Romantičari nisu vidili svit romatično, krivo ih je neko u jazu godina shvatia. Oni su predstavljali svit pun opasnosti, pun neostvaranih žudnji. Na drugu stranu bilu s prilično lini , većina njih je i zagovara linost. Možda su bili neka preteča Dalmatinca, možda i nisu. Možda bi bolje bilo reć da su preteča političara puno bla bla, žudnje, krivnje bla bla i linosti. Da vjerovatno to, oni su neki homo sapiens polticums bili.

Oke, nisu bili toliko loši da ih uspoređujen s našin poltičarima. Svakako je jedan stvar sigurna, oni nisu bili pobornici romatike kakvu je danas vidimo. Da je pojam osta točan Faca ne bi doša na kraju seks i grada kako bi za kraj osvojia Carry, nego bi doša u Pariz divit se Misecu u predivnoj noći dok razmišlja o nostalgiji doma iz kojeg je doša, da da , it's a fact. I sve to srca ovo ono, dušo,srećo sve je moglo bit izbjegnuto da je neko romatičare shvatia kako triba. Onda bi romatični bili ljudi koji se dive lipoti stvari koje nemaju nikakvu upotrebnu svrhu. Kako bilo da bilo nastala je rekla kazala, ko u gluvon telefonu neka američka filmska romantika koja nan je svima eto nešto puno bitna. Ova godišnjica, onaj praznik i neznan ti ni ja šta sve ne. Sve totalno isprazno i nepotrebno. Ovo pari ko neki post ususret ili u konflikt Valentinovu,a skoro je peti misec. Al nije to ovo je post reakcije na ne mogu učit, doslovno moje tilo odbija ikakvu mentalnu aktivnost, neradi ugasilo se. Sutra mi je kolokvij iz Romatike i to je tako ironično jer se ta ironija savršeno uklapa u romantični koncept, imam prevest 170str. , napisat jedan esej, jednu prezentaciju, pripremit 10 str gramatike + zadatke. Al tilo se ugasilo i razmišlja o homo sapiensu politicusu romaticusu. I kako je nekima u ovoj državi stvarno lipo, ni motike ni knjige a svega u izobilju. Ko da živimo u doba u kojem još postoji plemstvo, upss eto opet epoha Romatike. Prati me i u mentalno isključenom stanju....blaah

Oznake: faks, romantika, političari

On je bio poznat kao okrutan čovjek. Jedan od onih koje sretnete na ulici i sledi vam se krv u žilama, kao takav nikome nije bio osobito drag. Upravljao je iz dalekih dalekih sjena politikom jedne države za koju je odlučio da nikad neće izači iz ralja dugova, lijenosti i samovolje političara. Iz ovoga bi ste zaključili da su mu političari prijatelji kad im je davao toliku moć, ali ne davao im je moć samo kako bi ih na kraju kad bi dosegli vrh onoga sto se naziva čovjekova pohlepnost i arogancija povukao do dna i tražio od njih da ga mole kako bi ih vratio nazad tamo gdje mogu biti pohlepni.

A onda jednog dana, reklo bi se negdje oko vremena ručka, ono kad u nigdje u grad ne možete pronaći mjesto za nešto prigrist, našao je mali proljetni cvijet jedan jednostavan narcis. Ovaj cvijet je pobudio u čovjeku X poseban osjećaj za lijepo, najednom se počeo smijati i shvatio je da svijet i nije tako crn. Kroz misli su mu počele prolazit ideje što bi mogao s onom malom državom. Kako ta država ima kapaciteta zemlje, obnovljive energije, ljude koji znaju radit, ali samo ih treba natjerat, razmišljao je i o plažama i auktoktonim proizvodima. Čak mu je na um pala, ni više ni manje, ideja o razvitku gospodarstva. I usudio se promisliti da se i tvornica može izgradit, ne jedna nego možda čak njih dvije ili tri. I dok je hoda prema svojim tajnim odajama kako i razmišljao kako će zvat političare i to im naredit i još je bio pun sigurnosti kako će onih 7,8 milijarda koje su davno nekim čudom potpunom slučajnosti završile kod njega,a ne u državnu blagajnu, vratit sad nazad i kako će svima naredit da varate lovu nazad. Da da bio je pun sreće, došao je do vrata svojih skromnih podsljemenskih odaja, naredio svih 10 pasa da se vrate u kućice, upisao šifru u svih 33 alarma i napokon doša do sefa s narcisom kojeg je još uvijek držao u ruci. A onda je slučajno pao preko nekih starih umjetnina iz doba Ilirskog preporoda, narcis je pao na pod i slomio se, gospodin X se nasmijao nakon što je protresao glavu i promislio koja sam ja budala, bacio cvijet i nazvao provjerit kako stoji račun na Karibskom otočju.

Mala država čujem još je i danas kako je bila, možda bi im bilo lakše da znaju da nisu krivi ni oni ni vlas ova ili ona, već tajnoviti gospodin X od kojeg ti se krv u žilama sledi.

Oznake: x, politika, ekonomija, Hrvatska, narcis

Čudna je definitivno kombinacija narodnog radija (kojeg inače ne slušan), zadataka za faks, pospanosti, interneta, nesquika i misli koji se nedaju umirit. Čudo raste u čudnije kad već dva nepuna miseca na ovom blogu ni slovo nije niklo. Naime (neman naviku govorit ni pisat naime, al baš se učinilo prigodno), mislila san Van pisat o selfijima i egocentričnom društvu, mislila san Van pisat o prolitnoj peludi i peludnoj depresiji, onda san van mislila pisat o laganju jer čitan predobru knjigu o laganju, nastavilo se dalje na ideji da preveden priču koju san napisala za faks ni to naravno nisan. Da pozbrojimo ni slova nisan pritisla na tipkovnici svog prijenosnog računala ,ka po hrvatski, za svoje zadovoljstvo objavljivanja novog posta.
I onda večeras u čudnoj kombinacij svega i svačega, a na kraju najviše nerada i pospanosti odlučila san pisat o ničemu. Točno ste me čuli o ničemu. Samo ću baljezgat gluposti, svoje puno pravo uziman na to s obzriom da ovaj blog rednovno čitaju 3-4 osobe, a njima to neće smetat.

Nisan odavno ni vijesti čitala / gledala , tako da neznan ima li šta interesantno u tom području za komentirat ili ne. Vjerovatno ima jer u našoj državi uvik ima bisera. Mori me jedna druga stvar,a to su ljudski odnosi kako prijateljski tako i muško ženski, danas i žensko ženski, muško muški i šta ti ja znan šta sve ne šta Van god padne na pamet. Fascinira me i nikad neće ni prestat činjenica da nekad nekoga znate godinama dugo, npr. imate ljude koji se znaju od djetinstva i odluče uć u zajednicu braka (neznan jel bi to po ustavu tribala nazvat tako ili nekako drugačije, ispričavan se ako je krivo) i onda nakon 5, 6 , 27 godina najedaput saznaju da se neznaju ili da jedan vara ili nešto.

S druge strane imate one ljude koje ste upoznali skroz „slučajno“ onako nekako dođu neznate ni sami kako neznate ni kako ste se sprijatelji s njima, samo znate da je to bilo tad spotnano i dogodilo se. I rodi se prijateljstvo koje traje i traje. A i ta znaju puknit i neznaš ni šta te snašlo, ostaneš izgubljen ko usrid labirinta i nije ti jasno šta radiš tamo. Čudno je uz sve šta znamo danas da još jedini druge ne shvaćamo, možda se sve manje shvaćamo čak. Kako ko, u kako kojoj sredini i još ostaje najvažnije kako je odgojen.

Na kraju bi uvik volila da mi neko objasni kako se masa sive tvari koja upravlja našin tilon i nešto šta pluta kroz nas ili stoji negdi, duša. Kako ta dva spoja uzrokuju toliko različitih ljudi? Toliko različitih mana?

Oznake: zivot, cudno, prijateljstva, brak, fascinirati