smisleni paradoks

zidovi

što kad skužite da niste ono što bi tili biti? da ne možete napraviti ili znati sve ono što bi tili? što kad spoznate svoja ograničenja? može li ih se pomaknuti ili će ona uvik biti tu? može li se preskočiti zid? ili je iza njega još jedan, možda i veći? a možda to nije zid nego planina,bez vrha,sve strmija i strmija. je li se ima smisla truditi ili se bolje pomiriti sa svime?

danas se stvarno nebi tribala ovako osjećati. a to je zbog ljudi koji misle da znaju što je dobro za mene i kako me ohrabriti. ili zbog ljudi koji još nisu došli do svojih zidova ili ne žele sebi priznati da jesu.
ne volim tuđa očekivanja, pogotovo kad ne želim razočarati ljude koji od mene nešto očekuju.
sad se ispričavam svima čije zidove i zidiće nisam shvatila pa im nisam pomogla popeti se na njih