Motion
nedjelja, 10.02.2019.
nejakost
volim tu nejakost kojom me držiš
između srca i rebara, i drhtava ljubim
ne izlazim gola, samo ogoljena tvojim tetivama
signale kupim žustro
sa strmina preplanulih borova
a gaćice kao kupovi od vanilije posipani malinama
mijenjaju boje pri svakom pokretu
možda me večeras vodi samo tupost ledene rijeke
možda kukci koji kruže oko lampe
samo griju bol
preglasna publika većinu vremena trešti
svijetle li ove zvijezde uzalud pored kišne tupe nadmenosti
okrenem se a lisnate grane kao da plove
svijet struji u međuigri ko tropska klima topi nam oči
misli su pune trave i vlažnosti
bridovima usana tek slutiš dubine moje kože
pomažemo stupovima da se zaustave negdje oko
naših nogu
tko je zadnji i osamljen ostaje u toj šaljivoj pastorali
egzistencija omame i glatkoća iščekivanja
sve lebdi prikazano kao ogrubjeli poslagani
tamnoljubičasti oblaci
mogla bih opisati dozivanje
ali teško ga je iščitati iz tvojih sljepoočica i
stisnutih grudi
nešto što ogrubi gotovo da postane otrcano
a nešto ono zvučno između skupine glazbenika
gotovo da se božanski naslađuje
tim našim bubnjem raskuštranog plesa
