Baustelac...

Čitam komentare pojedinih ojebina i vidim kako pišu pizdarije. Vole objašnjavati neke pojmove i onda izvlačiti neke zaključke! Nema se potrebe objašnjavati da je nekada bio mrak, znamo da je danas još mračnije, znam ja da svako od vas ima argumente za sebe, ali nitko od vas ne smatra da je već u startu u krivu. O mojoj budućnosti zasigurno neće neki kurac iz fotelje odlučivati, nego JA. Zato sam pokupio kofere i otišao.

Ne bi me uopće čudilo kada bi se ponovila povijest prethodnih generacija, nadajući se da će danas baš oni biti ti koji će zaustaviti vrijeme, iako nas je povijest naučila da to ne pali. Zbilja mi se počinje srati jer ne razumijem način komuniciranja automatiziranih debila na ovom blogeru, njihove potrebe i kombinatoriku kojom u nekoliko rečenica grade čitavu filozofiju.

Kada se poslože svi detalji i kada naše vukojebine postanu pusta pristaništa po mjeri pojedinca, demokratski će vas nevine opet htjeti naguziti, samo što vi tada nećete ispuštati uzdahe, vjerujući da baš tako treba biti.


Frižider mi je prazan kao koncertna dvorana kada Doris Dragović dođe pjevati. Radujem se ovom neradnom sunčanom danu kao ciganka novoj trudnoći.

Švabe su poznate po tome što širom raširenih ruku prihvaćaju šljam iz azijskih i afričkih vukojebina..hrane ih, školuju, daju im mjesečna primanja, čak im dopuštaju i da prave prosvjede, jer eto; teško im je ne raditi ništa a biti plaćen.

Mi smo nažalost za švapsku gospodu seljaci koji su dovukli blato na svojim opancima i usmrdjeli njihovo tlo. Smatraju nas najnižom rasom pobožnih seljačića koji nedjeljom u kariranim košuljama idu na misu.

Neki zaista misle da na Balkanu još traju ratovi i da mi živimo u šatorima. Oni zaista misle da mi iz manjih gradova i iz sela životarimo pri dnu civilizacijske ljestvice!Da smo seljačići koji još misle da tramvaj vuku konji i da idemo spavati u 8 popodne jer je mračnije nego šupak obiteljske krave.

E malo su se zajebali u tome, jer mi kada dođemo u veliki grad iz svojih sela gdje smo živjeli u šatorima, jeli ukiseljeni kupus, pili svi iz iste čaše, srali iza štale i brisali dupe novinama, svi mi širom otvorenih očiju upijamo sva ta velebna čuda i razmišljamo kako ćemo dovesti svoju obitelj. I nekim čudom, unatoč našoj retardiranosti , uspijemo u tome, između Švaba plave krvi i bijelih ruku koji u mladosti uče njemački, idu na tenis i plešu valcer i žale za dobrim starim vremenima,kad bi stranca koji je došao trbuhom za kruhom ispred granice dočekao šerif, pljunuo mu na cipele i jasno stavio do znanja da tu nije dobrodošao.

Kad dođeš u Beč, glavno ti je pronaći stan. Stanovi su abnormalno skupi, pa stanodavac ima u planu da vas uvali sa 3 rumunja i dva mađara u stančinu od 35 kvadrata. Svi po 200 eura mjesečno. Ili, da ti iznajmi orman od 8 kvadrata po istoj cijeni.

-Dobar dan, uđi, uđi,skini cipele molim te. Da se ne prlja.
-Da,baš sam stao u pseće govno, nisam mogao da ga zaobićem, preko cijelog trotoara je. Metar širine, kao da se slon usrao.
-Neprijatno.


-Oprostite, u oglasu je pisalo da je ovo centar Beča? Odavde sa balkona zoljom ne možeš centar pogoditi.
-Istina, ne možeš. Nema balkona.
-Pa ne piše u oglasu da nema.
-Ne piše ni da ima.
-Mislio sam da se to podrazumijeva. Evo, ne piše ni da ima rupa od… nečega ogromnog na vratima, pa mogu glavu da proturim kroz rupu.
-Od sjekire. Mala obiteljska svađa prethodnih stanara.
-A jel bogati.

-Ajde da ti pokažem ostalo…

-Ohoho… pa prostrano vam je kupatilo.
-Nije ovo kupatilo, ovo je kuhinja.
-Pa šta će veš mašina, štrik i… kakve su ovo gaće na štriku?
-Muške, domaćinske. Pamuk sa brda, vidi se odmah.
-Ma čije čovječe?
-Od prethodnog stanara.
-Zaboravio gaće?
-Nije, nije. Odnijet će ih kad se osuše.

-Daj da vidim kupatilo.
-Ovdje lijevo.
-To je ormar.
-Nije ormar, to su takva vrata.
-Sad vidim zašto je veš-mašina u kuhinji. Ovdje debeo čovjek ne može oprat zube, a o dupetu da ne pričam.
-Jeste malo nezgodno da nas dvojica pričamo o muškom dupetu.
-Suština je u debljini.
-Pa nisi debeo. Baš si se nešto usukao ako smijem da primijetim.
-Bolje da primijetiš onu zelenu fleku na plafonu. Djeluje kao da je živa. Je l zna da govori?
-Ne bojte se, neće ona. To je zbog susjeda od gore, ne održava. Vidite li vi molim vas kakav je to aljkav čovjek?
-Ne vidim. Srećom ne vidim kroz plafone. Al čujem da ovaj komšija od dole turira nekog Turčina kao da je tri sina dobio.
-Nije Turčin. Šemsa pobogu! Voli je poslušati kad ustane, diže mu raspoloženje kaže.
-Interesantan čovjek. Dobro, pokaži mi sobe.

-Evo, sve ovo ti je jedna soba. Sedam kvadrata!
-Palata bogami! A gdje je druga?
-Evo, ona vrata desno.
-Opet ormar?
-Duhovito.
-Pa ovo je stvarno malo komforniji ormar, samo ofingeri i ono za moljce fale. (Jebote,tko sve danas nema trosoban stan) mislim se u sebi...
-Nije. Ja bih prije rekao da je malo skromnija soba.
-Jeste, skromna je. Šta se ovo vrpolji ispod deke na sred ormara? Da nije opasno, jazavac možda?
-Bivši stanar.
-Šta mu je?
-Ništa, prilegao malo dok se gaće ne osuše. Danas mu ističe kirija, sad će on poći…
-Dobro, eno ga radijator, znači nije ormar.
-Eno ga, al ne radi.
-Pa za šta služi, za ukras?
-Može i za ukras, lijep je doista.
-Nema veze. Sadit ću gljive unutra. Vlažno je i sablasno, savršeni uvjeti. I što je najbitnije, da tu postoji soba ne može da provali čovjek, a kamoli kriminalac.

-Drogiraš se?
-Ne često. Ali počet ću, ovdje samo drogiran čovjek može živjeti.
-Dakle uzimaš stan?
-Ako spustiš cijenu…
-Aaa…ne, ne. Cijena je fiksna i na samoj granici mojih mogućnosti.
-Dakle ne možeš da spustiš cijenu?
-Naravno da mogu, moj je stan, ali ne želim. Jebe mi se, izdat ću ga i po ovoj cijeni nekom drugom.
-E bogami točno. Je l moram i depozit da dam?
-Neizbježno.
-Koliko?
-U visini dvije mjesečne kirije.
-Zbog čega toliko? Pa neću i auto utjerat u stan.
-U slučaju da odete, a ne platite režije. Ili oštetite namještaj.
-Čovječe, u stanu ima samo voda i struja…
-Nema struja. Trenutno, isjekli su nas, ali bit će uskoro. Voda ima, hladna i pitka, nisu je isjekli.
-Eto, a namještaj je iz doba Trpimirovića. Ima rupe od cigara, flekav je od sperme ljudi koji su umrli prije 50 godina. Eno vidite, netko je glodao nogu od stola. Imate pacova ovdje? Ili narkomana?
-Ma to je zec.
-Imate zečeve u zgradi?!
-Ne. Od prethodnog stanara. Mata se zvao.
-Zec Mata?
-Stanar.

-Razgovor izmiče pameti. Dobro, kirija može, depozit u visini samo jedne kirije i pristajem.
-Dogovoreno. Drago mi je da ste uvidjeli da je ponuda sasvim pristojna.
-Uvidio sam da je ovo peti stan koji gledam danas i svi su podjednako užasni. Ako upoznam još jedan stan i još jednog vlasnika odustat ću od iznajmljivanja i preseliti se u kontejner. Dostojanstvenije je.
-Pretjerujete.
-Evo kirija, evo depozit. Pravimo ugovor?
-Ma jebo ugovor, njime možemo dupe obrisati. Plaćene račune mi dajete sa sljedećom kirijom.
-Prihvatljivo.
-Vidimo se za mjesec dana.
-Jedva čekam! Ne morate se izuti kad budete izlazili. Zbogom!