Izlazin iz trajekta i gledan svoj grad , devet je ujutro i već je 29 stupnjeva , a tek je kraj šestog miseca… Moj grad..moj ?? Jesan li ga ikad tako shvaćala , nisan se tu rodila, nikad ga nisan nešto previše volila , al znate kako englezi kažu It grows on you . Pa tako s vrimenon i ono šta van ne znači ništa počme značit, al nešto se ovom gradu mora priznat to je njegova zanimljivost u događajima i ljudima. U tajektnoj i nema nešto svita kako to inače bude liti , grupa japanca s kruzera slušaju vodiča kako govri o povijesti grada , mladi amerikanci trče na tajekt , stariji njemci idu pomalo i tako. Za živo čudo na rivi nema toliko ljudi, ono samo su dva štekata puna, doduše rano je Splićanima , ali isto tako je većina njih na ovi produženi vikend otišla doma tj. Na selo ili otoke , ma glavno das u oni fetivi Splićani. Hodan svim manjin ulicama , tako da mi bude šta više hlada. Razmišljan kako san pročitala u jednoj knjizi nedavno kako je inspracija za pisanje svugdi oko nas i živa je to istina , samo ako se potrudiš gledat u ljude. Nazanimljivije je čitat o životu , o događajima koji nas istinski diraju . Istina je da sve šta je moglo bit napisano napisano je , a teme se od biblije do sad , kako je to moja profesorica hrvatskog tvrdila , vrte u krug. Sve se teme samo ponavaljaju , al vrimena su nova. Tako vrime postaje važan detalj. Hodan ja dalje i gledan izloge dućana sve je zatvreno jer je nedilja, nema veze šta je neki neki shopping centar tamo skoro izvan Splita otvoren , neka tamo sigurno ni jedan turist neće doć..ah da zaboravih katolička smo mi država, još nismo odvojili crkvu i državu , nedilja je za obitelj. Znate , ima u Italiji jedan grad , ono ništa poseban a turizam mu se uvelike temlji na tome šta mu dućani svaki dan rade od podne do ponoć . Ma mi smo ipak preponosni za to , zašto se rad nediljon ne bi moga dodatno plaćat ? Pa ko oće radit nek radi ,ah zaboravila san nemamo mi ni pravnu državu i da jaki smo mi katolici , koji psuju Boga na svakom uglu jer navikli smo.. Leglo licmjerja , tugaljivosti i siromaštva. Jer glupo je da dućani tri miseca ilit rade nediljon i ostvare profita više nego sve druge dane, nema veze važno da radi shopping centar i da smo mi katolici. Dolazin tamo pri kraj rive, ala vidi štand za degustiranje hrvatskih prozvoda.. A slušaj mogla bi se ja prodat za stranikinju i usput nešto izist tako i tako nisan doručkovala.
Šprehen si dojč ?
No, no đust ingliš.
Mislin ja u sebi ništa čudno , nema veze šta nan njemci dolaze valjda već 50 god. Skoro niko od turističkih radnika ne govori ni trunke njemačkog. Ma nema veze , glavno da ima mora i sunca . Tako najedena iden lagano dalje puten do doma. Kupujen kruv , a prodavčica skoro da me nije istukla jer san ušla unutra, a valjda je i ona za neradnu nedilju. Ah Splite moj…

Na radiu svira ,, Mi smo prvaci’’ , europsko je nogometno prevenstvo i najvažnija sporedna stvar na svijetu je u Hrvatskoj uspila postat najvažnija stvar , a nikako sporedna. Već smo prvaci , ma ne Europe , ne Svita nego Svemira. Nema veze šta smo na prvenstvu odgirali i dobili tek jednu utakmicu. Zbog te jedne utakmice prva vijest na dnevniku nije otvaranje 600 radnih mista u tvornici, nego nogometna momčad. Nama su prioriteti ko naciji sjajni ko škovace. Gledan ljude na ulici , svaki treći je u dresu , pola ih već svira i slavi neka utakmica nije počela. Aha na radiu sad sviraju domoljubne , još ćemo počet imat osjećaj ko da je ’93 opet. I dok ne počmemo gubit svi su zaboravili kakva nam je držva, politika i gospodarstvo. Nema kraja srljanu ili je to čarobni napitak za bižanje od briga. Svakako ona Kruha i igra u Hrvatskoj nalazi dobru podlogu. A Split ko sportski najvijački grad nikako ne zaostaje, prilično san sigurna da je među prvima. Ma lipo je to šta se ljudi druže i vesele , dapače mislin da su naši nogometaši skroz ne loši i sve je to zabavno, al ne možemo se sad svaki put kad je utakmica pretvorit u cirkus. Postoji svemu granica pa i tome. Ali čini mi se da rijetki to shvaćaju jer jedini koji imaju ozbiljna lica su oni koji moraju rdait , pardon ne ozbiljna nego više tužna. Jer ko je vidia radit kad reprezentacija igra , znate šta tribalo je svaki dan kad je utakmica pretvorit u državni praznik , e to bi onda bila prava stvar. Koga briga za smanjenje stope nezaposlenosti , rast gospodarstva , ma to su skroz sporedne stvari. A evo zvoni telefon, jo al se uopće smi telefonirat
-Ko to ne gleda utakmicu ?
-Ja san ludo, oš ić s nama gledat ?
- neću bojkotiran ! Gledat ću film o Wall Streetu!
- Aj kako očeš , mi smo ti u Xa ako češ doć, bog !
- Bog !