između želje da se ne ponovi isto i diskriminacije drugog naroda ili čovjeka?

- 10:29 - Speak sada or šuti forever! (Ima vas 15.) - Link na ovo

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	svibanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31