Motion
nedjelja, 14.04.2019.
Znam
znam, bilo bi ludo kada bih mogla pisati
o ljepoti koja me okružuje
o neizmjernoj sreći koja navire u momentima
sve bih htjela, osim otići prerano
sa ovog maestralnog tobogana života
jer, nije lako zaustaviti suze, koje odjednom nađu put
nije lako ući u memoriju
i tražiti gdje su greške
ne smatram se ništa boljom od drugih
isto ko što ne mislim
da je svijet zla kategorija života
ali da opali ponekad, opali bogami pogubno
preostaje nam samo sjećati se djetinjstva
i vremena u kojem nismo imali vremena za laži
sjetim se djevojčice koja se sramežljivo
osmjehuje fotografu, sjedeći ispod breze pred školom
sa najboljom prijateljicom i plaho poteže suknju
da se ne vide previše gole noge
u takvom svijetu su korijeni tuge koja nastaje poslije
stvarajući sasvim krive okvire za sreću i radost
za slobodu i pobjedu
za ispunjenje koje donosi svaki dan
iz tog bi se vremena trebali rađati tolerantni i
ponosni svjetovi
ali ostale su nakaradne ruševine koje sami moramo
odgrađivati od nekih boljih i vrijednijih modela
spojila bih oči i rekla sama sebi
stvarno osjećam
i kada noću padne zvijezda
znam da sam u tebi
i da sjajim, sjajim
zatvorila bih oči
otvorila put
pomogla zalasku da pričeka još
..
